modne osamdesete
28.06.2006., srijeda
Odjeci
Nadam se da ste svi pročešljali članke po iskonima, jutarnjim, večernjim i dr. portalima glede , bar za mene, iznenadne posjete posjete B. Tadića Hrvatskoj. Hm.. jučer ujutro sam mislila da će on tek danas doći u Zg i knin, ali on je to nabrzaka sve obavio jučer. Možda ga je strah da se sa mnom ne sretne Ali, ne brinem se, sigurno mu je Stjepan Mesić-Stjepko sve rekao što je mislio, uz obavezan osmjeh. Tadić se i išao pošaliti sa Stjepkom, ali to mu baš nije bilo pametno-kud ćeš, Borise, sa profesionalcem se bočiti . Vicovi, šale, dosjetke, šarm na koji pada i mlado i staro, a bogami i klub obožavateljica- s tim se malo ko može pohvaliti kao što to Stjepko može. Doduše, Boro je onako stasit , lep i mlad, al" Stipe je Stipe. Šta da kažem.. Boro, vježbaj više!Članci na portalima su obilato komentirani, a meni su se naročito dopala dva. Možda će ispasti čitateljima iz srbije da je ovaj prvi od "Mome" licemjeran itd, jer u zadnje vrijeme kad god netko iz srbije bilo šta "prizna" nama u hrv.,odmah ga prozovu licemjerom. Hm...nekako se odmah unervoze. Svidja mi se što spominje da su prvo hrvati (i ne samo hrvati, i dio srba) istjerani iz svojih domova, a onda srbi, te o tome da je milošević naoružao srbe ( u suradnji sa JNA-moja napomena). Pa kaže Momo: Kad tad treba doci do potpune normalizacije odnosa a sa obzirom da nam RH ne trazi vize znači da je ona vise prijateljska zemlja Srbiji nego mnoge druge za to deklarisane . U Srbiji je sledeca vizija rata u RH. Hrvati su napali postaje JNA , ukinuli Srbima prava da budu konstitutivni narod, ukinuli koriscenje cirlilce i protiv Ustava SFRJ se otcepili od nje na ustrb Srba, Onda su Hrvati pocheli da proteruju Srbe koji su se pobunili protiv toga a onda su sa Olujom u jednom danu bili proterani sa vekovnih ognjista. Njih je izdao Milosevic jer im je dao oruzje a onda ih istavio na cedilu. u Srbiji se ne pricha da na teritorijama Krajine nije bilo Hrvata koji su bili proterani od strene vlasti Krajine. To je jedna od verzija iz Srbije. Verzije iz Hrvatske znate sami Zelim da napisem da imate srece da vam ne trebaju vize za Eu da ste ispred Srbije u mnogim stvarima, ali ne zaboravite da bez jake Srbije nema ni jake Hrvatske.Zasti? Zato jer imate velike mogucnosti na srpskom trzistu sa svim vezama koja imate po svetu i gde ste cenjeni ma kako vam to neobichno izgledali Srbi kazu da su Hrvati pametni i da su patriote. najgluplji moguci rat, koji nije imao podrsku srpskog naroda koji je dezertirao u masama, pozvan od strane Vuka Draskovica koji je za to optuzen za veleizdaju, koji se desio je bio taj u Hravtskoj izmedju dela Srba i Hrvata gde su neki profitirili a vecina patila. Patio sam se i ja jer sam uvek voleo Hrvatsku i dozivljavam je kao svoju iako sam Sumadinac, gde je vecina navijala za vas na Mundijalu i gde narod nema mrznju prema vama, Uvek ce biti nepismenih izuzetaka ali znajte da moramo da se postujemo a to da li treba platiti ratnu odstetu, naravno da treba , treba se platiti svima i onim prognanim i onima koji su bili zrtve od bandi koje su bile pomognute od odredenjih krugova u Srbiji pozdrav iz Brazila I pomalo skeptičan komentar odavde pod nickom Silueta: Mislim da se Hrvatska više manje suočila s svojom istinom, pa bi onda mogla to i Srbija. Mogla bi se Srbija ugledat na svog malog susjeda Crnu Goru i ispričat se Hrvatskoj zato jer ju je napala; malo sam skeptična oko plaćanja odštete Hrvatskoj iako Hrvatska to itekako zaslužuje, ali to bi vrlo vjerojatno značilo bankrot Srbije ili još dodatno snižavanje standarda Srba. Tako da jedna lijepa, iskrena isprika iz usta gospodina Tadića u ime srpskog naroda i jedno veliko priznanje i da vidiš kako i nam se odnosi poboljšali, ovako sve ostaje na papiru. Evo, susjedi, možete doći, za sad vam viza ne treba. Jer kad udjemo u EU, viza će vam trebati. Usput, možda da priupitate neke od novopridošlih susjeda iz hrvatske, zašto se ne bi vratili? Imaju li neki od njih putra na glavi.... |
27.06.2006., utorak
Your Mamma Won"t Like Me
 Zakunula sam se (ali sebi samoj , a to se onda ne računa) da na ovom blogu neće biti slika. Nešto što stvarno ne razumijem kod nekih ženskinja koje blogiraju, da im sve vrvi od golih baba, umjesto od golih mladića. Dok iščekujemo reakcije i napise o posjeti B.Tadića Rvackoj državi, mogu vam preporučiti nešt" od šminke za ove vruće dane. Daklem , ako ste uništili nokte perući nakon majstora, guleći farbu sa stakla na prozorima (rek"o je da će paziti) a niste ih zaštitili sa rukavicama, kako to inače pametne žene rade , onda vam pod hitno treba: BIOTIN NAIL HARDENER alessandro Aroma therapy with Rose-Biotin Rezultati se vide već nakon tjedan dana. Za živce, a oni isto uništavaju vašu ljepotu, nikakve kemije, tablete i sl., najbolja je mantra, npr : I to će proći, ako on ne završi, zvati ću drugog majstora... |
21.06.2006., srijeda
Post o piscima
|
U ovom blogu bilo je govora o novinarima i novinarka, a onda su me "napale" neke druge teme i dileme, tako da ih više nisam spominjala. Medjutim, na dosta blogova ima priča o tome kako novinari pokradu nečiji post, mrvicu ga prerade i eto članka u novinama. Žalosno je kad to naprave nekom "običnom" blogeru, a ovih dana se to desilo SF ireni. Srećom, odmah je taj slučaj stavljen na naslovnicu blog.hr-a. Toliko o novinarkama. A sad o piscima, tim tankoćutnim intelektualcima koji predivno pišu i generacije odrastaju na njihovim knjigama. Ako želite nešto više saznati o nekome, samo ga pitate koja mu je omiljena knjiga. Muzički uzori se češće mjenjaju, ali literatura na nas snažnije djeluje. Posebno ako ste radi proklete avlije ili žerminala dobili jedinicu iz lektire. Ja sam je dobila prvi put u 6. razredu jer nisam pročitala nazorovog velog jožu. Inače sam pročitala sve ostalo. Daklem, pisci. Kad sam bila klinka, djed od moje najbolje prijateljice je bio poznati hrv. književnik. Kako smo nas dvije bile nerazdvojne, i u posjete smo išli zajedno. Sjećam se, bile smo par dana kod njenih bake i djeda u u zg, došle smo se malo kulturno uzdizati u zoo vrt , pa na neke koncerte, predstave i da se nadišemo zagrebačkog zraka. Medjutim, poznati pisac je pisao i živio po noći, a spavao po danu. I za to vrijeme je u stanu morala biti grobna tišina- da se deda ne probudi! Ali nas dve se nismo držale tog kućnog reda, nismo šaptale i na prstima hodale, dapače, ako nam se trčalo po stanu, to smo i radile. Badava nas je baka upozoravala. Npr. njen stariji brat nije smio pisnuti , jer bi bjesni pisac izletio iz spavaće sobe i na malog se izderao. Ali na nas ništa! Heh! Poznati bi se pisac budio predvečer i odlazio na balkon da malo odsjedi na zraku na jednoj žutoj štokrli (sjeća li se netko tih žutih i plavih štokrla i i pasent kuhinjskih elemenata?). I nedaj bog da bi ga tamo netko smetao ili ometao. Medjutim, nas dve bi se znale uvaliti na taj stolac. Evo ti njega, a stolac zauzet. Sjećam se, naslonio se on na ogradu i onako će unuci preko ramena: "Mala, bi li se ti ustala ?" misleći na nas dvije. Odgovor je bio :"Ne!" I naša je bila zadnja. Eto, tako treba sa piscima. Ne treba previše obraćati pažnju na njih. Nisu samo pisci u poznim godinama poznati po toj vampirskoj navadi da po danu spavaju. I mladi pisci i pjesnici po noći pišu, a danju spavaju. Nekad uz plamen petrolejke, komad papira i nalivpero, poslije uz stolnu lampu i pisaću mašinu, a danas uz plavičasto svetlo sa ekrana lupkaju po tastaturi. Onda na kraju pasusa ili strofe pritisnu "save" i zagase još jedan opušak u pepeljari. Obično žive sami , u iznajmljenom stanu u centru grada, sa starim namještajem iz 50-ih godina, piju sami jeftino vino u gluho doba noći i napišu neki esej, ili pjesmu neku. Obično je pjesma o nekoj jako važnoj stvari, tek u zadnjoj strofi spomenu neku ženu, fatalnu, kao slučajno, tek toliko da se vidi u čemu je, jelte, problem. Najčešće se radi o tudjoj ženi, (koja se zove Julijana, Marijana ili Emilija) npr ženi glavnog urednika u izdavačkoj kući. Piscima nije zanimljivo voliti neku slobodnu, već baš neku zauzetu i po mogućnosti stariju od njih ( majka?). Žena iz zadnje strofe ni ne sluti da taj klipan očajava za njom. Mladji pisci se obično probude oko pol tri popodne, obuku se, krenu van, na stubištu se posvadjaju s prvom susjedom jer nisu platili zajedničke režije ili se izderu na nečije djete. Uglavnom, budu živčani i boli ih glava od onog vina od sinoć.  Sada pisci u 2 u noći isto pišu i objavljuju svoje priče na blogu, a mi ih onda u komentarima zafrkavamo. Evo, to se meni naročito svidja. Iako, ne zafrkavam ja baš sve pisce (jelda, stroke, da ne?), samo one koji mi nalete pod tastaturu. U stvari, to je za pisce jako korisno. Ima sad i tih pisaca koji otvore blog pa vrijedjaju kolege. A tek što se izražavaju...nešto nevidjeno! Onda ih otjeraju sa ovog bloga, ali nastave na drugom blogu. E a tamo ih dočeka komentar:"... imamo i mi svojih problema, samo si nam još ti falio!" To je jedan od najpametnijih komentara koji sam pročitala. I najistinitiji. |
17.06.2006., subota
Listamo Jutarnji-statistike i ostalo
|
U svakom subotnjem Jutanjem u prilogu Magazin možete pročitati oveći članak o istočnim susjedima. Tako i danas. Prenosim dijelove tog članka. Osim tog, kako je ovih dana blog.hr bio više out nego što je radio, malo sam češće virila po mojblog.co.yu. Daleko od toga da se može reći da ljudi tamo polemiziraju-svadjaju se i to gadno, blogovi se hakiraju, brišu, javno se blate i vrijedjaju pisci nekih blogova. Kako da kažem: nije lepo! Jutros mi je frendica pričala o svom putu u Rim. Sjedi tako naših par zgrebčanaca na nekoj rimskoj terasici, srču kapućino, kad sjedoše do njih desetak turista iz srbije. Nije prošlo par minuta, počeli se oni za svojim stolom gadno svadjati. Kaže da su bili jako glasni i da su bome padale gadne uvrede. Šteta što ne uživaju u izletu. Bit će da se radi ili o gadno frustriranom stanovništvu ili možda o jednom temperamentu koji mi možda nedovoljno razumijemo. U jutarnjem piše novinarka Snježana Paviš, iz Beograda prvo malo statistike: REPUBLIKA HRVATSKA • BROJ STANOVNIKA 4,5 milijuna • BDP 34,94 milijardi dolara • Realni rast BDP-a 4 posto • BDP po glavi stanovnika 6480 dolara • BDP po kupovnoj moći 11.600 dolara • Javni dug 85 posto BDP-a • Vanjski dug 29,28 milijardi dolara • Izvoz 10,3 milijardi dolara • Uvoz 18,93 milijardi dolara • Devizne rezerve 8, 8 milijardi dolara • Inflacija 3,2 posto • Radna snaga 1,71 milijuna • Nezaposlenost 18,7 posto REPUBLIKA SRBIJA • Broj stanovnika 8 milijuna • BDP 24,494 milijardi dolara • Realni rast BDP-a 6,3 posto • BDP po glavi stanovnika 3298 dolara • BDP po kupovnoj moći 5000 dolara • Javni dug 44,5 posto BDP-a • Vanjski dug 15,23 milijarde dolara • Izvoz 5,485 milijardi dolara • Uvoz 11,94 milijardi dolara • Devizne rezerve 5,35 milijardi dolara • Inflacija 15,5 posto • Radna snaga 3,22 milijuna • Nezaposlenost 31,6 posto -a onda odabrano od moje strane: Od svih republika bivše Jugoslavije, jedino Srbija nije htjela nezavisnost i jedino Srbija to nije bučno slavila. Srbija je ostala sama željom drugih. Zašto, na to pitanje još nije odgovorila. No, to se pitanje i ne postavlja naglas. Kao da se ništa nije dogodilo, samo još jedna u nizu loših vijesti. Analitičar tjednika Vreme, Miloš Vasić, tumači da je u Srbiji danas vladajuća ideologija negiranja stvarnosti, sa snažnim mehanizmima projekcije i obrane, po kojima su za sve probleme krivi drugi i iza svih loših vijesti stoje “belosvetske zavere”. Od atentatana premijera Zorana Đinđića u ožujku 2003. godine Srbija se još nije oporavila. Đinđićeva Demokratska stranka izašla je iz vlade, a Koštuničina Demokratska stranka Srbije vlada uz pomoć radikala i Miloševićevih socijalista. Prema posljednjem ispitivanju javnog mnijenja agencije Medija Galup, Srpska radikalna stranka ima podršku 40,2 posto birača, a Demokratska stranka 21 posto. Koštuničin DSS uživa deset posto podrške, socijalisti 6,1 posto, a G17 plus 4,7 posto. Najgori rezultat nije taj o masovnoj podršci radikalima, nego o golemoj apstinenciji: da se izbori održavaju danas, glasovalo bi malo više od dva milijuna birača, ali dvostruko više, njih četiri milijuna, ostalo bi kod kuće. Najveći problem Srbije jest u toj rastućoj apatiji, masovnom osjećaju bezizlaznosti i besperspektivnosti. - Najveći je problem demokratskog potencijala Srbije kako animirati onih 70 posto građana koji su se toliko razočarali da ne vide nikakav smisao u izlasku na izbore. Jer, radikali nikad ne mogu dobiti više od 40 posto glasova, a vraćanjem nade biračima DOS-a demokratske snage opet bi mogle osvojiti vlast - kaže Vladan Batić koji smatra da je nužno stvaranje jakog demokratskog bloka, svakako bez Vojislava Koštunice i njegove stranke. Rastuću apatiju i beznađe u Srbiji kao velik su problem detektirali i u Bruxellesu. Zbog neuhićenja Ratka Mladića u svibnju su prekinuti pregovori s EU, no traže se načini da se motivira Srbiju i pomogne joj da se izvuče iz teške političke i socijalno-ekonomske situacije. S jedne su strane stalne prijetnje dolaska na vlast antieuropskih snaga, a s druge razočaranje velikog dijela stanovništva i u politiku demokratskih vlasti i u iskrenost namera Europe i SAD-a da zaista podrže oporavak Srbije. Zato je tema kako pomoći Srbiji i aktivirati uspavani demokratski, proeuropski potencijal, bila na dnevnom redu summita EU. Moje mišljenje je da susjedima treba nekakav tip kao naš Mesić i još jedan premijer, može biti i neka žena tipa Antunovićka, nepopustljiva i lajava, ili netko ko je onako visok i uspravan, a i da ga se malo boje kao što je Sanader. Svi komentari , naravno i oni da sam tendenciozna ili da pišem o nečem drugom su takodjer dobrodošli. |
15.06.2006., četvrtak
Selidbe / Seobe
|
Kako sam ovih dana zatrpana sa kutijama čiji sadržaj znam, tako je medju njima jedna, zaljepljena smedjom ljepljivom trakom, od floriol ulja, na kojoj piše ime moje prijateljice. Kad je odlazila iz hrvatske, ostavila je tu kutiju kod mene. Kad se čovjek seli, uvijek napravi reviziju sa stvarima-šta zadržava, a šta baca ili poklanja. Bila je subota popodne, sjedile smo punog trbuha sa nogama na stoliću i gledale tv. "Znaš, otkazala sam stan" Gdje se seliš? "Vraćam se kući, ne mogu više ovde, previše je naporno. Mislim da će mi tamo biti bar malo bolje. Kupila sam jutos kartu preko madjarske, odlazim za tjedan dana." Zadnju noć je prespavala kod mene, u stvari preplakala je. Ni ja nisam spavala, samo sam je slušala kako cvili i uzdiše. Ustala se prva, skuhala kavu i otplakala još jednom za kuhinjskim stolom, prije nego što je zvonio sat. Sjele smo na taksi i odvezle se do autobusnog, pozdravile i izljubile kao da ćemo se vidjeti za par dana, bez obećanja, govorancija i sl. Otvaram kutiju i nalazim njene uspomene koje nije ponijela sa sobom. Šesterokutna kutija od mocart kugli. Unutra pisma, u stvari ceduljice i poruke sa karlovačkog ratišta od dečka i njegova spomenica domovinskog rata. Uvijek je volila te kutije od bombonjera. Jedna manja žuta koverta opasana gumicama, mekana. Unutra desetci ogromnih novčanica sa likom djevojčice, od 1000 000 000 (9 nula)-milijarda dinara iz 93. godine , pa sa N. Teslom, doduše nešto manjeg formata sa 10 nula- deset milijardi dinara . Nekoliko opet manjih na kojima se srpski uglednici- Đura Jakšić, Miloš Obrenović i J. Jovanović Zmaj koji je završio na bordo novčanici od 11 nula: 500 000 000 000 i piše: pet stotina milijardi dinara. Tih novčanica ima oko 15-ak i žilave su, nove. Nisu baš nešto bile u opticaju. Baš me zanima šta se za te silne stotine milijardi moglo kupiti. Jedan pareo sa tajlanda, od oženjenog tipa koji ju je opsjedao. Dijelovi magistarskog rada i literatura. Kopije domovnice. Fotografije sa apsolventskog gdje smo svi, baš svi ludo sretni i nasmijani. Jasno mi je zašto je i to ostavila. Računi iz šopinga po Trstu. |
12.06.2006., ponedjeljak
Nogomet i dizajn robe široke potrošnje
|
Danas sam svratila kod poznanika na kavu. Kad sam ušla u WC skoro sam crkla od smjeha. Imaju toalet papir na kojem je nacrana trava, lopta i nogometaš, kojem je na majici broj 11. Da nije to možda Niko Kranjčar? Vidjeti ću sutra u 9 navečer. Evo, nogometaši nisu na salvetama-iako mislim da bi to bilo zgodno, već na guzic-papiru. Eh, dizajneri, dizajneri...pretjerali ste! Najvažnija sporedna stvar na svijetu je nogomet ili guzic-papir>? |
08.06.2006., četvrtak
samo da se javim
|
Maloprije mi je izašao iz kuće tehničar od dcm-a koji me spojio na intrenet na novoj adresi, i evo, opet sam sa vama na valovima bloga! Malo sam vas škicala sa posla, ali nije mi to-to! Deca, falili ste mi! Malo gledam tko me posjećivao, pa nakon što se ovaj blog iščitavao u hrvackom saboru, sad ga čitaju u vladi republike crne gore. Ovim svojima poručujem-nemojte se zajebavati na poslu, dok vas ja plaćam, majku vam poljubim. Tužit ću vas sanaderu, ne šalim se! Sanatrijumu na yu blogu neka hakerska lopuža sve pobrisala, zanima me koji je cilj toga? E sad Borise znaš da imaš posla da tamo radiš reda! Sretno! |