Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/modneosamdesete

Marketing

Post o piscima

U ovom blogu bilo je govora o novinarima i novinarka, a onda su me "napale" neke druge teme i dileme, tako da ih više nisam spominjala. Medjutim, na dosta blogova ima priča o tome kako novinari pokradu nečiji post, mrvicu ga prerade i eto članka u novinama. Žalosno je kad to naprave nekom "običnom" blogeru, a ovih dana se to desilo SF ireni. Srećom, odmah je taj slučaj stavljen na naslovnicu blog.hr-a. Toliko o novinarkama.

A sad o piscima, tim tankoćutnim intelektualcima koji predivno pišu i generacije odrastaju na njihovim knjigama. Ako želite nešto više saznati o nekome, samo ga pitate koja mu je omiljena knjiga. Muzički uzori se češće mjenjaju, ali literatura na nas snažnije djeluje. Posebno ako ste radi proklete avlije ili žerminala dobili jedinicu iz lektire. Ja sam je dobila prvi put u 6. razredu jer nisam pročitala nazorovog velog jožu. Inače sam pročitala sve ostalo.

Daklem, pisci.

Kad sam bila klinka, djed od moje najbolje prijateljice je bio poznati hrv. književnik. Kako smo nas dvije bile nerazdvojne, i u posjete smo išli zajedno.
Sjećam se, bile smo par dana kod njenih bake i djeda u u zg, došle smo se malo kulturno uzdizati u zoo vrt , pa na neke koncerte, predstave i da se nadišemo zagrebačkog zraka. Medjutim, poznati pisac je pisao i živio po noći, a spavao po danu. I za to vrijeme je u stanu morala biti grobna tišina- da se deda ne probudi! Ali nas dve se nismo držale tog kućnog reda, nismo šaptale i na prstima hodale, dapače, ako nam se trčalo po stanu, to smo i radile. Badava nas je baka upozoravala. Npr. njen stariji brat nije smio pisnuti , jer bi bjesni pisac izletio iz spavaće sobe i na malog se izderao. Ali na nas ništa! Heh! Poznati bi se pisac budio predvečer i odlazio na balkon da malo odsjedi na zraku na jednoj žutoj štokrli (sjeća li se netko tih žutih i plavih štokrla i i pasent kuhinjskih elemenata?). I nedaj bog da bi ga tamo netko smetao ili ometao. Medjutim, nas dve bi se znale uvaliti na taj stolac. Evo ti njega, a stolac zauzet. Sjećam se, naslonio se on na ogradu i onako će unuci preko ramena: "Mala, bi li se ti ustala ?" misleći na nas dvije. Odgovor je bio :"Ne!" I naša je bila zadnja. Eto, tako treba sa piscima. Ne treba previše obraćati pažnju na njih.


Nisu samo pisci u poznim godinama poznati po toj vampirskoj navadi da po danu spavaju. I mladi pisci i pjesnici po noći pišu, a danju spavaju. Nekad uz plamen petrolejke, komad papira i nalivpero, poslije uz stolnu lampu i pisaću mašinu, a danas uz plavičasto svetlo sa ekrana lupkaju po tastaturi. Onda na kraju pasusa ili strofe pritisnu "save" i zagase još jedan opušak u pepeljari. Obično žive sami , u iznajmljenom stanu u centru grada, sa starim namještajem iz 50-ih godina, piju sami jeftino vino u gluho doba noći i napišu neki esej, ili pjesmu neku. Obično je pjesma o nekoj jako važnoj stvari, tek u zadnjoj strofi spomenu neku ženu, fatalnu, kao slučajno, tek toliko da se vidi u čemu je, jelte, problem. Najčešće se radi o tudjoj ženi, (koja se zove Julijana, Marijana ili Emilija) npr ženi glavnog urednika u izdavačkoj kući. Piscima nije zanimljivo voliti neku slobodnu, već baš neku zauzetu i po mogućnosti stariju od njih ( majka?). Žena iz zadnje strofe ni ne sluti da taj klipan očajava za njom.
Mladji pisci se obično probude oko pol tri popodne, obuku se, krenu van, na stubištu se posvadjaju s prvom susjedom jer nisu platili zajedničke režije ili se izderu na nečije djete. Uglavnom, budu živčani i boli ih glava od onog vina od sinoć.
nut

Sada pisci u 2 u noći isto pišu i objavljuju svoje priče na blogu, a mi ih onda u komentarima zafrkavamo. Evo, to se meni naročito svidja. Iako, ne zafrkavam ja baš sve pisce (jelda, stroke, da ne?), samo one koji mi nalete pod tastaturu. U stvari, to je za pisce jako korisno. Ima sad i tih pisaca koji otvore blog pa vrijedjaju kolege. A tek što se izražavaju...nešto nevidjeno! Onda ih otjeraju sa ovog bloga, ali nastave na drugom blogu. E a tamo ih dočeka komentar:"... imamo i mi svojih problema, samo si nam još ti falio!"
To je jedan od najpametnijih komentara koji sam pročitala. I najistinitiji.


Post je objavljen 21.06.2006. u 23:25 sati.