modne osamdesete
17.06.2006., subota
Listamo Jutarnji-statistike i ostalo
|
U svakom subotnjem Jutanjem u prilogu Magazin možete pročitati oveći članak o istočnim susjedima. Tako i danas. Prenosim dijelove tog članka. Osim tog, kako je ovih dana blog.hr bio više out nego što je radio, malo sam češće virila po mojblog.co.yu. Daleko od toga da se može reći da ljudi tamo polemiziraju-svadjaju se i to gadno, blogovi se hakiraju, brišu, javno se blate i vrijedjaju pisci nekih blogova. Kako da kažem: nije lepo! Jutros mi je frendica pričala o svom putu u Rim. Sjedi tako naših par zgrebčanaca na nekoj rimskoj terasici, srču kapućino, kad sjedoše do njih desetak turista iz srbije. Nije prošlo par minuta, počeli se oni za svojim stolom gadno svadjati. Kaže da su bili jako glasni i da su bome padale gadne uvrede. Šteta što ne uživaju u izletu. Bit će da se radi ili o gadno frustriranom stanovništvu ili možda o jednom temperamentu koji mi možda nedovoljno razumijemo. U jutarnjem piše novinarka Snježana Paviš, iz Beograda prvo malo statistike: REPUBLIKA HRVATSKA • BROJ STANOVNIKA 4,5 milijuna • BDP 34,94 milijardi dolara • Realni rast BDP-a 4 posto • BDP po glavi stanovnika 6480 dolara • BDP po kupovnoj moći 11.600 dolara • Javni dug 85 posto BDP-a • Vanjski dug 29,28 milijardi dolara • Izvoz 10,3 milijardi dolara • Uvoz 18,93 milijardi dolara • Devizne rezerve 8, 8 milijardi dolara • Inflacija 3,2 posto • Radna snaga 1,71 milijuna • Nezaposlenost 18,7 posto REPUBLIKA SRBIJA • Broj stanovnika 8 milijuna • BDP 24,494 milijardi dolara • Realni rast BDP-a 6,3 posto • BDP po glavi stanovnika 3298 dolara • BDP po kupovnoj moći 5000 dolara • Javni dug 44,5 posto BDP-a • Vanjski dug 15,23 milijarde dolara • Izvoz 5,485 milijardi dolara • Uvoz 11,94 milijardi dolara • Devizne rezerve 5,35 milijardi dolara • Inflacija 15,5 posto • Radna snaga 3,22 milijuna • Nezaposlenost 31,6 posto -a onda odabrano od moje strane: Od svih republika bivše Jugoslavije, jedino Srbija nije htjela nezavisnost i jedino Srbija to nije bučno slavila. Srbija je ostala sama željom drugih. Zašto, na to pitanje još nije odgovorila. No, to se pitanje i ne postavlja naglas. Kao da se ništa nije dogodilo, samo još jedna u nizu loših vijesti. Analitičar tjednika Vreme, Miloš Vasić, tumači da je u Srbiji danas vladajuća ideologija negiranja stvarnosti, sa snažnim mehanizmima projekcije i obrane, po kojima su za sve probleme krivi drugi i iza svih loših vijesti stoje “belosvetske zavere”. Od atentatana premijera Zorana Đinđića u ožujku 2003. godine Srbija se još nije oporavila. Đinđićeva Demokratska stranka izašla je iz vlade, a Koštuničina Demokratska stranka Srbije vlada uz pomoć radikala i Miloševićevih socijalista. Prema posljednjem ispitivanju javnog mnijenja agencije Medija Galup, Srpska radikalna stranka ima podršku 40,2 posto birača, a Demokratska stranka 21 posto. Koštuničin DSS uživa deset posto podrške, socijalisti 6,1 posto, a G17 plus 4,7 posto. Najgori rezultat nije taj o masovnoj podršci radikalima, nego o golemoj apstinenciji: da se izbori održavaju danas, glasovalo bi malo više od dva milijuna birača, ali dvostruko više, njih četiri milijuna, ostalo bi kod kuće. Najveći problem Srbije jest u toj rastućoj apatiji, masovnom osjećaju bezizlaznosti i besperspektivnosti. - Najveći je problem demokratskog potencijala Srbije kako animirati onih 70 posto građana koji su se toliko razočarali da ne vide nikakav smisao u izlasku na izbore. Jer, radikali nikad ne mogu dobiti više od 40 posto glasova, a vraćanjem nade biračima DOS-a demokratske snage opet bi mogle osvojiti vlast - kaže Vladan Batić koji smatra da je nužno stvaranje jakog demokratskog bloka, svakako bez Vojislava Koštunice i njegove stranke. Rastuću apatiju i beznađe u Srbiji kao velik su problem detektirali i u Bruxellesu. Zbog neuhićenja Ratka Mladića u svibnju su prekinuti pregovori s EU, no traže se načini da se motivira Srbiju i pomogne joj da se izvuče iz teške političke i socijalno-ekonomske situacije. S jedne su strane stalne prijetnje dolaska na vlast antieuropskih snaga, a s druge razočaranje velikog dijela stanovništva i u politiku demokratskih vlasti i u iskrenost namera Europe i SAD-a da zaista podrže oporavak Srbije. Zato je tema kako pomoći Srbiji i aktivirati uspavani demokratski, proeuropski potencijal, bila na dnevnom redu summita EU. Moje mišljenje je da susjedima treba nekakav tip kao naš Mesić i još jedan premijer, može biti i neka žena tipa Antunovićka, nepopustljiva i lajava, ili netko ko je onako visok i uspravan, a i da ga se malo boje kao što je Sanader. Svi komentari , naravno i oni da sam tendenciozna ili da pišem o nečem drugom su takodjer dobrodošli. |