< | ožujak, 2016 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Hrvoje Marjanović: Ne daj se, Nina "NE POSTOJI ništa ljepše nego kad uzmete potpuno nebitnu temu, iz tko zna kojih je razloga preuveličate, ubacite riječ "domoljublje" i sve magično dobije smisao. Jedna od tih tema je i odlazak Nine Kraljić na Eurosong s pjesmom čiji autori nisu Hrvati što u prijevodu znači - nema boljeg trenutka da svi zajedno ponovno provjerimo gdje je tko bio '91. Ili u ovom slučaju '93., kad su hrvatske glasnice krvarile na položajima u Irskoj. Austrijanci Andreas Grass i Nikola Paryla (Popmache) te Thorsten Brötzmann za Ninu su napravili pjesmu koja s Hrvatskom ima toliko malo veze da se Hrvatsko društvo hrvatskih skladatelja Hrvatske moralo pobuniti jer ovo je toliko nedomoljuban i nehrvatski potez da su u svom pomalo ganutljivom i patriotizmom obojenom obraćanju javnosti MORALI spomenuti da smo našu državnost i nacionalnu opstojnost "skupo platili" te da je moramo braniti i danas, ali ne puškom... Već pjesmom koju šaljemo na Euroviziju?!? I morate ih voljeti zbog ove tragikomične strasti. U povijesti Hrvatske baš nitko, ni grupa Put, ni Tony Cetinski, ni Maja Blagdan, ni Boris Novković, ni Vanna ni Nina ni Doris ni Karan, nisu s toliko žara govorili o pjesmi s kojom odlaze na Eurosong. Da, bili su uzbuđeni, željeli su pobijediti i učiniti svoj narod ponosnim, ali nitko u svoj govor nije uspio ubaciti hrvatski identitet, državnost, nacionalnu opstojnost i prodaju u bescjenje. Nedostaju još samo bespuća povijesne zbiljnosti. Dakle, i sve ovo u priči o odlasku na natjecanje koje se od cirkusa razlikuje samo po broju medvjeda na uniciklu." |