< | srpanj, 2014 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Zvir je taj lički Zir, plijeni pažnju svojom stamenom osamom kolikogod puta prošišao/la kraj njega. Ali zašto Zir? (Ne osporavajući mu da je stvarno zvir, čak i ako nije z(v)ir. A možda i je?) To mene kopka. Zna li tko? Domaći bi sigurno znali. Što zir znači (a da nije sir iz šaljive narodne: "Da je mlika kolika je Lika, bio bi sir velik ko Zir")? Mozgalica je to po mom ukusu. Ličani, pomagajte! Krenuh od zvuka i korijena riječi i pretpostavke da naziv mora imati neke veze s vodom, pa čeprkajući za informacijama pronađoh: Vrela (izvori) nastaju na mjestima gdje voda na svom podzemnom putu izbija na površinu. Radi svoje tektonske građe i geološkog sastava lovinački kraj obiluje vrelima. Ona se dijele na stalna i povremena. Upravo velik broj stalnih vrela ali i bogatstvo potoka i rijeka, uvjetovao je tisućljetnu naseljenost lovinačkog područja. Stalna vrela lovinačkog kraja poput Kuduzovca, Klokotuše, Kozjana, Vrila mudrosti, Bakovca, Studenih vrela, Crvenih potoka... bila su ključna za tisućljetni opstanak stanovnika na ovim prostorima. Najznačajnija stalna vrela na području Resnika su: Zirovac (!), Šestanovac, izvori Jadove i Suvaje, Čatruja, Grabovac. Izvor Bakovac je mjesto čarobne ljepote gdje iz podzemnog vodotka duboko u brdu ispod stijene više od 50 metara stalna voda napaja rijeku Ričicu. Stalna vrela u Lovincu i okolici su: jezero Šarića u Pereginom polju, Klokotuša i Kuduzovac koji nije presušio niti u najsušnijim povijesnim razdobljima. Stalna vrela podvelebitskog područja Svetog Roka izuzetno su jaka i također nikada ne presušuju. Najznačajnija su Kozjan (pored kojeg se nalazi i poznata punionica pitke vode «Sveti Rok») i čuveno Vrilo Mudrosti. Na području Raduča nalazi se čitav kompleks stalnih izvora, Studena vrela... Zir - od izvire, izvor, izvorac, zirovac, mjesto gdje z(v)ira voda? Ma zvir je taj Zir, zaista! Al´ kako sam i ja zvjerka svoje znatiželjne vrste, ne mirim se na prvu, tek tako, sa naizgled lakim i očitim rješenjima. Stoga nisam stala na studen vodi, već sumnjajući na nešto što me ispotiha kopkalo, iščeprkah i ovo (u crtici o gradu Tuzli, što, općejepoznato, na turskom znači sol): ...Soli or Só was the medieval name of a small region in today's northern Bosnia and Herzegovina, centered in the town of Tuzla. It was also an administrative division in Kingdom of Hungary. The meaning of the name of this Slavic župa is "salts", though "só" means "salt" in Hungarian too. With the arrival of the Ottoman Empire around 1512, the names of the villages "Gornje Soli" and "Donje Soli" were translated to "Memlehai-bala" and "Memlehai-zir", literally meaning Upper and Lower Saltworks... Prijevod: ...Dolaskom Osmanlija 1512, imena sela Gornje Soli i Donje Soli su doslovno prevedena na Memlehai-bala i Memlehai-zir... Pa se sve mislim, kako su ličkim krajevima itekako stoljećima "prošetavali" Turci, otvara mi se i vrlo potencijalno drugačije tumačenje etimologije riječi zir: zir - turska riječ (zapravo perzijska, preko turskog) za donje/donji Zir = zir - donji, donje, donja? Ali ako donji, donji što? Vrh? Brdo? Planina? I ako donji, prema komu? Možda je riječ o slobodnom (povijesno-domaće-lokalnom) korištenju i tumačenju turcizma donji u značenju - manji (vrh, planina)? Pa ako je tako, onda bi Zir bio "zir-ast" u odnosu na "bala-vi" Velebit? Odnosno Zir bi bio donji (manji) u odnosu na gornje (veće) vrhove Velebita? Vidite vi to. Vidite kolika je zvir taj Zir! Zadaje mi (slatku) glavobolju. I kad daje odgovore na postavljena pitanja, njima otvara još sto novih. |
Fenomeni su guba, pogotovo svjetski, masovnost čini stvari uočljivijima, na događanjima velikog formata lakše je zapaziti koješta. Kao gibanje jata čvoraka na nebu u predvečerje, jasno vidiš u kojem se smjeru i kako kreću. Reakcije poslije poraza brazilske nogometne reprezentacije bile su to što su bile. Ogledalo koječega. Odrađivala sam nešto po netu paralelno s događajima na telki, tako da sam igrom slučaja bila i svjedok trenutnih reakcija. Na jednom domaćem portalu, i prije kraja same tekme, brže se bolje iskurčio likujući tekst jednog lokalnog generalčića poslije bitke (a u reali ako i kaplara) koji se poletio nabaciti vagonom blata i zlurade naslade na poražene nekoć prvake. Isti je vrlo vjerojatno Brazilcima do pred početak tekme blato pobožno lizao sa patika. Velim, ogledna minijatura fenomena. Vrlo brzo su uslijedili i ostali, tsunami ostalih, na domaćim i svjetskim izljevaonicama kojekakvih mudrolija. More onih koji su se požurili isprsiti tipičnim nogometnim sveznadarstvom "onih koji su sve znali i prije početka", a da tekma praktički nije još ni završila (doduše, vrlo brzo po samom početku je svima postalo jasno da je već sve gotovo). Da. Kad veliki padnu, mali postaju još manji. Likovanje zbog osjećaja nadmoći za kojom, u svojim kompleksima malih (kompleks manje vrijednosti), latentno, ali i javno, žude. Zbog toga je i slađe šutati velikog kad jednom negdje padne (a po prirodi je već određeno da će pasti), nego malog. Šutanjem velikog ovaj mali se potvrđuje kao Baja, "Sad sam Ja velik, nu me, gle me" i tako to. Mali s tolikim užitkom šuta velikog ne zato jer mrzi Veličinu i smatra da je ona (sam koncept) nakarada i nepravda, već ga šuta zato jer smatra da je nepravedno što i sam nije Velik. Motiv malog je zavist, a ne pravednost. Najčešći izgovor i opravdanje za vlastitu niskost (pa i u sustavu) mu je pri tom realna bahatost Velikog. Da, velikom većinom je bahatost kod velikog velika. No koliko je ona realna toliko je izgovor, kojim se mali služi da bi opravdao svoje niske motive, lažan. Da. Kad veliki padnu mali baš tresnu. |
Fenomeni su guba, pogotovo svjetski, masovnost čini stvari uočljivijima, na događanjima velikog formata lakše je zapaziti koješta. Kao gibanje jata čvoraka na nebu u predvečerje, jasno vidiš u kojem se smjeru i kako kreću. Reakcije poslije poraza brazilske nogometne reprezentacije bile su to što su bile. Ogledalo koječega. Odrađivala sam nešto po netu paralelno s događajima na telki, tako da sam igrom slučaja bila i svjedok trenutnih reakcija. Na jednom domaćem portalu, i prije kraja same tekme, brže se bolje iskurčio likujući tekst jednog lokalnog generalčića poslije bitke (a u reali ako i kaplara) koji se poletio nabaciti vagonom blata i zlurade naslade na poražene nekoć prvake. Isti je vrlo vjerojatno Brazilcima do pred početak tekme blato pobožno lizao sa patika. Velim, ogledna minijatura fenomena. Vrlo brzo su uslijedili i ostali, tsunami ostalih, na domaćim i svjetskim izljevaonicama kojekakvih mudrolija. More onih koji su se požurili isprsiti tipičnim nogometnim sveznadarstvom "onih koji su sve znali i prije početka", a da tekma praktički nije još ni završila (doduše, vrlo brzo po samom početku je svima postalo jasno da je već sve gotovo). Da. Kad "veliki" padnu, "mali" postaju još manji. Likovanje zbog osjećaja nadmoći za kojom, u svojim kompleksima malih (kompleks manje vrijednosti), latentno, ali i javno, žude. Zbog toga je i slađe šutati velikog kad jednom negdje padne (a po prirodi je već određeno da će pasti), nego malog. Šutanjem velikog ovaj mali se potvrđuje kao Baja, "Sad sam Ja velik, nu me, gle me" i tako to. Mali s tolikim užitkom šuta velikog ne zato jer mrzi Veličinu i smatra da je ona (sam koncept) nakarada i nepravda, već ga šuta zato jer smatra da je nepravedno što i sam nije Velik. Motiv malog je zavist, a ne pravednost. Najčešći izgovor i opravdanje za vlastitu niskost (pa i u sustavu) mu je pri tom realna bahatost Velikog. Da, velikom većinom je bahatost kod velikog velika. No koliko je ona realna toliko je izgovor, kojim se mali služi da bi opravdao svoje niske motive, lažan. Da. Kad veliki padnu mali baš tresnu. |
Opet guza? Guza (za)uvijek! Ovo je vrijeme guzica. Guzni Reich. Neometana i kontinuirana vladavina Guzice je fascinantna. U svijetu guzica cijeni se samo kad si dobra guzica. „Ne mogu vjerovati da je ispao takva guzica!“ Dobro jutro guzice, Guzica je moneta kojom se mjeri „vrijednost“, bilo politička, društvena ili nacionalna. Koliko ste točno za guzicu spremni. Uspješnost se među guzičarima mjeri brzinom spremnosti da i sam postaneš guzica. Kao guzica guzici „Nisam znala da si tolika guzica!“ Dobar dan guzice, u svijetu Guzice guzica je karakterna vrlina. Što si sve spreman učiniti da bi postao guzica, (š)to se traži od tebe. Mehanizam guzne trampe. Tvoja guzica za Guzicu. Sve za guzicu, guzicu ni za što. Svak` čuva svoju guzicu. I tako svjedočimo paradoksu Guzice. Što si bjednija guzica, to si veća Guzica. Laku noć guzice, mičite se s puta guzice, Guzica slavi trijumf. Američko udruženje psihijatara tvrdi da su `Selfiji´ duševni poremećaj. Netočno. Selfiji su laž, fotografiranje guzice je jedini autentični selfi našeg vremena. Guzice su svi i svi smo guzice. Guzica je portret ove vrste. Guzica je bog. Guzica je dijagnoza. Use, nase, podase. Guzica. Naspram neviđenih guzica koje u svijetu Guzice kroje sudbinu nas ostalih guzica, javno ogoljeni gluteusi maximusi raznoraznih guznih dama i guzne gospode proljetno su cvijeće. |