< | lipanj, 2014 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 |
Izabrani logo, suveniri i vizualna identifikacija posvećena obilježavanju stogodišnjice sarajevskog atentata i početka Prvog svjetskog rata (u suradnji sa studentima i profesorima Likovne akademije u Sarajevu) - rad Amera Mržljaka. Muzej "Sarajevo 1878. - 1918." |
Mercator konačno u Todorićevim rukama Agrokor postao većinski vlasnik Mercatora . . . . . . . . . Dok nekom ne smrkne, drugom ne svane. |
Osvjetlali su (nam)... guzu. Svatko raspolaže samo s onim što ima. Alealeeeeeeee! |
|
Oni koji prate Mjesečeve mijene u 2014. godini kažu da će ove godine dva puta tijekom ljeta, 12. srpnja u 13 sati i 25 minuta i 10. kolovoza u 20 sati i 10 minuta, na nebu zasjati Supermjesec. Tek je lipanj, ali ako me oči ne varaju - puni Mjesec već je zabljesnuo noćnim nebom (okrugao, svijetao, pun, ispunio cijeli horizont, divota, ako to nije super, ne znam što je). Može se suditi moj estetski sud, no mene se dojmio zaista veličanstvenim. No zašto i kada Mjesec nazivamo Supermjesec? Kada se Mjesec nađe u godišnjem perigeju, odnosno, kad je najbliži Zemlji, zajednički fenomeni punog Mjeseca i perigeja stvaraju fenomen koji se naziva “super Mjesec.” Večeras imamo super Mjesec - što li to zapravo znači? "Mjesečeva orbita ima izgled elipse, međutim njena orijentacija i oblik nisu fiksirani. Položaj apsida; apogeja – najudaljenije točke Mjeseca od Zemlje i perigeja – najbliže točke Mjeseca od Zemlje, traje malo više od devet godina, što znači da od najvećeg super (punog) Mjeseca do super (punog) Mjeseca prođe gotovo 18,61 godina. U perigeju nam se Mjesec nalazi na otprilike 385 tisuća kilometara od Zemlje, tada nam se Mjesec čini 14% veći nego li za vrijeme apogeja, a u slučaju da je riječ o punom Mjesecu i njegovom perigeju (pravo značenje kovanice SUPER Mjesec) , tada je Mjesec 30% sjajniji nego li inače. Kada je Mjesec u apogeju tada se nalazi na otprilike 405 tisuća kilometara od nas." Zašto vidimo samo jednu stranu Mjeseca? Nepravda, velim ja! No evo što kažu stručnjaci... "Mjesec nam uvijek pokazuje samo jednu stranu jer mu je za jedan okret oko svoje osi potrebno isto toliko vremena koliko i za jedan okret oko Zemlje. To vrijeme iznosi 27,3 Zemljina dana. Poklapanje potrebnog vremena za Mjesečevu rotaciju i okret oko Zemlje nije slučajnost nego posljedica plimne sile koja nastaje zbog djelovanja gravitacije. Nevidljiva strana Mjeseca nije tamna strana Mjeseca i ne postoji strana Mjeseca na kojoj bi stalno vladala tama odnosno noć. Tijekom svog kruženja oko Zemlje (i zajedno s njom oko Sunca) na svim točkama njegove površine izmjenjuju se dan i noć." Tamna strana Mjeseca zapravo je tirkizna Što da? Ajde! Čovjek uči dok je živ. |
Čitam kako se jedan pariški most polomio pod teretom masovno nagomilanih lokota koji simboliziraju zavjete ljubavi. Masovnost i pretjerivanje doslovno su skršili auteničnost ostavljajući po običaju samo trash/kič. Mogli bi reći da se ograda mosta polomila od pretjeranih iskaza ljubavi. Meni je kroz glavu prošlo recentno „Vjenčanje desetljeća“ u Gradu te misao da se pariški lom uopće ne bi desio da su redovito, osim što su stavljali, i skidali one lokote koji su završili ljubavnim krahom, odnosno, kršenjem ljubavnih zavjeta (a bilo bi vrlo zanimljivo vidjeti koliko je takvih). No u prvom redu mi je zanimljiva ta ljudska potreba slijepog kopiranja. Ako jedan napravi nešto, i drugi bez razmišljanja slijedi. Jedan par veže lokot, drugi će za njim, jedan praznovjerno baci novčić u fontanu i drugi će, jedan bulji i vjeruje u nevidljivo nešto, evo začas i drugih buljača vjernika u ništa. Paralelno razumu, a još češće i na njegov uštrb, svi smo mi silom prilika povremeni buljači u neko i nekakvo ništa. Posljednjih tje/dana ponovo sam u nekoliko navrata čula Onu poštapalicu koju se uobičajeno sluša pred nogometna prvenstva, a koju sam vrlo vjerojatno i sama nekoć u nekoj prilici izgovorila: „Da mi je sljedećih mjesec dana pobjeći negdje u prirodu ili planine od ovog (misli se: nogometnog) ludila“. No ovaj put pomislih: A da je meni pobjeći od ponavljanja i slušanja jednih te istih izjava, kojima se ili a) izbjegava realnost ili b) javno obznanjuje ili glumi nezainteresiranost / posebnost / otpadništvo od mase. Ali nisam te sreće. Niti od vrste koja bi klasični romantizam bijega u osamu prirode smatrala realističnijim (od npr. bijega na prenapučeni stadion). Ugodnijim možda, ali ne realističnijim. Tehnički gledajući, svjetska nogometna prvenstva najmasovniji su organizirani svjetski sportski bijeg od stvarnosti (uz Olimpijske igre), a oni koji im hodočaste (ovako ili onako) bježe na mjesec dana od svojih svakodnevnih života. Baš kao što se od stvarnosti bježi i na sat ili dva dnevno uz kakvu tursku sapunicu, film ili album omiljene grupe. Tehnički govoreći, čak i oni koji priželjkuju bijeg od nogometnog ludila, zapravo opet priželjkuju bijeg od stvarnosti, ali ovaj put od masovnog bijega (od stvarnosti). Kako onda definirati vrijednost na kvadrat? Kako uopće imenovati priželjkivani bijeg od najvećeg svjetskog bijega, odnosno, potrebu eskapizma (individualnog) od samog eskapizma (masovnog)? Nemam pojma. No uočavam da je ljudima povremeni psiho-fizički bijeg (pa paradoksalno i od bijega) očito neophodan da bi uopće funkcionirali. Baš kao što nam je svima, bez izuzetka, potreban i san. Ovo bi samo bio organizirani san mase na javi. (Sad mi se javlja misao da redovito upražnjavamo zapravo različite vrste eskapizma: kvantitativni (kako individualni tako i masovni) i kvalitativni (bijeg pojedinca od same mase odnosno mase od pojedinca). Ili bi išlo obrnuto?) Neću dakle prigodno frktati na nogometno ludilo, nema smisla i ne osjećam potrebu. A neću ga sigurno ni hvaliti. Realno gledajući, ako ne živite na pustom otoku bez ikakva kontakta sa svijetom, nema šanse izbjeći ono što nam slijedi. Ako imate problema s tim, pomirite se s tim. Od bijega ništa, pa čak i da je slučaj da ga iskreno zazivate a ne glumite samo imunitet na masovno ludilo jer se to po nečijim poimanjima navodno od intelektualaca očekuje (čitaj: da posve prezru nogomet kao primitivnu igru čopora divljih muškaraca koji naganja loptu, dok ih još veći čopor divljaka bodri). Praćenje događaja, komentiranje i eventualno uživanje (u ljepoti igre ili aktera, pozitivnim i negativnim pojavama i fenomenima, na terenu i van njega) ne kolidira sa kritičkim umom koji je jedna od značajki individualnosti. Osobno uopće neću isključiti mogućnost (zbog kronične alergičnosti na nogometnu mašineriju, mafiju i čopore, odbojnosti prema navijačkoj masi i žestokog zaziranja od nogometne histerije) da koji put i sama bacim oko na kakvu atraktivnu tekmu (ako je bude) i da u tome - uživam. |
U spisateljskoj, scenarističkoj, općenito filmskoj struci, kažu da je publiku teže nasmijati nego rasplakati. I da najviše rada, truda i inteligencije iziskuje žanr komedije. Iznimni talenti (pa i komičarski) su rijetkost. No za sobom ostavljaju svevremenska i uvijek aktualna djela. Uz smrt genijalnog britanskog komičara Rika Mayalla i sjećanja na njegove nerijetko Gnjusne, ali briljantne role u kultnim serijama Državnik novog kova i Šljam, koje su se nekoć budno čekale u sitnim noćnim satima, ponovo me opsjeda misao o komičarima kao vizionarima, ljudima koji nudeći publici grotesku oslikavaju stvari onakvima kakve zapravo jesu i/ili ih jezivo točno predviđaju. Sadistički Šljam cimeri Eddie i Richie s početka 90ih savršeno se uklapaju u bešćutnost i otuđenost 21og.st. Mayallov karikaturalni državnik novog kova Alana B'Stard (Alan Gnjus) s kraja 80ih i danas djeluje svježe kao da je ovog trena izašao iz saborskih i/ili europskih klupa. Kao da ni preuveličavajući nisu mogli iskarikirati dovoljno da bi dostigli samu stvarnost. Rik Mayall (1958 – 9. lipnja 2014) R.I.P. Sa IMDb-a, kratka biografija: Rik Mayall, one of the first and foremost alternative comedians in the UK, was born in a village called Matching Tye, just outside Harlow in Essex. His parents, John and Gillian were both drama teachers. His acting debut was at the age of seven when he appeared in one of his father's stage plays. He met his comedy partner and best friend Adrian "Ade" Edmondson at Manchester University in 1975. Soon he and Ade began performing together as a comedy act called "Twentieth Century Coyote" at the now legendary Comedy Store in London. They later moved their act to a venue called "The Comic Strip" and it was there that they were discovered by producer Paul Jackson. Rik and his friends such as Adrian Edmondson, Jennifer Saunders, Dawn French, Alexei Sayle, Peter Richardson and Nigel Planer were boomed onto television screens with immense success. He wrote The Young Ones (1982) with Ben Elton and Lise Mayer. You loved it or you hated it, but you can't deny the impact it had on British Sitcom. His career was launched, and at only twenty-four years of age he became one of the most popular comedians in Britain. He wrote and starred in various other series and films over the years such as The New Statesman (1987); his role in it as Alan B'Stard earned him a BAFTA. He had his brief touch of Hollywood in 1991 when he starred as the title role in Drop Dead Fred (1991), but he soon returned to the British TV screens with Bottom (1991) a show which only ran for 3 seasons from 1991 to 1995 but was so popular that he and his co-star Adrian Edmondson toured with live shows based on the series around Britain every two years or so up until 2014. In 1998 he had a severe accident and ended up in a coma after he crashed with his quad-bike at his farm in Devon. Luckily he recovered and starred in films and shows such as Guest House Paradiso (1999) and Day of the Sirens (2002). In 2002 he proved that he was back and ready for action in the comedy series Believe Nothing (2002) which reunited him with Laurence Marks and Maurice Gran, the writers of "The New Statesman". In 2003 he toured the UK alongside Adrian Edmondson with the fifth Bottom Live show. - IMDb Mini Biography By: LC |
Milanović u Brazilu, Hearstovi u Dubrovniku, Poplave u Slavoniji. Rezultat - U kurcu. |