MODESTI BLEJZ

Ali me je na ovakvim natjecanjima pored sve te ljepote uvik jedan detalj što se kaže ´boja u oko´, a to je onaj pobjednički buketić. Haha, sad se vi pitate pa koji joj vrag cviće smeta, a upravo mi je taj bokun nedefiniranog kupusa šta ga uvaljuju onim nabildanim muškim sprinterima uvik bio čista zagonetka, dakle nije da mi smeta ali me fakat zbunjuje Ajde kad daju cviće ženskima još nekako, jer kao mi žene puno volimo cviće pa to žene i cviće još i stoji, pogotovo uvik zgodnim Jamajčankama (mada se ne bih okladila za one američke trkačice napumpane steroidima koje izgledaju ka da su na stazu došle ravno iz neke ulične bande i kojih bi se čovik uplašija da ih sretne u mraku, e one bi taj buketić mogle izist ka predjelo) ali iskreno rečeno vizualno mi je buketić nespojiv sa nekom nabildanom mrcinom koja je upravo istrčala 100 ili 200m rekord i koja će je ´vako i onako´ automatski zavitlat u gledalište da mu se ne valja po rukama. A sada zamislite dvometarskog Bolta kojem još oznojenom na stazi nakon svjetskog rekorda oni stadionski potrčci odmah uvale zeleni buketić. A brate šta će on sa njim? Jedino ga eventualno zamotat u joint
Ma brate čovjek je upravo oborija svjetski rekord, bilo bi primjerenije i nekako muževnije da mu uvale štatijaznam - bocu štoka Sigurno bi od nje imao veće koristi. A u svakom slučaju ni dobar šugaman ne bi bija naodmet, čovjek se pošteno opotija i triba bi nečim obrisat čelo prije nego s bocon počne trčat počasni krug.

A primija je štafetu tri metra iza američke i onda ga stiga i prešiša s takvon lakoćom da se ovomu doslovno zacrnilo prid očima i sve mu je prisjelo, jer se Usain baš igra, s lakoćom gazi rekorde, zafrkantski je nastrojen, malo se i pauniše a drugi mu gledaju u leđa. Usain Bolt, sportski genijalac i već sada legenda za sva vrimena, baš kao i čudotvorka Isinbajeva. To su sportaši koji kroče stazama jednog Bubke, univerzalno prepoznatljive face, dan danas cijenjen i poštovan gdje god se pojavi, legenda.
A mogu zamisliti kako se sada Hitleru crni prid očima u paklu haha i kako mu se kosti doli privrću kada vidi tko su danas sportski nadljudi iz njegove izvitoperene Nitcheove teorije. E pa pati budalo, nisi drugo ni zaslužija.
A ja ću vam u međuvremenu reći kome se istinski divim i kome skidam kapu do poda, e to su oni silni srednjeprugaši i dugoprugaši iz Etiopije i Kenije ali i drugih afričkih i svjetskih zemalja.

Uvijek me mučilo čega je ta lokva rudimentarni ostatak, kakve to zamišljenje trke naših dalekih lovačkih predaka, kakvih utrka kroz planine, brda i močvare? Kroz kakve su to bare i baruštine oni trčali da danas jadni Kenijci na onoj lokvi moraju lomit zube? A onda su lipo mogli dodat i koju ribu unutra, kakvog cipolčića ili šarana da ljudi štogod usput prizalogaje. Eh
Nego jeste vidili one muške skakače uvis? Ne znam koji je to vrag, ali meni fali Sotomayor. Ovi danas kao da su zaostali 20 godina, em tako skaču em tako izgledaju, sa onim fudbalerkama ka izgladnjeli logoraši iz zemalja istočnog bloka. Ovi se danas pate na jedva dva i dvadeset, a Sotomayor se nekoć na toj visini tek počinjao zagrijavat, ta šta je njemu bilo skakat priko dva i 40 – mačji kašalj.