MODESTI BLEJZ

Sjećam se jedne sportske emisije od prije par godina i njenog gostujućeg trenera-komentatora nekog drugoligaškog ili trećeligaškog kluba, koji je blago rečeno imao jednu specifičnu nogometnu filozofiju. Naime za što god da se na terenu događalo, bilo da su njegovi nogometaši zabijali ili primali golove, bilo dobijali ili gubili, padala kiša, snijeg ili pečene žabe, babe il´kokoši, on je uvijek imao specifično objašnjenje za sve – inercija za sve vam je zaslužna inercija! Pa kad bi njegov napadač zabio gol zabio bi ga jer je inercijom primio dobru loptu koja je isto doletila u pravoj inerciji, a kad bi recimo promašio cijela vrata promašio bi ih jer u trku nije imao dovoljno inercije a bez inercije ne možeš ništa Što da vam kažem - lik je bio car.
I tako gledaju oni čoporativno neku englesku prvoligašku tekmu, u kojoj ovi englezići stvarno rasturaju nogometnim vještinama, padaju golovi ko kiša, to sve pršti od lažnjaka, voleja, pasova, bicikla, škarica, fora, svih onih vrhunskih nogometnih zezancija i zajebancija u kojima istinski zaljubljenik uživa.. i sad, po završetku tekme, pita voditelj našeg trenera-cara da kako on komentira zašto je ne znam recimo Gerrard koji je inače vrhunski igrač napravio onakav kiks kad je u izglednoj akciji iz 56te minute majstorski prediblavši dvojicu veznjaka pucao direkt prema protivničkom golu svojom lijevom nogom umjesto da asistira i desnom nogom nabaci isturenom Rooneyu koji bi loptu sigurno smjestio u protivničke vratnice?
A naš trener se onako malo zameškolji na stolici i smrtno ozbiljno počne – ´Pa gledajte, nije on kriv, stvar je u tome da je njegova lijeva imala pravu a desna noga krivu inerciju…´