MODESTI BLEJZ

Jer kako drugačije odgovoriti na bahatost i samodopadnost ovih hrvatskih kriminalaca iz ´viših klasa´ koji uistinu misle da im je sve dopušteno jer im lova najčešće sumnjiva pretvorbenog porijekla na kojoj leže – dopušta sve; to jest sumnjiva lova, sumnjivi prijatelji i transparentne političke veze. Znate i sami kakvi su to karakteri, to su one face koje misle/znaju da su bog i batina u krugu svoga kriminalnog djelovanja, opskurni likovi poslijeratne, popljačkane i istraumatizirane Hrvatske, likovi koji su uvelike tom poslijeratnom pljačkanju i traumatiziranju doprinijeli.
Kako odgovoriti raznoraznim tatekima i tatinim sinovima, lokalnim nasilnicima, agresivcima, mlatimudanima, arogantnim kretenima, Žužićima, Koradeima, onom debilu koji je u Makarskoj tatinim merdžom ubio dvije cure, ´ličkom Tuđmanu´ Mraoviću, Ringwaldima koji šamaraju novinarke, HVIDRA Strizi iz Kaštela… ako ne - odriješito izrečenim višegodišnjim robijama i ponekom zgodnom dosjetkom na razini njihova razumijevanja.
Simptomatično je da doktora Šimića ništa nije zapeklo kao ono Ikino ´Boli me đon´, koje je sutkinja gotovo duhovito ispalila nakon što je Šimić u svoju obranu naveo da je on otac četvero djece. Zamislite vi to - nije ga toliko zapeklo ni što ga se opravdano osuđuje za uzimanje mita (uhvaćen na djelu, sa prstima u pekmezu), za sticanje protupravne imovinske koristi, za građenje dvora Matanovih koje sigurno nije sagradio na doktorskoj plaći… apsolutno ništa od toga. Jer po logici doktora Šimića vidite, činjenica da je on poznati doktor i otac 4 djece – dakle sama njegova reputacija sama je po sebi dovoljna da ga oslobodi svake krivnje, odn. ona je i početni i krajnji dokaz njegove nevinosti.
A Ika je svojom vic-opaskom presjekla njegovu izokrenutu logiku upravo kao da je nožem prošla kroz maslac i pogodila ravno ne u njegovu krivnju nego u njegov prenapuhani ego – a to je ono što joj doktor Šimić ne može oprostiti, to je ono neoprostivo.
Njegova krivnja naravno da nema nikakve veze niti sa brojem djece mu, suprugom mu ili da prostite reproduktivnom moći ili nemoći mu već samo sa golom činjenicom da je on tražio i uzimao mito. E, ali to Doktor nikada ne bi priznao, jer tko bi za sebe rekao da je pokvareni ljudski šljam koji na račun nečega najsvetijeg kao što je zdravlje odn.bolest drugih živi kao bubreg u loju. Priznanje takove krivnje urušilo bi samoizgrađenu mu lažnu sliku o samome sebi, stoga je priznanje i suočavanje sa sobom samim - opcija koja ne dolazi u obzir.