MODESTI BLEJZ

U svakom slučaju, lijepo je kad pri spomenu na tvoj grad prve asocijacije vezane za njega budu pozitivne. Možeš živjeti u ne znam kako malom mistu i bilo gdje, ali ponositi se njime i voljeti ga s poštovanjem treba. Pohvale nikad nisu naodmet, a ni kritike - kad se daju iz ljubavi, jer se tako radi na poboljšanju svoje okoline.
Najveću ulogu u tome imaju ljudi, ljudi koji pronose određenu sliku o sebi i svome kraju (kako bi onaj ispred NE Krškog duhovito rekao: ozračje) Eto stvarno mogu reći da je u zadnje vrijeme naše malo misto imalo dosta sreće, prvo sa Rafom, pa sa onom malom smišnicom Valentinom koja je bila u Top Modelu (iako takve monstruozne sado-mazo eksperimente uopće ne odobravam, niti bih svome djetetu ikad dopustila da u nečemu takvom sudjeluje), uglavnom ostao je jedan jako lijepi dojam, što nije uvijek bio slučaj, dapače. Stoga im hvala. Netko bi sad pitao pa što je to u toj pločanskoj vodi (o tome dalje u tekstu). Ne znam hoće li im vodstvo grada ikako zahvaliti, ali eto zahvaljujem i čestitam im ja. Sritno im i berićetno u životu bilo Mali smo, al´nas ima.
Što se kritike tiče, iz Njemačke su stigle i preostale bačve za zbrinjavanje kancerogenog azbesta iz kruga bivše tvornice Azbest. No iskreno ću vam reći, iako je bilo kakav pomak uistinu dobra stvar, ovo sa bačvama je samo jedno veliko mazanje očiju. Baš zato jer će se ´stručno´ sanirati samo azbestni otpad iz kruga bivše tvornice. Novi vlasnici pogona će u krugu tvornice malo začeprkati i zaprpati kao mačka iza sebe, čisto zbog javnosti i zakona EUa. A svi oni nelegalni deponiji u okolici za koje se i zna i ne zna (na groblju, pored gradskog izvora /eto kakvu vodu pijemo u lokalnim maslinicima, u podmorju, na Baćinskim jezerima i tko zna sve još gdje) i koji su se nekontrolirano i kriomice bacali kroz 40 godina tvorničke aktivnosti – i dalje ostaju kao smrtonosna žarišta, kao rak rana ovog kraja. I svi od toga peru ruke, jer bože moj, nitko nije spreman pljunuti grande lovu za sanaciju. Situacija je potpuno ista kao u Vranjicu i Solinu.
Nedavno sam čitala neke blago rečeno bedaste komentare u stilu - kako se lokalno stanovništvo nema što buniti jer ako im azbest (i slični zagađivači) nije smetao tada, što im ima smetati sada!? Ma slušajte, oduvijek su se najveći svjetski zagađivači, petrokemijske i ine (pogotovo zapadne) industrije sakrivale na rubovima civilizacije, daleko od očiju, zakona i znanja. Nećete petrokemijske kugle ili nuklearku naći ni na jednom glavnom trgu, usred Londona, Pariza ili New Yorka. Uvijek se nastojalo takvog zagađivača utrpati u neku siromašnu pripizdinu i vukojebinu gdje su ljudi sirotinja, neinformirani i žedni posla (!) i gdje nitko neće praviti probleme ili postavljati suvišna pitanja. Zato se recimo i tragedija u Bhopalu dogodila u Indiji, a ne u Hollywoodu Kalifornija. I upravo tako i upravo zato nekadašnji je Azbest mogao osvanuti u našem malom mistu (i Obrovcu i Bakru i Vranjicu i…), a nije mogao u Beču, Rimu ili Beogradu. Ljudi na terenu nisu znali te su pored neznanja imali još jednu fatalnu ´manu´ - bili su gladni kruha! Netko dijaboličan i željan profita taj im je kruh i ponudio, ali ih nije upoznao sa visokom cijenom koju će vrlo brzo unutar generacije platiti i oni i njihova djeca i djeca njihove djece. Onaj tko je trebao znati – jest znao, uvjeravam vas, i baš zato što je znao tu je i gradio
Slušajte, tu se po meni radi o čistom zločinu, čistom kao suza: svjesno obmanjivanje stanovništva i dovođenje istoga u smrtonosnu situaciju (pravnici bi to znali bolje formulirati). Čak je i vrlo dokazivo i pred zakonom procesuabilno. Ali hoće li za njega itko ikada odgovarati i biti procesuiran?! Pokojni bi Račan rekao: Ma hajte hajte molim vas…