< | veljača, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 |
Kako su naši istočni susjedi politički teatralni! Ponekad mi se čini i teatralniji od nas samih, a to nije lako postići. Sve je u njih melodramatika, sve je u njih groteska, ne kaže se uzalud da su najjači u glumi. Ovaj cirkus oko navodnog hvatanja/ne hvatanja onog kretena Mladića to najbolje pokazuje. Koja cirkusarija, koja ciganska čerga! I sad bi kao mi trebali povjerovati da oni njega hvataju? Ha-ha, smijem se ´komšijama´ u brk. Ma da mi ga na vrata isporuče, i to zapakiranog, u oblizanoj kuverti, sa markicama i pečatom na čelu - vratila bih ga za Bg sa otiskom đona na guzici, i to preporučeno. Jer tamo on pripada. On je njihov, bio i je – ma kako ga se trenutno bilo poželjno odricati. Kurči se po Srbiji on, kurčite se vi s njime. Godinama, goooodinama i nikom ništa. Vaš junačina, vaš Kraljević Marko, vaš knez Lazar, vaš Miloš Obilić. Ma eto vam ga. I ne sumnjam ja da vi u srpskom vodstvu kao nešto sa svojom junačinom pregovarate, ma da, pregovori (preeegovori bre). Mažete, muljate, serkate, ljuljate. Ali nema tu pregovora gospodo da se hoće, eee da se hoće.. ali se neće. Neće se – neće. A kad ga se odlučite isporučiti zaozbiljno, ali ono stvarno bez zajebancije zaozbiljno (i odete napokon te dve-tri ulice od Skupštine, tu dole u tu palanku da ga pokupite), skupa s onim drugim orangutanom kojeg čak pikiram i više, i kad napokon odlučite učiniti nešto dobro za taj svoj osiromašeni narod - o tome nitko neće čuti ništa. Niti prije, niti za, niti poslije akcije. Nitko – ništa! No, velim, to će se dogoditi samo ako ga se odlučite isporučiti. Samo ako. Ja sam sklonija vjerovati da ćete ga.. pardon, da će ga progutati crna noć. Stoga gospodo beogradska, čemu ovi baloni od sapunice, ma koga vi zajebavate? ...a na Bestseleru: Slapovi Krke Ponos i predrasude The Constant Gardener Dupliranje |