uskopaljske mazoretkinje

evo ga...novi post...

osim što je novi post, moram reći kako ga pišem samo zbog jedne zahvale...naime...zahvaljujem našoj Gabrijelici koja je bila tako uporna, naporna, uvjerljiva, taktičarka i sve ono što ju krasi...pa smo njenom zahvalom dobili ovakav izgled bloga, kako sada izgleda...meni se jako jako jako sviđa...još kad stignu odijela a potom slike...ugođaj će biti potpun jedva čekam

i onako...usput...trenerica je položila sve ispite...još samo ostaje praktični

heheh...još jednom VELIKO HVALA NAŠOJ GABI NA OVOM LIJEPOM NOVITETU pusaaaaaa

I, napokon, prođe ispitna tortura :)))

ekipa moja draga, ona koja je suosjećala sa mnom, koja se kuhala u istom loncu sa mnom ta dva dana, a i oni kojima je bilo lijepo gledati nas onako napaćene i napete u tim trenutcima. Bogu hvala, sve je iza nas, još nas čeka praktični ispit, a za one koji imaju još malo učiti, ma nedajte se...tko zna, možda i ja budem među vama, budući da imamo čekati još jedne rezultate.
a što reći o trenutcima provedenima sa 25 cura....ništa...nego samo jedno...KAD BI SE OPET MOGLO PONOVITI...
stvarno nam je bilo zakon, pored svih onih stresnih situacija....smijeh od 24 sata je sve to uspio nekako zatomiti i svesti na minimum.


a što se tiče, tih formalnih stvari, teoretski onih više bitnih, pa tu je sve ok, većina nas je položila sve, samo se još čekaju rezultati od onoga posljednjeg ispita, a što će biti saznat ćemo u skoroj budućnosti...valjda nećemo razočarati

a o svemu, da ne pišem više, bolje će vam ispričati slike koje sam ja, naravno, uhvatila svojim fotićem...

bože daj, da me netko nakon ovoga ne ubije

eto dragi moji posjetitelji, uživajte u mojim slikicama, mojim ludostima i ludostima onih s kojima sam dijelila životni prostor tih nekoliko sati...a i u našim patnjama ta dva dana. veliki pozdrav svima, sve vas ljubim, i jedva čekam sljedeći sastanak

evo priče ispričane putem objektiva...

POZDRAV IZ ZAGREBA!!!

eeeeeeeeeeej cure moje drage,,,,booook...kaj bi rekli ovdje u zagrebu...hahaahha...
evo dok ja čekam sutra, da napokon sjednem u bus, i uputim se našim krajevima baš sam htjela ovaj post napisat iz velebne nam metropole

naime, drage moje, prije nekih dva sata sam završila sa svim onim silnim predavanjima koje sam slušala na trenerskoj školi, i lijepo vam mogu reći sljedeće: AJME SI GA VAMA

što sam sve naučila ovdje vidjet ćete na treninzima, ali vam moram reći kako vam neće biti lako jer i ja sam fino odbolovala ovdje 7 dana....i upale mišića ruku, nogu...trbušnih mišića...glavobolje....bang: svega je bilo...pa eto...da znate...hehhee...


ali, ruku na srce, presretna sam što sam došla ovdje što sam odslušala sve što sam odslušala, jer vidjet ćete...bit će iznenađenja tu...a bome i dosta dosta znoja, i rada, jer tek su mi sad neke stvari kristalno jasne.

isto tako moram reći da sam imala dvije naj cimerke, svoju mariju i našeg Duška...(jelena sorry...ali nitko te ne zna drugačije) koja dolazi iz pule...a očemu se točno radilo i šta je bilo, vidjet ćete kada dođem kući i stavim slike...onako malo da se prisjetimo mi koji smo bili tu...heheh... e da, tu je i naš Kiseljak...Majooooo...draga moja, nauči za ispit onaj suprotni valcer od onoga što smo rekli da ćemo učit....hehhehhe...ma čut ćemo se....

eto ovo sam s vama podijelila malo informacija, da preživite do sutra, kada se vidimo na treningu, koji će biti zanimljivog karaktera.

pusa moje drage cure, i vidimo se sutra...