<$/$>
20.11.2008., četvrtak
zakoni, zakoni... Zakoni???
|
Iako sam mrtva umorna, idem napisati najavljeni post nadajući se da umor djeluje na mene da ne pišem besmislice svađajući se usput sama sa sobom, dovoljno nesigurna u to što uopće želim napisati... Dakle, ovih dana Sanader je navodno ukrao Božić, ne znam kome ni zašto, ne pratim događanja, ne slušam vijesti, ne čitam novine... Ali čujem da je riječ o nekoj "štednji". Onda neka uštedi radije tako da počne provodit onaj zakon o zabrani pušenja i naplaćivat kazne, jer zakon je trash ako ga se nitko ne pridržava, a koliko sam primijetila ne pridržava ga se nitko. Ili još bolje, neka nabije još malo poreza na cigarete, ako žele pušit neka plate, pušenje je nepotrebni luksuz kao i kavijar ili putovanje na Karibe, zašto onda ne bi i koštali jednako? Jer prije svega, mene košta zdravlja taj njihov luksuz. Ne mogu više ni izaći van a da mi ne zasuze oči, da ne smrdim koda spavam u pepeljari. Iako su podigli cijelu bunu zbog tog zakona, mislim da je zakon potpuno uredu. Pušaće sam oduvijek smatrala egoistima, jer da se ne mogu suzdržat tih sat-dva, nego truju i sebe i ljude oko sebe. I onda kažu "kome smeta, neka ne ide u kafiće". Pitam se, kime se oni smatraju da imaju pravo tako odlučiti i postaviti takav ultimatum? Time se oni postavljaju kao viši i važniji, oni određuju pravila, a mi smo građani drugog reda ili što?! Mi jednako plaćamo poreze kao i oni, jednako plaćamo tu kavu koju pijemo uz nepoželjan prilog zvan “dim“ kao i oni. Po kojoj to logici onda oni odlučuju tko će ostati a tko iz igre ispada?! Znači ja više ne smijem otići na pivo ili kavu? Ne smijem izlazit niti se zabavljat? Ja moram ostat doma i ne izlaziti do kraja života zato što si je netko tako odredio, zato što netko smatra da može trovati moj zrak svagdje gdje dođe i da se svi kojima smeta tome moraju pokoriti. A kako bi bilo da ja odredim novo pravilo? Svi koji žele pušiti i kojima smeta zabrana neka ne idu u kafiće niti u klubove, neka puše doma. To im se ne bi svidjelo, jer se oni očito osjećaju povlaštenima. Kako i zašto? Možda zato što se smatraju „žrtvama“ svoje ovisnosti i nas „zlih čistunaca koji ih želimo istrijebiti“?! A to što su se sami doveli u tu situaciju da nešto upravlja njihovim životom, to što oni ne mogu ili ne žele tome reći „ne“!? To nije bitno u ovoj priči. Jer oni su žrtve kojim treba sve dozvoliti… Ali zaboravlja se činjenica da u svakom kafiću postoji nepušački odjel, ali nitko ga ne poštuje, gdje god sam došla nepušački je odjel bio pun pušača koji su čikove u nuždi bacali na pod ili na tanjurić od kave pošto pepeljara tamo nema. Eto toliko o tome, sebični pušaći ne poštuju naš prostor i žele nas maknuti s javnih mjesta kako nikome ne bi smetali njihovi oblaci otrovnog dima. A kad se uvede neki zakon koji im smeta odmah nastanu pobune. Nitko se ne pita zašto je došlo do takvih drastičnih mjera. I onda glavni argument bude „ugostiteljstvo će propast jer nitko neće htjeti dolaziti“. Okej, a ona izjava o tome da ako nepušačima smeta dim ne moraju ići u kafiće? Zar su nepušači manji potrošači? Nedostatak gostiju-pušaća smatra se problemom za ugostiteljstvo a nedostatak nepušača je nebitna činjenica? ! Pa dobro, tko je ovdje lud? Nisam pratila statistike pa ne znam koga ima brojčano više, ali u svakom slučaju smatram da onaj kome je toliko stalo otići na kavu izdržat će bez cigarete tih sat-dva, isto kao što smo do sad mi redovito trpili oblake smrada i koliko got nam smetalo nismo se odricali svog izlaska zbog toga. No, zašto ti ljudi misle da su toliko u pravu, zašto su toliko tvrdoglavi?? Mislim da odgovor leži u slabosti, u lijenosti... Svatko se može suzdržati od bilo čega pa tako i od bespotrebnih ovisnosti koje uništavaju zdravlje i prazne novčanike. Ali neki se jednostavno ne žele pokoriti, žele raditi što hoće i baš ih briga za okolinu. Zato bi trebalo konačno početi provoditi te puste zakone. A ne da par dana nakon proglašenja zakona dođem na bilo koje javno mjesto i ne mogu disati od dima. I toliko o slavnom zakonu... Želim pravo na zrak, pravo koje zaslužuje svaki čovjek. I ne, ne možete me otjerati u šumu, jer niste bolji i važniji od mene, i ne možete odlučivati o mojem zdravlju i životu! |
