Nekako mi teško pada napisati novi post... Ne nedostaje mi tema, ustvari previše ih je, ali sve su tako nepotpune. Počnem pisati i onda odustanem jer ne mogu naći poantu svojih rečenica. Osjećam se slabo i umorno a vrijeme mi tako brzo prolazi... Jednostavno leti, a ja ostajem na mjestu i nisam ništa napravila što sam trebala. I sada nižem slova, riječi i rečenice, a osjećam kao da se post ne povečava, i opet želim odustati jer ne vidim koja je poanta u postu od nekoliko redova, ja koja se uvijek muči skratiti postove da ne budu predugački a samim time i naporni za čitanje, sada nemam riječi. Valjda je kriva ta jesen, to vrijeme koje te istroši do maksimuma, i nemam snage ni volje ni za što. Neda mi se izlaziti niti raditi išta, najradije bih prespavala zimu, odspavala zimski san i ponovno se probudila u toplo proljeće. A toliko posla me čeka... Sjedim i razmišljam o tome što sve trebam napraviti i mogla bih tako satima razmišljati i ne-pokrenuti se. Ah, fale mi ona vremena kad sam se ubijala u dosadi... U onoj visokoj volji za raditi nešto, a nedostatku posla i ideja...
|
