Sjećam se kao danas tog dana prije kojih 8 godina kad sam prvi put dotakla svoj vlastiti komp! Mnogi su tad već imali komp, čak večina mojih frendova iz razreda, a meni se uvijek činio kao neostvareni san... A onda sam ga napokon dobila i nisam mogla vjerovati. Taj zimski dan, frend me odveo u HG spot, rekao mi je da je najbolje da tamo odemo jer je to neki novootvoreni dučan koji ima povoljne konfiguracije. Bio je u nekom čudnom kvartu koji nemam pojma gdje je i to je bio prvi i zadnji put da sam tamo bila. I išli smo autom jer je valjda bio totalno izvan civilizacije. Taj HG spot bio je neki maleni i neugledni dučančić a gužva ispred njega ogromna, toliki red možeš doživjeti samo u pošti kad penzići plačaju račune i podižu penzije... Čekali smo preko sat vremena (i to vani na zimi jer se red prostirao 10 metara izvan dučana) u redu da uopće kupimo komp a onda isto toliko u skladištu koje je bilo 15 metara dalje da ga podignemo... I onda sam ga napokon upalila, bili su instalirani linuxi na njemu. Frendu se žurilo i došao je tek par dana kasnije instalirati tadašnje windowse 98. Taj dan sam se prvi put spojila na internet, tada je i taj 54 kbps modem osiguravao potpuno glatko surfanje iako sam morala paziti da ne nabijem račun... Moj problem je uvijek bio da kad nešto dobijem, na tome ostajem (ne svojom voljom) do zadnjeg trena, dok ne postane neizdržljivo. I dok su moji frendovi 3 puta promjenili komp i internet, ja sam idalje bila na onom istom kompu i modemu od prije 8 godina. A više od toga mi nije ni trebalo. Internet mi je služio za povremeno pogledati mail, otiči na blog, my space i ako sam imala još kakav profil, i tu i tamo skinuti nešto za faks. Na internet sam odlazila par puta tjedno i to na sat dva. Skupo mi je izgledalo plačati nekakav MAXadsl preko 150 kn mjesečno ako bih na internetu provela svega 10-ak sati mjesečno i to platila kojih 50-ak kn najviše. No kako sve ima svoj vijek trajanja tako je i moj komp s vremenom postao stara kanta koja se jednostavno sa svojih 128 mb rama i 40 GB harda ne može nositi s današnjim verzijama programa za obradu slike, reprodukciju glazbe, filmova... i današnjim programima općenito, kao ni s internetom koji je jednostavno postao "pretežak" za jadni 54 kbps modemić... Kada sam već bila na rubu živaca, otišla sam ponovno do HG spota, ovaj put je to bila ogromna staklena fensi zgradurina s hrpom kul stvarčica, 2 metra od tramvaja, i kupila si novu stvarčicu - laptop. Kad sam došla doma i uključila to čudo... shvatila sam da ću se 2 tjedna zajebavat sa instalacijom windowsa i ostalog... no to sad nije bitno, dakle, 2 tjedna kasnije kad sam došla doma i uključila tu (sada instaliranu) stvarčicu otkrila sam jednu čudotvornu stvar WIRELESS INTERNET! Nije mi bilo jasno kako i zašto ali jednostavno, imala sam superbrzi net koji je dolazio od susjede vjerojatno. Bilo mi je totalno kul stalno visit na netu i još fino gledat filmiće na jutjubu što prije nisam mogla. Istina susjeda nije uvijek bila na netu pa sam povremeno morala koristiti i dobri stari 54 kbps modem ugrađen u laptop... A onda se pojavio novi susjed sa superbrzim netom koji je visio na njemu 0-24 i još mi je signal bio odličan. Mjesec dana ovakvog interneta koji mi se nudio na pladnju kad got bih upalila laptop bilo je sasvim dovoljan da postanem totalni ovisnik, prestanem izlazit iz kuće i subotama na večer bez grižnje savjesti ostanem doma skidat mjuzu umjesto da se opijam po parkićima. Ova nova ovisnost nije srećom štetna za jetru kao ona prva koju je ova istisnula... A onda je taj super net misteriozno nestao i ja sam se, očajna, spojila preko modema. Jednostavno sam se tresla od živčanosti kad sam vidjela kako se stranice sporo otvaraju i ne! Ne mogu gledati u to, i ne mogu podnjeti tu činjenicu da ne mogu poslati ni mail, da se jedna slika otvara 15 minuta! I ludim. OVisna sam, ne mogu podnjet činjenicu da net nije tu svaki put kad poželim da je, i da nije onako brz! I što odlučim? Nabaviti ADSL!!! Pa danas to nije toliko skupo, postoje oni amis, H1, optima... ima ih puno, a nisu kao T-com... I odem na google, i nađem sve te jeftine netove i onda shvatim - PROVJERA DOSTUPNOSTI!!! Upišem svoj broj telefona i - NIJE DOSTUPNO!!!!!!!!! Ništa meni nije dostupno osim T-com-a!!!!!!!!!! I ovisnička groznica me trese, u glavi 1000 misli kako ću dalje???? Što ću... A ne mogu i ne želim vraćati se na T-com ponovno... Još uvijek im plačam pretplatu ali NEĆU i internet... No ja TREBAM taj internet, ne mogu bez njega... I razmišljam, jesam li ja možda luda?! Pa zar ne mogu bez te gluposti zvane internet? Sjetim se dana kad sam odnjela laptop na servis, taj dan me dečko ostavio, rekao mi je da ne želi bit sa mnom (drugim rječima - da me ne voli) i ja sam bila neopisivo tužna JER MI JE KOMP NA SERVISU! I pitam se ponekad, gajim li ja osjećaje prema jebenom stroju!? Ovisnost ili ljubav, i je li meni to sve potrebno...
|
