<$/$>
05.08.2008., utorak
...Životinja
|
...Ni po čemu posebno to bezlično svoje lice pogledala je ponovno u ogledalu, par bezveznih droljastih krpica iz ormara, nabacila je opet na sebe kako bi mogla po bezbrojni put raditi istu ispraznu stvar. I opet će otići u isti dućan i opet će kupiti istu cugu, opet će izgledati potpuno isto, potpuno dosadno i nezanimljivo. I opet će već oko 11 pijana skakati po ulici na neku beščujnu glazbu koja odzvanja u njenoj glavi, a onda će kao i svaki vikend ući u klub i neumorno mahat glavom na svaku stvar koja svira. Tumarat će među ljudima divlje plešući i nije je briga za nikog niti je ikoga briga za nju, jer svi već znaju da je to ona koja svaki put pijana skače ko luda, i svi znaju da će tako pijano skakat i sljedeći vikend i onaj iza. I oko pola 2 po već viđenom scenariju otići će u WC i zalit se cijela vodom a zatim će nastaviti divljati mokra sve do pola 3 kad će već istrošeno teturati, sve dok opet ne otetura do WC-a i na bezlično lice ne počne mackati kozmetičke preparate.....I ona se ne obazire na nikog od pijanosti, i nitko se ne obazire na nju jer im je dosadna, i nikad neće biti primjećena u gomili, tako bezlična a tako posebna... Samo pogledam u nju i ponovno se sjetim one riječi "monotonija" koja je tako savršeno opisuje, poznajem je slabo, više iz viđenja, i nikad mi nije bila naročito zanimljiva, ali podsjeti me svaki put na onaj wannabe tinejđerski život koji se iz dana u dan vrti u krug iz kojeg sam ja davno iskočila, srećom... ili ga preskočila... |
