Kada ti se život odjednom nasmiješi...

Trebalo mi je nekoliko sekundi da prepoznam vlastito ime. Ustala sam i pogledala u Harryja. On je izgledao jednako zbunjeno kao i ja. ''Harry Potter i Chaterine Grifindor u stražnju prostoriju, odmah!''izdere se Dumbledore. Nikad nije bio ovako ljutit. Harry i ja smo poslušno otrčali prema stražnjoj prostoriji. Kada smo otvorili vrata i ušli unutra. Fleur je digla pogled od vatre u malom kaminu. ''Što je ovo? Zašto ste vi ovdje?''upita kada nas je ugledala. Cedric i Krum su ustali s crvenih naslonjača. ''Što se događa?''upita Cedric. ''Neznam.''kažem. Odjednom se vrata iza nas otvore i unutra uđe Dumbledore, McGonagallica, Snape i ravnatelji Durmstranga i Beauxbatonsa. ''Harry, Chaterine jeste li dali nekome starijem da baci vaša imena u plamen?''zagrmi Dumbledore. Približio nam se sa gnjevom u očima. ''Ne...nismo.''reče Harry preplašeno. Još nikad nismo vidjeli Dumbledorea tako ljutitog. ''Pa, sad ništa ne možemo, Peharova se odluka ne može mjenjati. Moraju sudjelovati. Takva su pravila.''reče Karkaroff, ravantelj Durmstranga. Dumbledore se zamisli.''Ne možemo ništa učiniti, morate se natjecati.''reče nam. Harry me primi za ruku. ''Što se događa?''upita me. ''Ne znam, ali mora biti neko objašnjenje za ovo.''kažem. Harry pogleda u pod. ''Nadam se da ćemo ga dobiti uskoro.''reče.

Xxx

Sljedećih nekoliko dana trpjela sam svašta. Dok smo Harry i ja hodali hodnikom, ljudi su nas gurali u stranu, netko je čak pljunuo Harryju u naočale. Jučer su Hufflepuffi napravili bedževe s natpisom:Cedric caruje, Potter i Grifindorka smrde. Svi su ih nosili,a Slytherini su ih stavili na svaki mogući dio pelerine. Izgledali su kao božićno drvce. Smijali su nam se svaki puta kada bi prošli pored njih. Ja, Hermi, Harry i Ron smo se kasnije sastali u praznoj društvenoj. ''Ovako više ne može.''reče Hermi, ''za ovo ima neko objašnjenje, vi niste ništa napravili kako bi došli na to, zar ne?''zvučala je neuvjerljivo. Vidjelo se da i ona sumnja da smo nešto napravili kako bi zavarali Pehar. ''Ja ne želim biti na Tromagijskom turniru! Dovoljno mi je što sam i onako prenatrpana poslom. Tko će Nicka naučiti svemu što smo radili?''kažem histerično. Hermi slegne ramenima. ''Ne znam, ali mogla bi Amanda preuzeti dio posla. Uh, zamalo sam zaboravila. McGonagallica je rekla da danas popodne imate sastanak sa nekim novinarom iz Dnevnog proroka. Mislim da se zove Rita Skeeter.''reče. Duboko uzdahnem. ''Harry! Šta ne ćeš ništa reći? Kako da se izvučemo iz ovoga?''povičem. Harry se zamisli. ''Čula si Dumbledorea. Nikako. Moramo sudjelovati. Ron, zašto si tako tih?''upita ga Harry. Ron digne ljutit pogled prema njemu. ''Mene zanima kako si to učinio? Kako si upao u turnir? A sad si povukao i Chate sa sobom.''reče Ron. ''Ma, daj Ron šta ti je? Mi smo tek četvrta godina, što bi mi znali o zbunjivanju?''reče Hermi. ''Presveti Harry, uvijek u centru pažnje! E, pa meni je dosta toga!''poviče i otrči prema muškim spavaonicama. ''Što je njemu?''upitam. Harry uzdahne. ''Ne znam, sve je počelo od kad nas je Pehar izabrao. Stalno se svađamo. Ne znam što mu se događa u glavi. Totalno sam zbunjen u zadnje vrijeme.''reče. Hermi pogleda na sat. ''Bolje se požurite, morate biti u McGonagalličinom kabinetu za 20 minuta!''reče. Ustali smo i otišli kroz prolaz do McGonagalličinog kabineta. Svi su bili tamo. Cedric, Krum i Fleur. Cedric nam priđe. ''Gledajte, rekao sam im da ne nose te bedževe, ali...''reče. ''Ma, nema veze. Ionako ne želimo biti na turniru, sigurno postoji neko objašnjenje za ovo.''kažem i nasmiješim se. Cedric uzvrati osmjehom. Odnekud se stvorila neka vještica u kričavo zelenoj haljini i čudnom šeširu. ''Odlično! Svi smo ovdje. Mladi Harry i gospođice Grifindor! S vama želim posebno razgovarati. Dakle, jedan po jedan. Harry, hajde prvi.''reče piskutavim glasom i pokaže prvo na Harryja, pa na spremište za metle. Harry pođe za njom. Nekoliko sekundi sam samo razgledavala okolo, pa sjela na prazan trosjed. Tamo mi se pridruži Fleur. ''Bok, ja sham Fleuhr Delacouhr.''reče i pruži mi ruku. ''Chaterine Grifindor''kažem, ''znam što misliš. Da smo Harry i ja nešto napravili da uđemo na turnir. Ako ćemo iskreno, imam i previše obaveza da sad sudjelujem u nekom glupom natjecanju.''kažem. Fleur me pogleda lažnim iznenađenim pogledom. ''Glupo natjecanje? To je thradicija! I ja ne misliti da vi neshhto učinili. Vi ste phremladi za neke tako ozbiljne stvahri.''reče i ustane. Zatim dođe Krum. ''Bok, mlada dama. Ja Viktor Krum.''reče. Bila sam zbunjena. Mislila sam da oni znaju hrvatski. ''Ahm... Chaterine Grifindor.''kažem. Krum je ustao, a njegovo mjesto je zauzeo Cedric. ''Pa, što je ovo? Zašto svi ne sjednete ovdje, nego se tako izmjenjujete?''kažem, a on se nasmiješi. Podsjeća me na Nicka, on ima takav iskren osmjeh, pomislim. ''Ne, oni su samo čudni zbog toga što imaju višak konkurencije. Nego, znaš li da tjedan dana prije Božićnog bala imamo prvi zadatak?''upita. Brzo sam izračunala u glavi. ''Čekaj, danas je 16. prosinca, Bal je 25., to znači da za dva dana zadatak!''kažem, a on kimne. ''Zna li tko ovdje što je zadatak?''upitam. ''Sumnjam, ni ja ne znam što je, mislio sam da ti znaš.''reče. Uhvatila sam se za glavu. ''Od toliko briga nisam se sjetila toga!''kažem. On se opet nasmiješi. Mislim da ću se rastopiti, pomislim. Vrata spremišta se otvore i piskutav glas me zovne. Harry prođe pored mene ljutita izraza lica. ''Što je bilo?''upitam, ali mi ne odgovori. Ušla sam u skučenu prostorijicu s dva stolca. Rita me gurne na malen stolac ispred sebe. Poliže pero i kaže:''Ne obaziri se na brzocitajuće pero, samo odgovaraj. Dakle, koliko imaš godina?''upita. Pogledala sam prvo u pero koje je pored mene pisalo kao neki stroj, zatim pogledam Ritu ispred sebe i one njezine čudne zelene oči iza crvenih naočala. ''Um, 14...''kažem. ''Hm, mlada si još, primjetila sam da ste ti i Harry nekako stalno zajedno, zašto?''upita zatim. ''Molim? Mi...Ja... Mi smo rodbina.''kažem. ''Stvarno?''reče Rita. Ja potvrdno kimnem. Stalno sam pogledavala prema 'mehaničkom' peru. Primjetila sam nešto čudno na papiru što je pero napisalo. ''Hej, meni se u očima ne iščitava mladenačka problematika!''kažem. Rita prvo pogleda pero, pa mene. ''Dobro, ovo je dovoljno, može mala slika?''pita i izvadi rusku 'bljeskalicu'. Odmah me postavila ispred objektiva i slikala. Izvukla me van i zvala Kruma. Loše mi se piše, pomislim.

Xxx

''Hajde, samo polako.''reče Hagrid. Hagrid nam je rekao za vrijeme Skrbi da će nam nešto navečer pokazati. Sada Harry i ja hodamo pod plaštem nevidljivosti uz Hagrida kroz Zabranjenu šumu. ''Evo!''reče napokon i stane. Harry skine plašt. Ispred nas su bili zmajevi. Jedan je stalno rigao vatru. ''Evo vašeg prvog zadatka. Ronov brat Charlie ih je donio iz Bugarske.''reče Hagrid. ''Wow!''kažem. ''Iznenađeni? I trebate biti. Ovi macani su opaki.''reče Hagrid i zadivljeno pogleda u jednog od njih. Zatim nas je odveo natrag u dvorac. Harry i ja smo hodali prema društvenoj. ''Hm...Harry?''upitam. ''Da?''reče i digne pogled prema meni. ''Ovaj...idući tjedan je Božićni bal, jesi nekoga pitao...mislim...''pitam. On se nasmiješi. ''Ne, nisam. Zapravo htio bih nekoga pitati, ali me strah. No, pustimo sad to. Ima vremena.''reče. Spustim pogled. ''Da, ima vremena.''kažem. Ušli smo u društvenu. Samo je još Nick bio tamo. Harry ode prema muškim spavaonicama. Krenula sam za njim. ''Chate?''zovne me Nick. Okrenem se. ''Da?''kažem. ''Dođi da ti nešto pokažem.''reče. Prišla sam mu. Nešto je zapisivao u neku bilježnicu. Digne pogled prema meni. ''Hm...sjedni.''reče i pokaže na mjesto do sebe. Sjela sam do njega. ''Napisao sam pjesmu za duet. Za tebe.''reče i pruži mi bilježnicu. Bilježnica je bila crvena sa njegovom slikom na poleđini. Slatko, pomislim. Polako sam čitala riječi:

(first part)
Livin' in my own world
Didn't understand,
That anything could happen
When you take a chance

(second part)
I never believed in,
what I couldn't see
I never opened my heart
To all the possibilities

(Both)
I know that something has changed
Never felt this way
And right here tonight
This could be the

Start of something new
It feels so right to be here with you, oh
And now lookin' in your eyes
I feel in my heart (feel in my heart)
The Start of Something New

(1st part)
Now who'd of ever thought that

(Both)
We'd both be here tonight

(2nd part)
And the world
looks so much brighter
With you by my side, oh

(Both)
I know, that something has changed
Never felt this way,

(second part)
I know it for real

(Both)
This could be the.....
Start of something new
It feels so
right to be here with you
and now im lookin'
in your eyes
i feel in my heart
the start of something new

(first part)
i never knew
that it could happen,
'til it happened to me
(together)
i didn't know it before

(second part)
but now its
easy (together) to see

(chorus)
its the start of something new,
it feels so right
to be here with you
and now im lookin'
in your eyes
i feel in my heart
that its the start of something new
it feels so right
to be here
with you and now
im lookin' in your
eyes i feel in my heart
the start of something new,
the start of something new,
The Start of Something New .

Zatim trenutak tišine. Podigla sam pogled. ''Nick...''počnem. On me s nestrpljenjem gledao u oči. ''Što misliš?''reče. Pogledala sam ga u oči. Pogledi su nam se sreli. ''Pa...lijepa je, sviđa mi se. Hvala ti.''kažem. Još uvijek me gledao u oči. ''Chate...sjećaš li se onoga dana na Svjetskom prvenstvu u metloboju?''upita. Vilica mi je ispala. ''Ja...sjećam se. Tada su došli oni...i sve porušili. Pala sam i onda...''prisjećala sam se polagano. ''Onda te netko spasio od njih.''dovrši. Zinula sam. ''Kako ti znaš za to?''upitam. On se počeo vrpoljiti na trosjedu. ''Ja...bio sam tamo i...''reče. ''Ti si me spasio?''upitam. On potvrdno kimne. ''Zašto?''upitam ga ponovno. ''Ne znam. Vidio sam da si u nevolji i mislio sam da...''primila sam ga za ruku. ''Hvala ti.''kažem i poljubim ga u obraz. Pogledao me s nekim zadovoljstvom u očima. Ništa nismo govorili. Samo sam ustala i krenula prema stubištu. On je sjedio i gledao za mnom. Kada sam se našla pred vratima, okrenula sam se i poželjela mu laku noć. On je samo pratio svaki moj pokret. Potrčala sam prema svojoj spavaonici. Zatvorila sam vrata. Skočila sam na krevet i buljila u golemi baldahin iznad mene. Odjednom se pored mene stvorio Tigrić. Zgrabila sam ga počela ga bacati u zrak. ''Hej! Što ti je? Upomoć!''vikao je. Stavila sam ga pored sebe. ''Što ti je? Nisam ja neka igračka!''reče. Nešto zaškripa iza vrata. Amanda uđe unutra. Cijelo vrijeme se smiješila. Skočila je na svoj krevet i čekala da ju pitam što je bilo. Zagrizla sam. ''I? Što je bilo?''upitam ju. Pogledala je u mene. ''Netko me pitao hoću li ići s njim na bal!''reče. ''Tko?''upitam. Ona se zločesto nasmije. ''Boris Krum!''reče. Ja ju upitno pogledam. ''Tko je to?''upitam. Ona se namrgodi. ''Znaš Viktora Kruma? Njegov brat. Znaš da me u zadnje vrijeme nema baš ovdje? Pa, zato što sam stalno s njim!''reče. ''Čekaj, koliko on ima godina?''upitam. ''Oko 15, valjda.''reče. ''Ja sam mislila da ima 9!''kažem. Obje se nasmijemo. Stalno sam razmišljala o Nicku. Pjesma mu je super, pomislim, da me bar pozove da mu budem pratilja na balu.

Xxx

Subota popodne. Ništa za raditi na vidiku, pa sam odlučila se prošetati školom. Nekolicina ljudi je stajala i pričala u grupicama. Vidjela sam Nicka okruženog obožavateljicama kako potpisuje plakate i bilježnice. Mahnula sam mu, ali me nije vidio. Krasno, već me zaboravio, pomislim. Cedric je razgovarao s par prijatelja. Dolazili su meni u susret. ''Hej.''pozdravim ga, on uzvrati. Nasmiješio se. Strašno me podsjećao na Nicka, taj njegov zarazni osmjeh. ''Možemo nasamo razgovarati? Htjela bih ti nešto reći.''kažem, a on mahne rukom da odu. ''Ok, idemo kod fontane?''reče. ''Može.''kažem. Odšetali smo se do male fontane u dvorištu škole. Ispred nje je bila mala klupica. Sjeli smo na nju. Stavila sam knjige na koljena. ''Cedric, znam što je prvi zadatak.''počnem. On me iznenađeno pogleda. ''Što? Mislim otkud znaš?''reče. Spustim pogled. ''Nije važno, samo prvi zadatak su zmajevi. Budi spreman za danas.''kažem. ''Dobro, hvala. Vratit ću ti nekako.''reče i ode. Ostala sam sjediti. Razmišljala sam o tome kako ću se boriti protiv njega. Harry mi je rekao da je već našao način. Metlu. Ali kako ću ja? Ne znam letjeti, ali jedina stvar u kojoj sam najbolja su...Knjige. Uzela sam jednu knjigu koju sam držala na koljenima i počela pretraživati. Našla sam da je zmajeve lako prevariti. Odmah sam znala kako ću riješiti zadatak. Samo upotrijebiš mozak i..., pomislim. No neće biti lako. Nimalo.

Nastavit će se...

p.s.-nadam se da je dobro.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.