Tromagijski turnir ili je ipak više?

Stajala sam pored klupe u vrtu, čekajući Amandu. Trebale smo se naći, ali ona je kao i uvijek kasnila. Nervozno sam motala pramen kose oko prsta. Pa di je ona?, razmišljala sam. Naslonila sam se na neko drvo iza sebe. Bar sam mislila da je to drvo. Odjednom se nešto iza mene pomakne i gurne me. Pala sam na pod. ''Pusti me na miru!''začujem glas iza sebe. Okrenula sam se i vidjela Nicholasa ispred sebe. ''Joj, sorry, nisam...naslonila si se na mene, mislio sam da je netko drugi.''reče i pruži mi ruku da ustanem. ''Hvala.''kažem stidljivo. Inače bih se u društvu ponašala ko zadnji kreten i pričala gluposti. ''Čekaš nekog?''pitao me. ''Frendicu. Znaš Amandu? Cura od jučer? Dala ti je papir za autogram i osramotila me zato što nisam znala tko si.''kažem. Nasmiješio se. ''Još nisam upoznao osobu koja ne zna tko sam. Obično cure kad me vide počnu vrištati i pričati kako im se sviđa moja nova pjesma ili tako nešto.''reče. Zagledala sam se u njegove smeđe oči. Njegov glas mi se učinio poznatim. Kao da sam ga negdje već čula. ''Mislim da nisam upamtio tvoje ime. Ti si...''pokušavao se sjetiti. ''Chaterine, ali nitko me tako ne zove osim profesora.''kažem. Zatim je nastala tišina. ''Pa kako te onda zovu, moraju nekako, zar ne?''reče i nasmiješi se. Došlo mi je da se ošamarim. ''Chate, tako me zovu.''nasmiješim se. On pruži ruku. ''Nick, samo me menadžer i roditelji zovu Nicholas.'' Pogledala sam ga u oči. Pogledi su nam se sreli. Zašutili smo. Nekoliko sekundi smo samo gledali jedno drugome u oči. No tada se pojavila Amanda i ja sam prihvatila njegovu ruku koju je još držao u zraku. Njegov dlan je bio tako mek i topao. ''Hej! Chate, vidim da si se zabavila dok mene nije bilo.''reče i pogleda u Nicka. ''Vidimo se u društvenoj.''reče on i pogleda u mene. ''Dobro.''kažem. Amanda ga je gledala dok je odlazio prema dvorcu, naglo se okrenuo i mahnuo nam, a zatim nestao iz našeg vidika. Amanda me pogledala s nekim čudnim osmjehom na licu. ''Chate! Što je ovo bilo?''pita me histerično. ''Što?''kažem praveći se da ništa ne znam. Amanda me sad stvarno prepala, da sam htjela reći svaku tajnu koju sam imala. Zamahnula je rukom par puta, a onda sjela pored mene. ''Šta je bilo, šta je rekao? Reci sve!''počne opet histerično. ''Nije bilo ništa, samo dok sam tebe ovdje čekala, naslonila sam se na drvo. Ali to drvo je bio on i gurnuo me i ja sam pala. I onda smo razgovarali.''kažem. Amanda me opalila oštrim pogledom. ''I? Što si rekla za mene? Jesi me uopće i spomenula?''reče. Zbunjeno sam pogledavala oko sebe pokušavajući izbjegnuti njezin zastrašujući pogled. ''Pa, pitao me koga čekam i ja sam rekla da čekam tebe, pa sam vidjela da nije baš skužio tko si. Onda sam mu pričala za ono jučer šta si me osramotila i na neki način skoro da nisam ništa rekla o tebi.''kažem i prekrijem glavu rukama, iščekujući da ćeme udariti. Poznavajući Amandu, može svašta biti. Nekoliko trenutaka je samo sjedila i naslonila se na lakat, razmišljajući. Najednom se okrenula prema meni. ''Chate, jesi za malu okladu?''upita. ''O čemu se radi?''pitam. ''Ovako: kladimo se koja prva prohoda s njim.''reče i pruži ruku. ''Čekaj, s kim?''upitam ju zbunjeno. ''S Nickom.''reče i gurne mi ruku pred lice. ''U što?''upitam. Am se tada zamisli. Prihvatila sam okladu, jer bi Am filozofirala i izvodila svašta, a i ponovno me osramotila. Ja nisam izravna i toliko društvena kao ona pa nema šanse da pobijedim. ''Ok, ona koja pobijedi mora zadati neki strašan izazov koji ova mora ispuniti, ma koliko strašan bio.''reče i uhvati moju ruku. ''Dogovoreno.''kažem. Ustale smo i odšetale do društvene. Sad sam gotova, pomislim.

Xxx

Sjedila sam u svojoj spavaonici i razmišljala o Tromagijskom turniru. Čini se zanimljivo, razmišljam, ostalo je još nekoliko dana za prijavu. Mogu se kladiti da će Fred i George pokušati upasti na to. Netko pokuca na vrata i prekine me u razmišljanju. Približim se vratima. Netko grebe s druge strane. ''Tigrić!''viknem i pustim ga unutra. ''Što bih trebao napraviti da se ovdje dobije neko pošteno jelo?''reče ulazeći i skačući na moj pisaći stol. ''Jednom zanovijetalo...''kažem. ''Dobro, dobro. Čujem da smo dobili neku zvijezdu ovdje. Chate, što se događa?''upita me, držeći moj raspored za popodne. Nervozno sam lupkala petom o pod. ''Pa...ništa posebno...uostalom bio si sa mnom i čuo si. Što imam poslije?''pitam. Tigrić polako šapicom prijeđe preko rasporeda. ''Obrana od mračnih sila. Istina, bio sam, ali nije mi jasno kako je došlo do zabune? Sigurno je Errol nešto skrivio. Ta ptica je nevjerojatna!''reče Tigrić, ''i usput imaš točno 10 minuta da dođeš na sat, jer bi inače mogla završiti kao pečena ptica. Čuo sam da vam je novi profesor Moody.''reče Tigrić zamišljeno. Brzo sam pokupila knjige i otrčala van. Čula sam ponešto o Moddyju, da je bio najbolji auror i da je on sam zatvorio pola Azkabana. Prošla sma pored vrata Velike dvorane. ''Možda bih mogla...?''zapitam se provirivajući kroz malko odškrinute vratnice. Kasnije, prekorim samu sebe. Stigla sam pred vrata učionice. Provirim unutra. Svi su bili na svojim mjestima, još poneki su pričali. Od profesora ni p. Odlično, pomislim. Ušuljam se unutra. ''Hej!''vidjela sam Am. Mahne mi. Kada sam sjela pored nje, opali me pitanjem:''Jesi šta uspjela s njim?''namigne mi. Iznenađeno sam ju pogledala. Prošlo je oko 3 dana otkako smo se okladile oko Nicka. Nisam ga vidjela otada. Valjda ga Dumbledore negdje skriva dok se ne odabere 'učitelj'. Moody je ušao. ''Pozdrav nevaljalci. Ja sam profesor Alastor Moody, vaš novi profesor Obrane od mračnih sila. Ponajbolji bivši auror Ministarstva magije, da vas naučim nešto korisno.''reče dubokim hrapavim glasom. ''Dokle ste došli?''upita. ''Nismo još ni obradili zadnjih pet lekcija prošle godine.''reče netko otraga. Moody se zamisli. ''No, pustimo sad to. Danas ću vas naučiti 3 neoprostive kletve. Zna li netko koje su?''upita zapovjednički. Svi su gledali u Hermioninu ruku kako se polako diže u zrak. ''Gđice Granger?''okrene se i uzme kredu. Hermi proguta knedlu u grlu. ''Hm...to su Crucio, kletva mučenja. Onda...Imperio, kletva Imperius.''
''I?''upita Moody. Hermi pogleda u Harryja. ''Avada Kedavra, kletva ubijanja.''zažmiri da ne vidi Harryjev pogled na sebi. ''Dobro, gđice Granger. 20 bodova za Gryffindore. A sada ćete vidjeti i naučiti kako se obraniti od ovih kletvi.''reče Moody i uzme staklenku sa 3 malena pauka. Iz nje izvadi jednog i stavi ga na stol. Prvo ćete vidjeti Imperio. Ovaj pauk će raditi sve što ja želim. Na primjer...''reče, a pauk počne plesati. Zatim počne skakati u vis i plesati step. Moody ga objesi na vješalicu. Zatim uzme drugog pauka i stavi ga na stol. ''Dobro, a sada da vidimo tko će izdržati kletvu Crucio! Longbottom!''vikne i stavi pauka pred Nevilla. ''Crucio!''reče, a pauk se počne grčiti i savijati, a svaki šapat prekine bolni cvilež malog stvorenja. Neville se počeo crveniti i poprimati razne bolne grimase. ''Profesore, prestanite!''vikne Hermi, jer više nije mogla podnjeti Nevillevu muku. ''Kako će postati muškarac ako to ne vidi? Sjednite gđice Granger!''vikne na nju, ali Hermi je bila uporna. ''Zar ne vidite da je to bolno? Jadnik će imati traume od tog!''vikne još jednom Hermi. Moody nešto šapne, a pauk se uspravi i pobjegne. ''Longbottom u bolničko krilo!''reče i pošalje još jednog učenika s njim. ''Za kraj nam je ostala najsmrtonosnija kletva. Avada kedavra!''reče pomalo opakim glasom. Izvadi posljednjeg pauka iz staklenke i odmah poviče:''Avada kedavra!'' pauk se malo prodrma i uvene. Umro je u sekundi.

Xxx

''Jeste to vidjeli?''reče Hermi, ''ima razloga zašto su to neoprostive kletve, a on ih je izveo pred našim očima! Jadni Neville.'' Ron se baci na večeru. ''A da promijenimo temu, nijemi do toga sad.''reče Harry. ''Ok, sutra se izabiru finalisti Tromagijskog turnira. Baš me zanima što će biti.''kažem. Ron digne pogled. ''Čuo sam da se Viktor Krum prijavio, već se vode oklade oko toga tko će pobijediti. Fred i George su već skupili dosta love za svoju trgovinu sa čarozezima.''reče. ''Nemoj mi reći da opet smišljaju neke lude slatkiše i štapiće?''upitam. Ron potvrdno kimne. Prošlo je nekoliko minuta prije nego se Dumbledore pojavio. ''Dragi učenici, molim vas za pažnju. Danas je kao što znate izbor za 'učeničkog učitelja'. Skupio sam vaša imena, što moram priznati nije bilo lako, jer ste ispunili tri pehara. Dakle, da skatim. Izabrao sam učitelja i s ponosom vam mogu reći da je naš 'učenički učitelj'...''Dumbledore stane. Uzme neki ružičasti papirić sa slikama ruža. Prepoznala sam ga. ''Chaterine Grifindor!''vikne Dumbledore, a svi zaplješću. Hermi me gurne. U prvi tren nisam prepoznala vlastito ime. Dugim korakom sam krenula prema Dumbledoreu. Mogla sam osjetiti Amin iznenađeni pogled na meni. Dakle, da objasnim. Poslije Moodyeva sata sam posudila od neke klinke s prve godine papirić i na njemu napisala svoje pa ga ubacila prije večere. Am se sigurno toga nije sjetila. ''Čestitam.''reče Dumbledore, ''učionice možete posuditi tijekom vikenda i praznicima.'' Nasmiješim se. Iz neke male prostorije izađe Nick. ''Izgleda da ćemo se ipak više družiti.''reče kada je došao do mene. Potvrdno kimnem.

Xxx

''Ljudi! Danas će pehar pljunuti imena finalista!''vikne Ron u društvenoj. Svi koji su tada bili tamo, pohrliše prema vratima. Polako jedan po jedan su ulazili i izlazili kroz otvor na drugoj strani. Debela dama je samo tiho čekala i mrmljala sebi u bradu. ''Ideš?''upita me Nick. Učila sam ga osnovne čarolije u društvenoj. A pošto nije imao štapić, samo ih je učio napamet. ''Može. Makar neću bit među njima.''kažem i potrčimo, dok je Debela dama zatvarala prolaz za zadnjima koji su izlazili. Trčali smo hodnikom, pa kroz stepenice koje se mjenjaju i nekih kipova. Kada smo izgubili osjećaj za smjer, Nick me uhvati za ruku i povuče u jendu stranu. Trnci su mi prošli kroz cijelo tijelo. Napokon smo došli do Velike dvorane. Svi su se posložili jedan do drugog, ne obazirajući se na nas. Čekali su da Dumbledore dođe. Sjela sam kod Am, a Nick pored mene. ''Ti stvarno ne gubiš vrijeme, zar ne?''reče kad je primjetila da me Nick još drži za ruku. ''O, ne, nije ono što misliš.''kažem i izvučem ruku. Dumbledore je napokon došao. ''Dragi učenici, danas ,kao što znate, ćemo saznati tko su finalisti Tromagijskog turnira. Ako vaše ime bude na papiru, otići ćete u stražnju prostoriju. Dakle, da vidimo prvo ime.''reče Dumbledore i primakne se Peharu. Pehar prvo poprimi plavu, a zatim crvenu boju i izbaci jedan papir. Dumbledore uzme papir i pročita:''Predstavnik Durmstranga Viktor Krum!''svi zaplješću. Krum se bez ijednog smješka uputi u stražnju prostoriju. Pehar pocrveni i izbaci još jedno ime. ''Predstavnica Beauxbatonsa, Fleur Delacour!''reče Dumbledore. Opet svi zaplješću. Fleur se anđeoski nasmiješi svima. Ron se zablene u nju kao da je jedina ovdje. ''Ron? Ron!''reče Hermi i digne mu donju čeljust. Ron se trgne. ''Ha?''upita. Mi se nasmijemo. Ubrzo smo zašutili, jer se Pehar spremao da izbaci predstavnika Hogwartsa. Zacrvenio se i izbacio ime. ''A predstavnik Hogwartsa je...Cedric Diggory!''reče Dumbledore, a svi za Hufflepuffskim stolom počnu vrištati i čestitati Cedricu. On se samo iznenađeno smješkao i hodao prema stražnjoj prostoriji. ''Dakle, naši finalisti su izabrani i sada...''Dumbledore zašuti. Nekolicina počne šaputati. Okrenem se da pogledam. Pehar se zacrvenio! Što sad? Pehar izbaci ime. Dumbledore priđe i pogleda na papir. Pogledom počne pretraživati Veliku dvoranu. Zatim pročita:''Harry Potter.'' Svi se okrenu za Gryffindorski stol. Svi su gledali Harryja. Čak i ja. ''Harry, to si ti. Ti si još jedan finalist Tromagijskog turnira.''kažem. ''Harry Potter u stražnju prostoriju!''vikne Dumbledore. Harry zbunjeno ustane i zastane. Gledao je u Pehar. Svi su slijedili njegov pogled. Pehar se ponovno zacrvenio! ''Shtto je ovo?''zapita otraga ravnateljica Beauxbatonsa. Dumbledore priđe Peharu, još zbunjeniji no prije. Pehar izbaci ime. Dumbledore ga prinese licu. Ponovno ga dugo pogleda i pogledom počne pretraživati po Velikoj dvorani. Zatim promuca:''Chaterine Grifindor...''.

Nastavit će se...

p.s.-ispričavam se što nisam dugo pisala novi post, dosta problema je bilo i tak...nadam se da vam se sviđa.

Povratak

(nastavak)
Tužno sam buljila u pod, dok su mi svakakve misli vrludale glavom. No jedna se stalno ponavljala. Tko je bio onaj tip? Harry, Ron i Hermi su raspravljali o onome što se dogodilo. Stajali smo pored grmlja i čekali Arthura. ''Kako predivno mjesto za provesti praznike.''pomislim. Ljudi se skupljali svoje stvari i gasili šatore koji su još bili pod plamenom. Uskoro nas Arthur dođe pokupiti. ''Djeco, jeste dobro?''upita nas. ''Jesmo.''reče Ron. ''Tata, što je ono bilo?''upita ga zatim. Arthur se sladio, moglo se vidjeti na njegovu licu da je uznemiren ovim pitanjem, pa je počeo mucati. ''Pa, ono su bili sljedbenici Onoga-Čije-Se-Ime-Ne-Smije-Izgovoriti.''reče napokon. ''Voldemorta?''upita Harry, a Arthur ga sa strahom pogleda. ''Nemoj to nikada više reći, sinko, nikada!''oštro mu reče. Zbunjeno sam to sve gledala. Kako? Voldemort je mrtav, zar ne? Začujem neko šuškanje iza sebe u grmlju, a zatim između nas zelena svjetlost prođe i razbije se na nebu. Odjednom se oblaci počnu kovitlati i poprimati oblik lubanje, a zatim i zmije kako prolazi kroz nju. ''Ajme.''reče tiho Arthur. Mene odjednom zapeče dlan. ''Ahh...''kažem i začujem još jedan jauk pored sebe. Bio je to Harry, zabolio ga je ožiljak na čelu. ''Jeste dobro?''upita nas Hermi. Bol je iznenada prestala. ''Da, dobro smo. Samo ožiljci.''reče Harry. ''Idemo odmah odavde, dok se nešto strašno nije dogodilo.''reče Arthur i povuče nas sa sobom prema putoključu.

Xxx

''Ajme, u svim novinama je.''reče Molly, Ronova majka. Pokazivala nam je sliku lubanje i zmije koju je jučer netko napravio na nebu. Neki novinar iz Dnevnog proroka je to slikao i odmah objavio. ''Gospođo Weasley, što to predstavlja?''upita Hermi. Molly počne nervozno češkati usnu. ''Pa, kako da vam to kažem, to je bio znak Onoga-Čije-Ime-Ne-Smijemo-Izgovoriti. Tako je on obilježavao mjesto na kojem je nekoga u-ubio.''reče tiho, da ju suprug ne čuje. Mi se sledimo. ''Nećemo više o tome. Jučer ste dobili pisma za Hogwarts. Sova je poslala i vaše, Harry i cure. Dumbledore valjda zna da ste ovdje.''reče Molly. Nikome se više nije dalo samo sjediti u kuhinji. Uzeli smo svatko svoje pozivnice i otišli svatko u svoju sobu. Ako pod time razumijemo da je Harry spavao kod Rona, a ja i Hermi kod Ginny onda znate kamo smo prošli. ''Ove godine će biti opako, ha?''reče Ron, a Hermi ga lupi po glavi. ''Daj se saberi, ovo je užasno, kako možeš likovati sad kad smo u opasnosti?''reče Hermi,a Ron zbunjeno slegne ramenima. Na hodniku smo se razdvojili. Otvorila sam vrata Ginnyne sobe i ušla unutra. Nije mi bilo ni do čega. Samo sam se htjela opustiti. Hermi ljutito zalupi vratima iza mene. Nisam ju htjela još više razljutiti svojim pitanjima o tome što joj je. Pratila sam ju pogledom dok je pretraživala nešto po svom kovčegu, dok se zadovoljno nije osmjehnula kada je izvukla debelu knjižurinu s naslovom Osnove o čarobnjaštvu. Iz malog pretinca na svojoj jakni uzela sam iPod. Pustila sam neku ljubavnu pjesmicu da mi odzvanja u ušima. Pjesma me podsjetila na onog dečka sa prvenstva. Stalno sam se pitala tko je on i zašto me spasio, kada me nikad prije nije vidio, niti me poznaje. Možda će mi odlazak u Hogwarts naći odgovore. Tko, zna možda sam toliko blizu odgovoru.

Xxx

''Pa, zbogom praznici, hello škola!''reče Ron kada smo se nakon nekoliko dana našli pred velikim drvenim vratima Velike dvorane. ''Pa, evo nas opet na našem dobro poznatom starom mjestu, jeste li spremni za još jednu avanturu, ako će je uopće biti?''kažem, a svi viknu uzbuđeno. Znate ono ''jeeeee!''. Otvorili smo vrata i vidjeli hrpu ljudi kako sjedi, željno iščekuju da dođe Dumbledore i reče im nešto što bi mogli očekivati ove godine. Mi se pokunjeno odšuljamo na prazna mjesta Gryffindorskog stola. Nakon nekoliko minuta napetosti, Dumbledore se pojavio s osmjehom na licu. ''Izgleda da nas ove godine čeka mnogo iznenađenja. Ali prije nego što vam išta kažem, dobili smo još novih učenika! Dakle, profesoreice McGonagall, izvolite.''reče i sjedne na svoj stolac od brušene hrastovine. McGonagallica je ustala i uzela pergament, a Snape joj je dodao Razredbeni klobuk. Neki vilenjak je postavio stolac ispred profesorskog stola, a McGonagallica se okrenula prema nama, te započela: ''Henry McMillan!'' Mali plavokosi dječak izađe iz velike kolone koja je nastala kada su došli prvaši. Razredbeni klobuk mu se njihao na glavi. ''Hm, hm...Hufflepuff!''vikne, a Hufflepuffci zaplješću. Prošlo je oko 2 sata nakon što je razvrstala pola kolone. McGonagallica je na tren pogledala na pergament, zašutila i otišla Dumbledoreu. Nešto mu je šapnula, što je nas nagnalo na razmišljanje. ''Što će sad biti?''pitali smo se svi. Dumbledore nešto promrmlja,a zatim reče:''Hm, dragi učenici, odbili smo jednog učenika koji nije nikada bio u čaronjačkoj školi niti išta zna o magiji. On je bezjak. Očito je nešto pošlo krivo u transpotru pisama za poziv u Hogwarts, pa ćemo odabrati nekoga tko je sposoban, pametan i strpljiv. Ako mislite da ste to vi, napišite svoje ime na pergament i ubacite u moj pehar do kraja idućeg dana. Vidjet ćemo tko će to biti. Ali prvo ga treba smjestiti u neki dom, zar ne? Profesorice, izvolite.'' McGonagallica se zahvali. Opet pogleda na pergament i vikne:''Nicholas Jonas!'' Tada netko otvori velika drvena vrata Velike dvorane. Čovjek je odlučno koračao prema McGonagallici, s velikom zelenom kapuljačom na glavi da prikrije lice. Pogledam ga malo bolje. Hermi mi je nešto govorila, a kada je skužila da ju ne slušam, zašutila je. Odnekud mi se ta kapuljača učini poznatom. Kao da sam ju već negdje vidjela. ''Ma, samo ti se čini.''kažem sama sebi. Kada je stigao do McGonagallice i sjeo na stolac, polako je skinuo kapuljaču. Odjednom me zabljesne neopisiv osjećaj kada sam ugledala njegove smeđe oči, kako me gledaju, zatim njegovu smeđu kovrčavu kosu kako ju pokušava popraviti. Imao je izblijedjele traperice na sebi i onu zelenu majicu.


Ah! Mogla sam osjetiti kako je pored mene Amanda razjapila usta i raširila oči od iznenađenja. Kladim se da je razmišljala isto što i ja. Zapravo sve cure koje su se trenutno nalazile u Velikoj dvorani. McGonagallica je stavila Razredbeni klobuk na njegovu glavu. ''Da sam barem sad taj šešir.''pomislim. Klobuk se dugo nećkao. Napokon je rekao:''Gryffindor!'' Slatko se nasmiješio,a sve cure iz Gryffindora su zavrištale, može se reći i da sam ja. Stao je i prvo pomno gledao kamo da sjedne. Hermi mu je šapnula. ''Ovdje, tupko.'' I pokaže prema nama. Između nas dvije je bilo jedno prazno mjesto, pa se sjeo između nas. Am se jedva suzdržala od vriska. Kada je napokon sjeo između nas, Am je istrgnula komad pergamenta i zamislite zamolila ga da se potpiše! ''Am, što ti je?''upitam ju. Am me pogleda kao da sam pala s Marsa(možda i jesam). ''Chate! Ti ne znaš tko je to?'' Ja kimnem. ''Još jedan novi učenik Hogwartsa?''upitam. Am se uozbilji. ''Chate, to je jedan od članova bezjačke grupe Connect 3! To je najpopularnija grupa u bezjačkom svijetu, čak ihi moja sestra koja nema pojma o glazbi sluša!''reče poluglasno. Svi se počnu smiijati, a ja joj začepim usta dlanom. ''Nisi mogla glasnije?''kažem. Osjetila sam pogled na sebi. Okrenula sam se, kao 'da nešto pitam Hermi'. ''Hermi, nađemo se poslije u društvenoj?''kažem, a ona odmahne rukom. Pogledam pored sebe. Tip je prestao pisati svoje ime na komad pregamenta, te se okrenuo prema meni. ''Hmm, mislim da se mi nismo upoznali. Ja sam Nicholas Jonas.''reče i pruži ruku. Ja prvo pogledam u njegovu ruku zatim kažem:''Chaterine, Chaterine Grifindor.''i prihvatim ruku. Tako smo se rukovali oko pola minute, dok su meni trnci lagano prolazili rukom.

Xxx

''Jeste čuli?''upita Ron mene i Hermi. ''Bože! Pa imat ćemo Tromagijski turnir! Mislim ovdje, u školi! Još su došli ovi iz Durmstranga i Beauwbatonsa.''kaže Hermi. ''Znam, još i Viktor Krum, tko bi rekao da on još ide u školu! Koji tip!''reče Ron. Hermi se nasmiješi. ''Pa, vidjelo se da ti je za oko zapelo i nešto drugo.''reče glasno se smijući. ''Da? A što to?''zapita ju Ron. ''Paa, vidjela sam da pola Dvorane slini za onom Fleur Delacour, polu Veelom. Ah, muškarci!''reče Hermi, a Ron se zacrveni. Očito će nam ove godine biti dosta uzbudljivo, pomislim. Odjednom nam ususret dođu Krum i njegova ekipa. Jedan član te ekipe mi je zapeo za oko. Nathan je prodorno usmjerio svoj pogled prema meni. ''Ispričavam se.''kažem i krenem u smjeru otkuda su oni dolazili. ''Vidi, vidi, tko nam se to odlučio pojaviti? Nije li to jedan obični sebični gad koji mi ne može reći ništa u lice, a okolo me tračati mojoj najboljoj frendici? Nathan Scott, drago mi je da te napokon vidim.''kažem, a ovi likovi iz njegove grupe se okrenu prema njemu, polako se odmakujući da mi raščiste put prema njemu. ''Chate? I meni je drago da te vidim.''reče nelagodno prvo gledajući u mene, a zatim u likove koji su buljili u njega ne trepnuvši. ''Bilo ti je lijepo tamo bez mene? Čujem spavao si s jednom curom jer sam ti tako jako nedostajala, ha?''kažem, a tipovi ispuste dug zastrašujući zvuk. Znate ono 'Uuuuuuuu!' Nathan se prepao. ''Chate, ajde da razgovaramo negdje nasamo, može?'' Tada mi je prekipjelo. ''Što, bojiš se pred svojim frendovima pokazati? Takva frajerčina kao ti? Ma, daj!''tada sam se okrenula oko sebe kao da sam jako uzrujana i ljuta,''ljudi, Nathan Scott je sada upravo potvrdio da je mamin dečkić i da se boji pokazati svoju muškost. Meni to ne liči na pravog frajera kakav si bio, zar ne?''kažem. Nathan se preznojio, počeo se lagano crveniti kada je skupina cura prošla gledajući ga s podsmjehom. ''Dakle dame i gospodo, Nathan 'Frajer' postao je Nathan 'Cmizdravac'.''kažem, a ljudi, moje čuđenje, zaplješću. ''I da ne zaboravim. Evo ti tvoja ruža za ružu slika.''kažem i nabijem mu njegov prošli poklon za rođendan(sliku ruže) na glavu, tako da se slika potrgala i sada je imao prelijepu ogrlicu od platna. ''Voila!''kažem, a ljudi s još većim žarom zaplješću. Naklonim se. Bilo je to itekakvo olakšanje. Ljudi su se počeli razilaziti. Primjetila sam Nicholasa kako stoji naslonjen na zid hodnika. ''Wow, ti si opaka. Ne bih htio biti u njegovoj koži sad.''reče kada sam se naslonila pored njega. ''Nemoj me dirat i preživjet ćeš.''kažem, a on me dotakne po ruci. ''A ako te dotaknem?...''pita. Ja sam još ošamućeno gledala kako njegova ruka prolazi po mojoj koži. Ima tako meku ruku, pomislim. ''E, vidjet ćemo.''kažem, a on se nasmiješi. Malo je takvih frajera ovdje, pomislim.
Harry i Hermi me zovnu. ''Moram ići, ispričavam se, stvarno. Bilo mi je drago upoznati te. Ahm, bok!''kažem. Uh, Chate kao kakva početnica si, pomislim. ''Možeš mi objsnit što je bilo ovo od malo prije?''pita Hermi. ''Duga priča.''kažem i produžimo prema društvenoj.

Nastavit će se...

p.s.-Nadam se da vam se sviđa. Nastavak slijedi....

Svjetsko prvenstvo u metloboju

''Harry, gdje si? Harry!''viknem u podivljaloj gomili. Učinilo mi se kao da se moji povici odbijaju od njih i vraćaju natrag. Odustala sam. Pogled mi je prešao preko preplašenih lica. Bježali su kud god su stigli. Oči su im sjajile i iščitavale poludjelu zabrinutost. Netko me primio za rame. ''Gotova sam.''pomislim.

2 dana prije...
''Mama!''viknem na sav glas. ''daj se požuri! Ron me pozvao da odem s njim i njegovim tatom na Svjetsko prvenstvo u metloboju!'' ''Pa, što ću ti ja?''upita me. ''A tko će me spakirat?''kažem. ''Možem ti to i sama, uostalom ja moram na sastanak u modnu kuću, bok!''kaže i izleti van. Krasno, baš mi je još to trebalo da nemogu doć do Rona i po prvi put vidjeti kako je to kad igra netko drugi(zapravo sam htjela vidjeti Ronovog obožavanog igrača Bugarske Viktora Kruma i kako izgleda pravi stadion za metloboj). Tigrić sjedne na stol u kuhinji. ''Što ćeš sad? Samo se nadam da ćeš i mene povesti, što god to bilo.''reče i skoči na pod. ''Ah, uvijek se brineš za svoje dupe, zar ne?''upitam. ''Nego što.''provuče se kroz dug hodnik. I što sad, da kažem Rpnu da ne mogu doć ili? Ma, poslat ću mu sovu i vidjeti što će mi odgovorit. Brzo zgrabim papir i pero, te naškrabam nešto. ''Owie, dođi, posao zove!'' Owie se brzinom munje zaleti prema meni, uzme pismo svojim velikim kandžama na nogama, okrene se na stropu i ode kroz otvoreni prozor. Tiho uzdahnem i uzmem iPod. Zagledam se nekoliko sekundi u njega, pa odustanem od njega. Ah, toliko toga se dogodilo, pitam se što će biti dalje?
Nekoliko minuta kasnije Owie se vratila sa Ronovim odgovorom. Ušla je kroz prozor, sletjela meni na ruku, dala mi pismo i vratila se na svoju krletku. Uzela sam pismo, sjela na krevet i polako ga čitala.
Chate!
Zašto mi prije nisi rekla da ne možeš doći, došao bih po tebe. Čekaj, tata mi je sad rekao da bi mogli doći po tebe, popravio je svoj auto, pa bi nas mogla čekati pred svojim ulazom oko 8 navečer? Svejedno. Harry i Hermiona su već ovdje i željno te očekuju.

Ron.
TO!!!Mogu ići! Imam prijevoz! Ajme, jedva čekam doći i napokon vidjeti gdje to Ron živi. No, moram se sad spremiti. Pogledam na sat. Već je bilo oko 5 do 8 navečer. Začujem automobilsku sirenu. Očito su došli malo ranije. Uzmem iPod i kovčeg, te krenem prema vratima. Prije nego što sam ih otvorila, kažem:''Pa, evo nas još jednom, odlazim, ne morate me pratiti, znam da vam teško idu rastanci. Zbogom kuhiunjo, zbogom polico i telefonu! Zbogom svima! A sada odlazak!'' Okrenem se da otvorim vrata i odem u onaj predivan vanjski svijet, ali začujem vrisak. ''NE! Ne bez mene! Ne ostavljaj me samog! Ne odlazi!''vikao je za mnom Tigrić. ''Znala sam da sam nešto zaboravila.''kažem i nasmiješim mu se. Otvorila sam mu vrata, pa zatim ih zaključala. Ronov tata je sjedio u svom popravljenom autu, a Ron, Hermi i Harry su veselo mahali iznutra. Ron otvori prozor. ''Hej, trebate prijevoz?''reče i nasmiješi se. Bez odgovora, pozdraim ih i otrčim prema autu, dok je Tigrić pomahnitalo jurio za mnom i skoro Ronu unakazio lice dok je njegov otac letio tamnoplavim nebom, ukrašenim malim dijamantima.

Xxx

Sutradan
''Hajde djeco, morate ići inače ćete zakasniti.''reče Ronova majka. ''Oh, Harry tako mi je drago da ste došli, Ron stalno kuka kako nema što raditi po cijele dane.'' Ron ju ljutito pogleda. ''Mama!'' ''Ma, sve u redu mili. Ahm, Harry, isplela sam ti pulover, možda bi ga htio nositi, da ti ne bude hladno.''reče mu. Harry se nasmiješi. ''Hvala vam, ali mislim da mi je dobro ovako.'' Arthur uđe u kuhinju. ''I? Svi spremni?''upita. ''Jesmo!''kažemo u glas. ''Dobro onda idemo!''reče i izađe. Svi ga poslušno slijedimo. Hodali smo preko velike livade, kroz šikaru, manju šumu, dok nismo naišli na neke ljude. Arthur ih pozdravi, Ron također. ''Bok Arthure, kako si?''reče čovjek crne kose sa malim naznakama sijeda. Pored njega stajao je mladić, oko 17 godina. Odmah sam ga prepoznala. Cedric Diggory iz Hufflepuffa. ''Bok.''pozdravi tiho. Drugi čovjek, vjerojatno njegov otac pomno pogleda Harryja. ''Pa, nije li to Harry, Harry Potter?''upita. Harry se nasmiješi. ''Da, taj sam.'' Čovjek se nasmiješi. ''Drago mi je upoznati te.'' Zatim se obrati Arthuru. ''Još malo pa smo došli, znaš li gdje je putoključ?'' Arthur ga pogleda. ''Ako se nalazi na onom istom mjestu, onda znam.''reče. Hodali smo još nekoliko minuta šumom, prije nego što se pred nama rasprostrila zelena ravnica, primjetila sam da Cedric čudno bulji u mene. Što mu je? zapitam se. ''Evo ga!''poviče Arthur i prstom pokaže na čizmu nekoliko metara ispred nas. Svi smo potrčali prema njoj. ''A sada, svi moramo istovremeno uhvatiti čizmu. Inače ćemo zaglaviti i nećemo stići na Svjetsko prvenstvo. Dakle, svi razumjeli?''upita Arthur, a svi kimnemo. ''Ok, na tri. Jedan, dva, tri!''poviče, a svi se uhvatimo za čizmu. Odjednom se oko nas stvorila žuto-narančasta svjetlost. Svi smo pustili čizmu i svatko je padao u svom smjeru. Odjednom mi se zamaglilo pred očima i pala sam na nešto mekano. Otvorila sam oči i našla se na travi pored Rona i Harryja. ''Jeste dobro?''upitam. Oni mi potvrdno kimnu. ''Idemo djeco!''pozove nas Arthur koji je već daleko koračao ispred nas sa velikim ruksakom na leđima. Otkud mu taj veliki ruksak?pitam se. Odmah sam si rekla da se opustim i da je to samo halucinacija. Oko nas su ljudi postavljali šatore i žurili se na utakmicu koja bi uskoro trebala početi. ''Dobro, ovdje ćemo postaviti šator.''reče Arthur i iz velikog ruksaka izvadi žuti paketić sa narančastim gumbom. Polako ga postavi na čistinu i pritisne gumb. Odjednom se žuti paketić napuše i polako poprimi izgled šatora. Svi smo zapanjeno buljili dok se transformirao. ''Wow!''reče Harry. ''No, uđite.''reče Arthur. Ja prvo zbunjeno pogledam u maleni otvor, a zatim se nađem unutra. Unutra nije bilo kao u običnom šatoru, skučeno i premalo. Ovdje je bilo prostrano, kao da su jednu cijelu prostoriju stavili unutra. Bilo je puno tonova crvene i smeđe. Namještaja je bilo vrlo malo, samo bitno. Isprva sam samo stajala, a kada je bilo vrijeme da zauzmemo mjesto ne tribinama(jer je utkmica već trebala početi), malo sam se opustila. Teren nije bio daleko od našeg šatora, pa smo stigli na vrijeme. Neki ljudi su prodavali rekvizite za navijanje, pa smo i mi kupili ponešto od toga. Velike kape sa grbom Bugarske(Ronov izbor), zastavice sa grbom i zaštitnom bojom Bugara i neki zeleni prah za spavanje(Irsko). Požurili smo se u novinarsku ložu(valjda se to tako zove). Tamo su već sjedili neki ljudi, uključujući Malfoya i njegovog oca. Lucius se okrene prema vratima, gdje smo mi stajali. Naceri se i reče:''Što je Weasley? Šef dao povišicu?'' Draco se nasmije kao da je to najsmješnija šala koju je ikad čuo. Bez riječi smo sjeli u zadnji red i gledali utakmicu koja je već počela. Bugari su ušli prvi i svi njihovi navijači su podigli crvene zastave. Igrači su malo-pomalo kružili oko stadiona i zatim se poredali na travi. Potom su izašli Irci i plesali su na zraku, balansirajući na metlama. I oni su se kasnije poredali na travi. Sudac je došao do njih i dao znak da počnu.

Xxx

''Wow, koja utakmica!''reče Ron kada smo se vraćali nakon što su Bugari pobjedili. Ronov idol, Krum je uhvatio zvrčku. ''Slažem se, a jesi vidio kako je Krum uhvatio zvrčku? Genijalno!''reče Harry. Hermi se okrene prema meni. ''Tipično muško ponašanje, pričaju samo o sportu.''reče. Ja samo slegnem ramenima. Malo kasnije Arthur nam je pripremio večeru. Ribu sa nekim dodacima. Bilo je odlično. Odjednom začujemo vrisku izvana. Arthur pogleda van, pa zatim nam naredi da pobjegnemo kuda god možemo, ali da se nađemo pored šume. Mi ga u čudu pogledamo, a zatim istrčimo van i počnemo trčati. Ja prvo pogledam oko sebe i ugledam petoricu kako sa šiljastim šeširima koračaju u ritmu i pale šatore. Svi su bili u crnom pogledom usmjerenim prema naprijed. Spazila sam Harryja pa sam potrčala prema njemu. Osjetila sam da me zaboljela ruka, točnije desni dlan. Ugledala sam Harryja kako se prima za glavu i pada na tlo. Neka žena je potrčala ispred mene i gurnula me snažno da sam pala i udarila glavom o pod. Počela sam vrištati. Zatim se saberem, ali ne do kraja pa počnem dozivati. ''Harry, gdje si? Harry!''viknem u podivljaloj gomili. Učinilo mi se kao da se moji povici odbijaju od njih i vraćaju natrag. Odustala sam. Pogled mi je prešao preko preplašenih lica. Bježali su kud god su stigli. Oči su im sjajile i iščitavale poludjelu zabrinutost. Netko me primio za rame. ''Gotova sam.''pomislim. Okrenem se da ugledam tko je to, ali on me povukao sa sobom i odvlačio prema šumi. Odjednom me pustio, a ja sam počela drhtati. ''Tko si ti?''upitam, a mladić koji me spasio, samo je stajao pored drveta, sa kapuljačom na glavi. Nekoliko sekundi je samo stajao, a onda je rekao tiho. ''Nije bitno. Jesi li ti dobro?''upita me. Počnem gledati oko sebe. ''A, mislim da jesam. Dobro sam.''kažem i nasmiješim se. ''Dobro.''reče. Malo se odmaknuo od stabla i koliko sam shvatila, pokušao je skinuti kapuljaču i pokazati mi svoje lice. Odjednom se Ron, Hermi i Harry stvore pored mene. ''Hej, gdje si nestala? Tražili smo te posvuda.''reče Ron. ''Ja...ovaj, pala sam i onda me on...''pokažem na mladića. Njega ondje više nije bilo. Otišao je. ''Tko?''Harry pogleda na stablo pa zatim mene. ''Ja...bio je...ah, ništa, idemo.''kažem i odmahnem rukom.

Nastavit će se...

p.s.-kako vam se sviđa, malo je dug, ali što ćete. Sljedeći post očekujte idući ili možda već ovaj tjedan.
Pozdrav!

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.