Marketing
Povratak
(nastavak)
Tužno sam buljila u pod, dok su mi svakakve misli vrludale glavom. No jedna se stalno ponavljala. Tko je bio onaj tip? Harry, Ron i Hermi su raspravljali o onome što se dogodilo. Stajali smo pored grmlja i čekali Arthura. ''Kako predivno mjesto za provesti praznike.''pomislim. Ljudi se skupljali svoje stvari i gasili šatore koji su još bili pod plamenom. Uskoro nas Arthur dođe pokupiti. ''Djeco, jeste dobro?''upita nas. ''Jesmo.''reče Ron. ''Tata, što je ono bilo?''upita ga zatim. Arthur se sladio, moglo se vidjeti na njegovu licu da je uznemiren ovim pitanjem, pa je počeo mucati. ''Pa, ono su bili sljedbenici Onoga-Čije-Se-Ime-Ne-Smije-Izgovoriti.''reče napokon. ''Voldemorta?''upita Harry, a Arthur ga sa strahom pogleda. ''Nemoj to nikada više reći, sinko, nikada!''oštro mu reče. Zbunjeno sam to sve gledala. Kako? Voldemort je mrtav, zar ne? Začujem neko šuškanje iza sebe u grmlju, a zatim između nas zelena svjetlost prođe i razbije se na nebu. Odjednom se oblaci počnu kovitlati i poprimati oblik lubanje, a zatim i zmije kako prolazi kroz nju. ''Ajme.''reče tiho Arthur. Mene odjednom zapeče dlan. ''Ahh...''kažem i začujem još jedan jauk pored sebe. Bio je to Harry, zabolio ga je ožiljak na čelu. ''Jeste dobro?''upita nas Hermi. Bol je iznenada prestala. ''Da, dobro smo. Samo ožiljci.''reče Harry. ''Idemo odmah odavde, dok se nešto strašno nije dogodilo.''reče Arthur i povuče nas sa sobom prema putoključu.
Xxx
''Ajme, u svim novinama je.''reče Molly, Ronova majka. Pokazivala nam je sliku lubanje i zmije koju je jučer netko napravio na nebu. Neki novinar iz Dnevnog proroka je to slikao i odmah objavio. ''Gospođo Weasley, što to predstavlja?''upita Hermi. Molly počne nervozno češkati usnu. ''Pa, kako da vam to kažem, to je bio znak Onoga-Čije-Ime-Ne-Smijemo-Izgovoriti. Tako je on obilježavao mjesto na kojem je nekoga u-ubio.''reče tiho, da ju suprug ne čuje. Mi se sledimo. ''Nećemo više o tome. Jučer ste dobili pisma za Hogwarts. Sova je poslala i vaše, Harry i cure. Dumbledore valjda zna da ste ovdje.''reče Molly. Nikome se više nije dalo samo sjediti u kuhinji. Uzeli smo svatko svoje pozivnice i otišli svatko u svoju sobu. Ako pod time razumijemo da je Harry spavao kod Rona, a ja i Hermi kod Ginny onda znate kamo smo prošli. ''Ove godine će biti opako, ha?''reče Ron, a Hermi ga lupi po glavi. ''Daj se saberi, ovo je užasno, kako možeš likovati sad kad smo u opasnosti?''reče Hermi,a Ron zbunjeno slegne ramenima. Na hodniku smo se razdvojili. Otvorila sam vrata Ginnyne sobe i ušla unutra. Nije mi bilo ni do čega. Samo sam se htjela opustiti. Hermi ljutito zalupi vratima iza mene. Nisam ju htjela još više razljutiti svojim pitanjima o tome što joj je. Pratila sam ju pogledom dok je pretraživala nešto po svom kovčegu, dok se zadovoljno nije osmjehnula kada je izvukla debelu knjižurinu s naslovom Osnove o čarobnjaštvu. Iz malog pretinca na svojoj jakni uzela sam iPod. Pustila sam neku ljubavnu pjesmicu da mi odzvanja u ušima. Pjesma me podsjetila na onog dečka sa prvenstva. Stalno sam se pitala tko je on i zašto me spasio, kada me nikad prije nije vidio, niti me poznaje. Možda će mi odlazak u Hogwarts naći odgovore. Tko, zna možda sam toliko blizu odgovoru.
Xxx
''Pa, zbogom praznici, hello škola!''reče Ron kada smo se nakon nekoliko dana našli pred velikim drvenim vratima Velike dvorane. ''Pa, evo nas opet na našem dobro poznatom starom mjestu, jeste li spremni za još jednu avanturu, ako će je uopće biti?''kažem, a svi viknu uzbuđeno. Znate ono ''jeeeee!''. Otvorili smo vrata i vidjeli hrpu ljudi kako sjedi, željno iščekuju da dođe Dumbledore i reče im nešto što bi mogli očekivati ove godine. Mi se pokunjeno odšuljamo na prazna mjesta Gryffindorskog stola. Nakon nekoliko minuta napetosti, Dumbledore se pojavio s osmjehom na licu. ''Izgleda da nas ove godine čeka mnogo iznenađenja. Ali prije nego što vam išta kažem, dobili smo još novih učenika! Dakle, profesoreice McGonagall, izvolite.''reče i sjedne na svoj stolac od brušene hrastovine. McGonagallica je ustala i uzela pergament, a Snape joj je dodao Razredbeni klobuk. Neki vilenjak je postavio stolac ispred profesorskog stola, a McGonagallica se okrenula prema nama, te započela: ''Henry McMillan!'' Mali plavokosi dječak izađe iz velike kolone koja je nastala kada su došli prvaši. Razredbeni klobuk mu se njihao na glavi. ''Hm, hm...Hufflepuff!''vikne, a Hufflepuffci zaplješću. Prošlo je oko 2 sata nakon što je razvrstala pola kolone. McGonagallica je na tren pogledala na pergament, zašutila i otišla Dumbledoreu. Nešto mu je šapnula, što je nas nagnalo na razmišljanje. ''Što će sad biti?''pitali smo se svi. Dumbledore nešto promrmlja,a zatim reče:''Hm, dragi učenici, odbili smo jednog učenika koji nije nikada bio u čaronjačkoj školi niti išta zna o magiji. On je bezjak. Očito je nešto pošlo krivo u transpotru pisama za poziv u Hogwarts, pa ćemo odabrati nekoga tko je sposoban, pametan i strpljiv. Ako mislite da ste to vi, napišite svoje ime na pergament i ubacite u moj pehar do kraja idućeg dana. Vidjet ćemo tko će to biti. Ali prvo ga treba smjestiti u neki dom, zar ne? Profesorice, izvolite.'' McGonagallica se zahvali. Opet pogleda na pergament i vikne:''Nicholas Jonas!'' Tada netko otvori velika drvena vrata Velike dvorane. Čovjek je odlučno koračao prema McGonagallici, s velikom zelenom kapuljačom na glavi da prikrije lice. Pogledam ga malo bolje. Hermi mi je nešto govorila, a kada je skužila da ju ne slušam, zašutila je. Odnekud mi se ta kapuljača učini poznatom. Kao da sam ju već negdje vidjela. ''Ma, samo ti se čini.''kažem sama sebi. Kada je stigao do McGonagallice i sjeo na stolac, polako je skinuo kapuljaču. Odjednom me zabljesne neopisiv osjećaj kada sam ugledala njegove smeđe oči, kako me gledaju, zatim njegovu smeđu kovrčavu kosu kako ju pokušava popraviti. Imao je izblijedjele traperice na sebi i onu zelenu majicu.
Ah! Mogla sam osjetiti kako je pored mene Amanda razjapila usta i raširila oči od iznenađenja. Kladim se da je razmišljala isto što i ja. Zapravo sve cure koje su se trenutno nalazile u Velikoj dvorani. McGonagallica je stavila Razredbeni klobuk na njegovu glavu. ''Da sam barem sad taj šešir.''pomislim. Klobuk se dugo nećkao. Napokon je rekao:''Gryffindor!'' Slatko se nasmiješio,a sve cure iz Gryffindora su zavrištale, može se reći i da sam ja. Stao je i prvo pomno gledao kamo da sjedne. Hermi mu je šapnula. ''Ovdje, tupko.'' I pokaže prema nama. Između nas dvije je bilo jedno prazno mjesto, pa se sjeo između nas. Am se jedva suzdržala od vriska. Kada je napokon sjeo između nas, Am je istrgnula komad pergamenta i zamislite zamolila ga da se potpiše! ''Am, što ti je?''upitam ju. Am me pogleda kao da sam pala s Marsa(možda i jesam). ''Chate! Ti ne znaš tko je to?'' Ja kimnem. ''Još jedan novi učenik Hogwartsa?''upitam. Am se uozbilji. ''Chate, to je jedan od članova bezjačke grupe Connect 3! To je najpopularnija grupa u bezjačkom svijetu, čak ihi moja sestra koja nema pojma o glazbi sluša!''reče poluglasno. Svi se počnu smiijati, a ja joj začepim usta dlanom. ''Nisi mogla glasnije?''kažem. Osjetila sam pogled na sebi. Okrenula sam se, kao 'da nešto pitam Hermi'. ''Hermi, nađemo se poslije u društvenoj?''kažem, a ona odmahne rukom. Pogledam pored sebe. Tip je prestao pisati svoje ime na komad pregamenta, te se okrenuo prema meni. ''Hmm, mislim da se mi nismo upoznali. Ja sam Nicholas Jonas.''reče i pruži ruku. Ja prvo pogledam u njegovu ruku zatim kažem:''Chaterine, Chaterine Grifindor.''i prihvatim ruku. Tako smo se rukovali oko pola minute, dok su meni trnci lagano prolazili rukom.
Xxx
''Jeste čuli?''upita Ron mene i Hermi. ''Bože! Pa imat ćemo Tromagijski turnir! Mislim ovdje, u školi! Još su došli ovi iz Durmstranga i Beauwbatonsa.''kaže Hermi. ''Znam, još i Viktor Krum, tko bi rekao da on još ide u školu! Koji tip!''reče Ron. Hermi se nasmiješi. ''Pa, vidjelo se da ti je za oko zapelo i nešto drugo.''reče glasno se smijući. ''Da? A što to?''zapita ju Ron. ''Paa, vidjela sam da pola Dvorane slini za onom Fleur Delacour, polu Veelom. Ah, muškarci!''reče Hermi, a Ron se zacrveni. Očito će nam ove godine biti dosta uzbudljivo, pomislim. Odjednom nam ususret dođu Krum i njegova ekipa. Jedan član te ekipe mi je zapeo za oko. Nathan je prodorno usmjerio svoj pogled prema meni. ''Ispričavam se.''kažem i krenem u smjeru otkuda su oni dolazili. ''Vidi, vidi, tko nam se to odlučio pojaviti? Nije li to jedan obični sebični gad koji mi ne može reći ništa u lice, a okolo me tračati mojoj najboljoj frendici? Nathan Scott, drago mi je da te napokon vidim.''kažem, a ovi likovi iz njegove grupe se okrenu prema njemu, polako se odmakujući da mi raščiste put prema njemu. ''Chate? I meni je drago da te vidim.''reče nelagodno prvo gledajući u mene, a zatim u likove koji su buljili u njega ne trepnuvši. ''Bilo ti je lijepo tamo bez mene? Čujem spavao si s jednom curom jer sam ti tako jako nedostajala, ha?''kažem, a tipovi ispuste dug zastrašujući zvuk. Znate ono 'Uuuuuuuu!' Nathan se prepao. ''Chate, ajde da razgovaramo negdje nasamo, može?'' Tada mi je prekipjelo. ''Što, bojiš se pred svojim frendovima pokazati? Takva frajerčina kao ti? Ma, daj!''tada sam se okrenula oko sebe kao da sam jako uzrujana i ljuta,''ljudi, Nathan Scott je sada upravo potvrdio da je mamin dečkić i da se boji pokazati svoju muškost. Meni to ne liči na pravog frajera kakav si bio, zar ne?''kažem. Nathan se preznojio, počeo se lagano crveniti kada je skupina cura prošla gledajući ga s podsmjehom. ''Dakle dame i gospodo, Nathan 'Frajer' postao je Nathan 'Cmizdravac'.''kažem, a ljudi, moje čuđenje, zaplješću. ''I da ne zaboravim. Evo ti tvoja ruža za ružu slika.''kažem i nabijem mu njegov prošli poklon za rođendan(sliku ruže) na glavu, tako da se slika potrgala i sada je imao prelijepu ogrlicu od platna. ''Voila!''kažem, a ljudi s još većim žarom zaplješću. Naklonim se. Bilo je to itekakvo olakšanje. Ljudi su se počeli razilaziti. Primjetila sam Nicholasa kako stoji naslonjen na zid hodnika. ''Wow, ti si opaka. Ne bih htio biti u njegovoj koži sad.''reče kada sam se naslonila pored njega. ''Nemoj me dirat i preživjet ćeš.''kažem, a on me dotakne po ruci. ''A ako te dotaknem?...''pita. Ja sam još ošamućeno gledala kako njegova ruka prolazi po mojoj koži. Ima tako meku ruku, pomislim. ''E, vidjet ćemo.''kažem, a on se nasmiješi. Malo je takvih frajera ovdje, pomislim.
Harry i Hermi me zovnu. ''Moram ići, ispričavam se, stvarno. Bilo mi je drago upoznati te. Ahm, bok!''kažem. Uh, Chate kao kakva početnica si, pomislim. ''Možeš mi objsnit što je bilo ovo od malo prije?''pita Hermi. ''Duga priča.''kažem i produžimo prema društvenoj.
Nastavit će se...
p.s.-Nadam se da vam se sviđa. Nastavak slijedi....
Post je objavljen 06.03.2008. u 16:10 sati.