one more time...
I evo nas opet. Ti i ja... nerazdvojni, nespojivi; izgubljeni, spašeni; umorni, puni života... vidim kod tebe i nešto što sam odavno zaboravio da postoji, zadržalo se samo kod tebe? Mislio sam da sve dijelimo, ali opet sam negdje na putu zaspao kako se čini. Opet sam nešto važno propustio, opet me nešto zaobišlo kao prosjaka na sred raskrižja. Vidim da sam nešto propustio, vidim da mi nešto fali, ali nikako da spoznam što je to... Ne želiš mi reći? Nećeš mi pomoći? Čekaj... imam tebe, ti imaš mene, mi imamo sebe... Čini se kako je sve tu. Misliš da opet umišljam? Da opet tražim problem gdje ne postoji? Ta davno sam se te mane odrekao. Moglo bi se reći da je korizma počela upoznavši tebe. Mislim da ovaj put ne pretjerujem. čini mi se da je tako blizu ta spoznaja, da mi je pred nosom, da mi je nadohvat ruci, a nikako da je dohvatim. Osjetim čak i miris, i on je poznat. Čini mi se da sam to već vidio, nanjušio, opipao, čuo pa i osjetio. Hmm, znači nešto je što se može i opipati i nanjušiti i čuti i vidjeti ali i osjetiti. Ajme, sjetih se!! Fali mi nešto što je tako jednostavno, tako potrebno, tako dragocjeno. Da može se svim osjetilima pokazati, može se jednostavno samo ugasiti, a mislim da je ovo zadnje bas slučaj kod mene. Toliko sam to tržžio i za tim žudio, toliko sam to htio da sam na kraju od puste želje za ciljem zaboravio uživati u tome kada sam našao. Tuge li ove, nesreće li moje! Sjećam se muka pretrpjelih dok ne dođoh do ovdje i nema sile koja će me na to ponovno natjerati... Još nije kasno, iskra zadnja još tinja, a srce mi je dovoljno snažno da i najmanju iskru u ivanjski krijes pretvori. A kad se to dogodi, zajedno ćemo krijes naše ljubavi preskakati i crnila se ne bojati... Ti i ja, ja i ti, bit ćemo nerazdvojni... Ti i ja, ja i ti bit ćemo opet zaljubljeni...
I evo nas opet.Ti i ja... nerazdvojni, nespojivi; izgubljeni, spašeni; umorni, puni života... Vidim kod tebe i nešto što odavno znam da kod mene postoji, a drago mi je da se nije zadržalo samo kod mene ...
