Zivot
jeste li ikada pogledali u zvijezde i zapitali se otkud im njihova snaga? naizgled tako male, a tako daleko dopire njihova svjetlost...
jeste li ikada poslusali pjesme cvrcaka i pitali se otkud im tolika volja? naizgled tako krhki, a tako im prodorna melodija....
jeste li ikada osjetili kisu i pitali se zasto oblaci placu? naizgled tako snazni, a toliko suza rone...
jeste li ikada dotaknuli vjetar i pitali se otkud mu takva njeznost? naizgled tako grub, a tako blago mazi tvoju kozu...
jeste li ikada povrijedili nekoga i pitali se otkud ta potreba? naizgled smo tako sigurni u svoju dobrotu, a toliko puta mozemo povrijediti...
naizgled smo tako sigurni od udarca, a toliko nas puta povrijede....
naizgled nam tako malo za srecu treba, a toliko smo daleko od nje....
naizgled tako puno znamo, a toliko odgovora nemamo...
naizgled tako slobodno zivimo, a toliko se bojimo reci tko smo...
naizgled tako volimo sebe, a toliko se pokusavamo promijeniti....
sad je dosta!!! uzimam svoje konce iz lutkareve sake i sam cu pokretati svoje udove, pogledat cu ka zvjezdama slusajuci pjesmu cvrcaka... trcat cu po ljetnoj kisi i plakati s oblacima jer sam povrijeden, jer sam i ja nekoga povrijedio... vjetar ce mi pruzati utjehu gladeci ogoljenu kozu i u tome naci trenutak srece, znati cu da sam slobodan, da sam ljubljen...
znati cu da zivim i volim t
