Flash
Leptirići...Leptirići u trbuhu i trenutni flash! Evo me na plaži... Na povišenom dijelu te iste, i lagani povjetarac miluje one sitne dlačice koje prekrivaju svačije tijelo. Koža se uznemirila i zauzela obrambeni stav protiv laganog naleta te nježne zahladnjelosti. Razne boje se u igri veselo izmjenjuju na od sunca vrelom zasoru mojih očiju. Najtoplije i najsjajnije boje ublažavaju pobunu kože , a usne laganim zavojem umiruju razigranost srca koje se očito još bori s leptirićima... I evo ih! Probijaju se do samih usana i prelaze vrške trepavica i obrva kako bi konačno nestali negdje u vršcima kose. Nekoliko neizmjerivih trenutaka tijelom mi zavladala uzbuna prvog stupnja, no na posljetku je sve opet utihnulo. Sunčeve zrake miluju svaki djelić moga tijela, svaku poru ispunjavaju svojom toplinom i opet se vraća ona ista želja kojom sam budno iščekivao prethodne trenutke. Još jednom, još samo jedan takav blagi nalet uzbudljivosti...
Otvaram oči, boje nestaju, toplina se gubi, a zastori pred zjenicama otkrivaju turobnu predavaonu na čijem pročelju čujem dozivanje svog imena čime me se pokušava otrgnuti iz tako opasnih ralja sjećanja na tako neprikladnom mjestu... Ah ti leptirići...Ah taj osjećaj...
