zime, sjecanja i zaboravi
evo zima ce... ti se ne javljas, nit mi dolazis nit me pozdravljas...
pa moze i malo votke s utjehom, sve ce boli proci i sve ce rijeka suza odnijeti.. sve ce vjetar opet posusiti, nestat ce bez traga i opet u zaborav nestati... ne cudim se ionako se previse zadrzalo... vjetrovi tuge nek opet zavijaju po mom licu, nek svaka rijec u grlu me para.. nek svaki pogled oshine me po licu a svaka suza sprzi po jedno sjecanje... isparit ce sve... kroz ozon sjecanja mojih nestat ce i opet se naci negdje izmedu vjecnosti i proslosti... samo ovaj put necu cekati povratak, ovaj put trazim, ovaj put lovim, ovaj put okrecem se cilju i koracam ususret samo njemu gdje me ceka s iskricama u ochima i jedva ceka da zagrli moj smjesak, da osjeti moj pogled, da poljubi moja nadanja te ostvari moje strepnje... ovaj put cu te potraziti, pa i naci, al sve ostalo je na tebi....
potrudi se!!!!
stigla je...
evo samo sto sto nije... evo jeeeeeeeeeee, dosla je, pokazala svoje vedro lice i pocastila nas svojom nazocnoscu! ljudi molimo jedan aplauz za nju.. jednu jedinuuuuuuuuu..... koga cega? sta?? pa naravno da nije rijec o osobi a sta drugo.. ne bi bilo u mom stilu da pisem o NJOJ... ali ipak je zenskog roda... necu reci o cemu je rijech ali ako netko cita nesto moje, onda sigurno zna o chemu je rijech... o nechemu o chemu ne sanjam samo ja... nesto sto ne nalazimo na svakom koraku, nekad ni ne trazimo namjerno, a tada nas vecinom pogada... nesto sto svi ochekujemo puno puta u zivotu, a dobijemo mozda samo jednom... nesto sto ce nas potaknuti da sve vidimo u najljepsim bojama, nesto sto ce i crnom i sivom dati stih najljepsih boja... nesto ao sto ja sada vidim... i ne salim se, uistinu je tu... nadam se da nisam jedini, otvorite ochi blizu je i vama...
