|
 Prispodoba o kukolju postoji samo u Matejevu evanđelju. U njoj opažamo dva razdoblja prenošenja i primjenjivanja: vrijeme Isusovo i vrijeme Matejeve Crkve. Povijesni Isus njome je želio protumačiti svojim teološkim protivnicima zašto propovijeda i u postupcima odražava blagost Božju prema ljudima: u zemaljskom proputovanju nikad nije kasno obratiti se Bogu. Matejeva Crkva njome je htjela pozvati da krštenici ne podliježu panici i provokacijama opažajući žalosnu činjenicu zla u vlastitim redovima.
"Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi" (r. 24). Inicijativa dolazi od Boga njegova njiva, njegovo sjeme, i to dobro sjeme, on sije. Ljudi ne mogu svojim mudrolijama ili zlobom raspolagati Božjim kraljevstvom, ne mogu njime manipulirati. "Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode" (r. 25). Isus se ovdje oslanja na činjenicu neprijateljstva i zavisti među galilejskim seljacima njegova vremena. Nijedan se usjev nije mogao tako čuvati da ptice ne zobaju zasijano sjeme ili da neprijatelji ne zasiju po već uređenoj njivi nešto suprotno od željenog. Time Isus u svojoj realnosti nagoviješta da nema idealne ljudske i vjerničke zajednice, da se zlo ne može iskorijeniti ljudskom silom.
Sluge u retku 27 reagiraju panično: "Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao po svojoj njivi? Odakle onda kukolj?" "Neprijatelj čovjek" iz r. 28 bit će u r. 38 protumačen kao "sinovi Zloga". Zli - grčki ho poneros - jest Sotona, protivnik Boga i ljudi. I ovdje vidimo realnog Isusa koji ne zatvara naivno oči pred činjenicom zla u svijetu. Zli postoji i u svom se djelovanju služi ljudima koji toga ne moraju uvijek biti svjesni.
Zabranjujući čupati kukolj u vremenu rasta gospodar u ovoj prispodobi pokazuje da mu je stalo do rasta. Ako je "njiva svijet" a "dobro sjeme sinovi Kraljevstva" (r. 37), dužnost je Isusovih sljedbenika da pridonose rastu Kraljevstva u ovom i ovakvom svijetu. Korijenska sraslost pšenice i kukolja pokazuje da nejaka pšenica može i treba ojačati, ali i da je krhka, lomljiva. Za Matejevu Crkvu to je važna Isusova opomena. Nitko ne može biti previše siguran za svoju ustrajnost u dobru niti grešno siguran u trajnu odbačenost i neobrativost onih koji sada izgledaju kao kukolj. To podsjeća na Krstiteljev poziv farizejima: "Donosite plodove dostojne obraćenja!" (Mt 3, 8).
Reci 36-43 alegorizirana su primjena prispodobe o kukolju koja više odgovara vremenu misijskog djelovanja u Matejevoj Crkvi nego povijesnoj situaciji u Isusovu ministeriju. Matejevi krštenici i crkveni predstojnici bili su često zastrašeni otkrićem glumljenog obraćenja u vlastitim redovima. Patili su od pojave zlih u Crkvi i pitali se kakav smisao ima naše pastoralno djelovanje ako ne možemo biti zbiljski sveta Crkva Kristova. Matej odgovara oslanjajući se na Isusovu prispodobu: Isusovi sljedbenici trebaju ustrajno zasađivati kraljevstvo Božje u njivu koja je cijeli svijet, makar i opažali zlo u tom svijetu ili u vlastitim redovima. O eshatonskoj žetvi zavodnici i bezakonici bit će bačeni u oganj vječni, a pravednici će zasjati poput sunca u kraljevstvu Očevu. Ovom razrađenom primjenom Matej je također želio opomenuti nestrpljive pripadnike Crkve da nikoga ne osuđuju prije eshatonske žetve.
Spremni da nasljedujemo Božju strpljivost prema grešnicima, danas prihvaćamo odgovornost za osobni rast u kraljevstvu Božjem i zalaganje za rast Božje stvari u svijetu. U isto vrijeme, ovom misom zahvaljujemo Bogu što nas nije iščupao iz njive svijeta, nego nam daje novu šansu.
KTA
|
