|
Što jednom bješe, iznova se vraća
K'o Kajin i Abel
K'o braća
U srcu ista sudba,
Premetačina i uljudba
Uvijek ista scena, samo drugi glumci
U tvrdoći srca, s kesom u ruci :
"Stiže sanjar…u bunar s njime – povikaše braća
Nek u suhoj jami sniva
Nek ne vidi ni sunca, ni zvijezde, ni oblaka
Nek oslijepi, nek ne vidi, nek ne govori
Dosta, dosta…začepimo uši
Gle, odjeća njegova sjajna posta naša trgovina
Srebrnina
Put Egipta s njime…put Egipta…k robovima
Nije mu mjesto s nama … vinogradarima"
Ps 105
16I on pozva glad na zemlju,
sve zalihe uništi krušne.
17Pred njima čovjeka posla:
Josip u ropstvo bijaše prodan.
18Sputaše uzama noge njegove,
u gvožđe mu vrat staviše,
19dok se ne ispuni proroštvo njegovo,
Jahvina ga riječ potvrdi.
|
