|
268 Od svih božanskih svojstava samo se Božja svemoć spominje u Vjerovanju: ispovijedati je od velike je važnosti za naš život. Vjerujemo da je Božja svemoć sveopća, jer Bog je sve stvorio,[86] svime upravlja i može sve; ona je u ljubavi jer Bog je naš Otac;[87] ona je tajanstvena jer se samo vjerom može spoznati kada se očituje "u slabosti" (2 Kor 12,9).[88]
"SVE ŠTO HOĆE, TO I ČINI" (Ps 115,3)
269 Sveto pismo na mnogo mjesta ispovijeda sveopću Božju moć. Bog se naziva "Jaki Jakovljev" (Post 49,24; Iz 1,24 i dr.), "Gospod nad vojskama", "Silan i Junačan" (Ps 24,8-10). Ako je Bog svemoguć "na nebu i na zemlji" (Ps 135,6), to je zato što ih je on stvorio. Ništa mu nije nemoguće,[89] i po svojoj volji raspolaže svojim djelom.[90] Bog je Gospodar svemira, on mu je postavio red koji mu je posvema podložan i raspoloživ. On je Gospodar povijesti: po svojoj volji potiče srca i ravna događajima:[91] "Uvijek ti je u vlasti tvoja silna snaga, tko se može oprijeti tvojoj jakoj mišici?" (Mudr 11,21).
"TI SI MILOSTIV SVIMA JER MOŽEŠ SVE" (Mudr 11,23)
270 Bog je svemogući Otac. Njegovo očinstvo i njegova moć međusobno se osvjetljuju. Svoju očinsku svemoć pokazuje na način kako se brine za naše potrebe:[92] darom posinovljenja ("I bit ću vam otac, i vi ćete mi biti sinovi i kćeri, veli Gospodin Svemogući", 2 Kor 6,18) i svojim neizmjernim milosrđem, jer on svoju moć pokazuje u najvišoj mjeri slobodno praštajući grijehe.
271 Božja svemoć nije nipošto proizvoljna: "U Bogu su moć i bit, volja i um, mudrost i pravednost jedno te isto, tako da ništa ne može biti u Božjoj moći što nije u pravednoj Božjoj volji ili u njegovu mudrom razumu".[93]
TAJNA PRIVIDNE BOŽJE NEMOĆI
272 Vjera u Boga Oca Svemogućega može doći u iskušenje po iskustvu zla i patnje. Katkad se može činiti da je Bog odsutan i nesposoban da spriječi zlo. No Bog Otac je svoju Svemoć na najtajanstveniji način objavio u dobrovoljnom poniženju i u Uskrsnuću svoga Sina i time je pobijedio zlo. Zato je raspeti Krist "Božja sila i Božja mudrost; jer lűdo Božje mudrije je od ljudi, i slabo Božje jače je od ljudi" (1 Kor 1,24-25). Upravo u Kristovu uskrsnuću i uzvišenju Otac je razvio svoju "silu i snagu" i očitovao "kako je izvanredno velika sila njegova prema nama koji vjerujemo" (Ef 1,19-22).
273 Samo vjera može pristati uz tajanstvene putove Božje svemoći. Ta se vjera hvali svojim slabostima da privuče na se Kristovu moć.[94] Djevica Marija vrhovni je uzor te vjere, ona je vjerovala da "Bogu nije ništa nemoguće" (Lk 1,37) i mogla je veličati Gospodina: "Velika mi djela učini Svesilni, sveto je Ime njegovo" (Lk 1,49).
274 "Ništa ne može tako učvrstiti našu vjeru i našu nadu koliko uvjerenje, duboko ucrtano u naše duše, da Bogu ništa nije nemoguće. Jer sve ono što će nam (Vjerovanje) kasnije predložiti da vjerujemo, najveće i najneshvatljivije pa i najuzvišenije stvari iznad redovitih prirodnih zakona, čim naš razum bude samo imao pojam o božanskoj Svemogućnosti on će ih lako i bez kolebanja prihvatiti". [95]
[86] Usp. Post 1,1; Iv 1,3.
[87] Usp. Mt 6,9.
[88] Usp. 1 Kor 1,18.
[89] Usp. Jr 32,17; Lk 1,37.
[90] Usp. Jr 27,5.
[91] Usp. Est 4,17b; Izr 21,1; Tob 13,2.
[92] Usp. Mt 6,32.
[93] Sv. TOMA AKVINSKI, Summa theologiae, I, 25, 5, ad 1.
[94] Usp. 2 Kor 12, 9; Fil 4, 13.
[95] Rimski katekizam, 1, 2, 13.
(Iz KKC-a)
|
