|
IDI I POPRAVI MOJU KUĆU
Na prvim stranicama životopisa koji je zapisao sveti Bonaventura čitamo i poziv na popravak crkve upućen Franji. Izgleda da je to Franju dosta zbunilo, jer nije ni sam znao kako se odazvati ovome pozivu. Najprije je to shvatio doslovno: popraviti crkvu, onu od kamena pa je tako i učinio. Krenuo je redom: Sv. Damjan, sv. Petar i sv. Marija Anđeoska. Uskoro će shvatiti da je taj poziv zapravo puno širi. Bog ga poziva da obnovi živu Crkvu.
Tvrdilo se u svoje vrijeme da postoji protivnost između Franje i Crkve. No, Franjo je bio u svakom pogledu vjeran sin Crkve. Sasvim je sigurno da ništa drugo nije ni htio biti. Moguće je, doduše, da se jednom nehotice izrazio o oholosti crkvenih dostojanstvenika i govorio o njihovu slabom primjeru i koliko je to sramota za cijelu Crkvu. Ne kritikom, već poniznošću i poštovanjem kanio je on obratiti crkvene dostojanstvenike. U načelu htio je »s duhovnim osobama biti u miru«. Opominjao je braću: »Pokrivajte njihove pogreške i nadoknadite njihove mnogostruke nedostatke.« Franjo je znao da je poslan klericima za pomoć tako da braća uskaču onamo gdje oni nedostaju. Smatrao se »pomoćnikom svećenika« i svjesno se odrekao svake polemike protiv predstavnika Crkve. To su osjećali i kardinali. Ma koliko su oni bili jednodušnog mišljenja »da nešto poput Franjina pothvata još nije nikad bilo u Crkvi«, nisu se ipak usudili posumnjati u njegova nastojanja, znajući dobro da bi se time odrekli Evanđelja.
Franjo je vrlo dobro vidio štete na srednjovjekovnoj Crkvi, vidio je nespojivost crkvenog sjaja s Kristovim siromašnim životom sigurno deset puta oštrije negoli ondašnji i sadašnji kritičari zajedno, ali o nekakvu protestiranju i demonstriranju nije htio znati. Takve jeftine geste ne koštaju puno i izviru najviše iz želje da se praviš važnim. Crkva se reformira samo ako se za nju trpi. Po Franji čovjek zna samo toliko koliko je nešto ostvario na djelu. On je za Crkvu s njenim izraslinama trpio, šutio i bolno patio; i zbog toga ne može ga kršćanstvo zaboraviti. Njegov lik pratit će ga kroz sve vjekove, jer mu je pomogao više nego što se može izraziti riječima. Svetac nije zauzeo nijednog protucrkvenog, beskorisnog stava, ali je tihom tajnom trpljenja nosio njene pogreške, a to jedino odgovara načinu života po Evanđelju.
FRANJO PROROK
U svojoj knjizi Isus iz Nazareta, Papa Benedikt XVI govori nam zašto je Mojsije bio prorok. “Odlučujuće u Mojsijevu liku nisu sva ona čudesa koja se o njemu pripovijedaju niti sva djela i patnje na putu iz ‘kuće ropstva u Egiptu’ kroz pustinju do praga Obećane zemlje. Odlučujuće je da je s Bogom govorio kao prijatelj: samo su odatle mogla dolaziti njegova djela, samo je odatle mogao doći Zakon, koji je Izraelu trebao pokazivati put kroz povijest.” Ova definicija ne primjenjuje se samo na Mojsija nego i na sve istinske proroke izraelskog naroda. Zadnji prorok bio je onaj kojega je sâm Mojsije prorekao da će doći. Isus nije samo razgovarao s Bogom kao s “prijateljem” nego je bio njegov Sin u potpunom i doslovnom smislu riječi. Isus je u sebi imao božansku i ljudsku narav.
Nastavno na definiciju proroka pape Benedikta, sv. Franjo je po njoj zasigurno prorok. Franjo je bio toliko blizak Bogu da je Božji Sin odabrao podijeliti s Franjom svoje rane od naših grijeha. To nas dovodi do drugog uvida pape Benedikta XVI u Isusu iz Nazareta. “Prorok ne uspijeva: njegova poruka previše proturječi javnome mnijenju, uhodanim životnim navikama. Tek kada nastrada prorok, njegova riječ postaje djelotvorna. Ovo stradanje proroka ostaje visjeti nad cijelom Izraelovom poviješću kao mračno pitanje i na određen se način uvijek iznova ponavlja u povijesti čovječanstva. To je ponajprije uvijek iznova i sudbina Isusa Krista: on završava na križu. Ali upravo s Križa dolazi velika plodnost.”
POHVALE SVETOG FRANJE
Ti si svet Gospodin, Bog jedini, koji čudesa stvaraš. Ti si jak, Ti si velik, Ti si svevišnji. Ti si svemogući kralj. Ti si, Oče Sveti, kralj neba i zemlje. Ti si trojstven i jedini Gospodin Bog nad bogovima. Ti si dobro, svako dobro, vrhovno dobro, Gospodin Bog živi i istiniti. Ti si ljubav, sveta ljubav. Ti si mudrost, Ti si poniznost, Ti si ufanje moje, Ti si ljepota, Ti si blagost, Ti si sigurnost, Ti si mi spokojstvo, Ti si radost, Ti si nada naša i veselje. Ti si pravednost, Ti si umjerenost, Ti si sve naše bogatstvo do zasićenosti. Ti si ljepota i blagost, Ti si moje utočište. Ti si mi čuvar i branitelj, Ti si zaklon moj. Ti si rashlada. Ti si naša nada, Ti si vjera naša. Ti si naša ljubav. Ti si sva naša naslada, Ti si naš vječni život: Veliki i divni Gospodine, svemogući Bože, milosrdni Spasitelju (PBL: 1 – 6).
Ovo su pohvale koje su uslijedile nakon važnog događaja u Franjinu životu na La Verni kad mu je Gospodin između ostalog udjelio i stigme.
800. OBLJETNICA FRANJEVAČKOG POKRETA U JAJCU 30.08.'09
(clickni na vezani članak)
|
