|
IZ KATEKIZMA KC
SLOBODA VJERE
160 Da bi vjera bila ljudska, mora covjek Bogu odgovoriti dragovoljno; "stoga se nikoga ne smije siliti da prihvati vjeru protiv volje; cin je vjere po samoj svojoj naravi dragovoljan". "Bog doduse zoveljude da mu sluze u duhu i istini, i zato ih taj poziv veze u savjesti, ali ih ne sili (...) To se najvise pokazalo u Isusu Kristu". Krist je zaista pozivao na vjeru i obracenje, ali na to nije niposto silio. "Dao je svjedocanstvo za istinu, ali je nije htio silom nametnuti onima koji su se protivili. Kraljevstvo nje-govo (...) raste ljubavlju kojom Krist, na kriz podignut, ljude privlaci k sebi".
* * * * * * *
TESKA BORBA
407 Ucenje o istocnom grijehu, povezano s ucenjem o Kristovu Otkupljenju, pruza jasan razlikovni pogled na covjekovo stanje i djelovanje u svijetu. Praroditeljskim grijehom djavao je zadobio neku vlast nad covjekom, iako covjek ostaje slobodan. Istocni grijeh vuce za sobom "robovanje pod vlasti onoga koji je posjedovao carstvo smrti, to jest djavla". Ne znati da covjek ima ranjenu i zlu sklonu narav uzrokuje teske zablude na podrucju odgoja, politike, drustvenog djelovanja i morala.
408 Od posljedica istocnoga grijeha i sviju osobnih grijeha ljudi svijet u cjelini poprima neko gresno stanje koje se moze oznaciti izrazom svetog Ivana: "grijeh svijeta" (Iv 1,29). Tim se izrazom takodjer oznacuje negativan utjecaj koji na osobe vrse stanja zajednica i drustvene strukture koje su plod ljudskih grijeha.
409 To dramaticno stanje svijeta koji "lezi sav pod vlascu Zloga" (1 Iv 5,19) cini od ljudskog zivota borbu: Svu ljudsku povijest prozimlje teska borba protiv moci mraka. Ta je borba zapocela vec od pocetka svijeta, a trajat ce po rijeci Gospodnjoj sve do posljednjega dana. Ubacen u tu borbu, covjek se mora neprestano boriti da prione uz dobro. I jedino uz velike napore i pomoc Bozje milosti moze postici svoje unutarnje jedinstvo.
* * * * * * *
ISUS SLOBODNO PRIHVACA OTKUPITELJSKU LJUBAV OCEVU
609 Prihvacajuci svojim ljudskim srcem ljubav Ocevu za ljude, Isus ih je "do kraja ljubio" (Iv 13,1), jer "vece ljubavi nitko nema od ove: da tko zivot svoj polozi za svoje prijatelje" (Iv 15,13). Tako je, u patnji i smrti, njegovo covjestvo postalo slobodnim i savrsenim orudjem njegove bozanske ljubavi koja hoce spasenje ljudi.Zaista, on je slobodno prihvatio svoju muku i smrt iz ljubavi za svoga Oca i za ljude koje Otac hoce spasiti: "Nitko mi ne oduzima zivot, nego ja ga sam od sebe polazem" (Iv 10,18). Odatle vrhunska sloboda Sina Bozjega kad sam ide prema smrti.
* * * * * * *
I. Sloboda i odgovornost
1731 Sloboda je u razumu i volji ukorijenjena moc djelovati ili ne djelovati, ciniti ovo ili ono, i tako izvrsavati samostalno namjeravane cine. Po slobodnoj volji svatko raspolaze samim sobom. Sloboda je u covjeku moc rasta i sazrijevanja u istini i dobroti. Sloboda postize savrsenstvo kad je usmjerena prema Bogu, nasem blazenstvu.
1732 Dokle god se nije konacno utvrdila u svom posljednjem dobru, a to je Bog, sloboda ukljucuje mogucnost biranja izmedju dobra i zla, a to znaci napredovanja u savrsenosti ili malaksanja i grijesenja. Ona je glavna oznaka ljudskih cina u pravom smislu. Ona postaje vrelo pohvale ili ukora, zasluge ili krivnje.
1733 Sto covjek vise cini dobro, to je slobodniji. Prava je sloboda u sluzenju dobru i pravednosti. Izbor neposlusnosti i zla zloupotreba je slobode i vodi u ropstvo grijeha.
1734 Sloboda cini covjeka odgovornim za vlastite cine u mjeri u kojoj su voljni. Napredovanje u kreposti, poznavanje dobra i askeza povecavaju gospodstvo volje nad vlastitim cinima.
1735 Ubrojivost i odgovornost za neki cin mogu se umanjiti ili ponistiti neznanjem, nepaznjom, nasiljem, strahom, navikama, neumjerenim strastima i drugim psihickim ili drustvenim cimbenicima.
1736 Svaki izravno voljni cin ubraja se pocinitelju. Nakon grijeha u vrtu Gospodin pita Adama: "Sto si to ucinio?" (Post 3,13). Isto tako Kaina. I prorok Natan kralja Davida nakon preljuba sa zenom Urije i njegova ubojstva.
Pojedini cin moze biti neizravno voljan, kad je posljedica zanemarivanja onoga sto je trebalo znati ili ciniti, npr. prometna nesreca izazvana nepoznavanjem prometnih propisa.
1737 Neki se ucinci mogu podnositi, a da ih onaj koji ih je prouzrocio ne zeli; npr. iscrpljenost majke uz postelju bolesnog djeteta. Stetan ucinak nije ubrojiv ako nije zeljen ni kao svrha ni kao sredstvo cina, kao sto moze biti smrt podnesena pri pruzanju pomoci osobi u opasnosti. Da stetan ucinak bude ubrojiv, mora biti predvidljiv i da ga je onaj koji ga je uzrokovao mogao izbjeci, npr. u slucaju ubojstva sto ga prouzroci vozac u pijanom stanju. 1738 Sloboda se vjezba u medjuljudskim odnosima. Svaka ljudska osoba, stvorena na sliku Bozju, ima naravno pravo biti od drugih priznata slobodnim i odgovornim bicem. Svi duguju svakomu to postovanje. Pravo na slobodu djelovanja zahtjev je neodvojiv od dostojanstva ljudske osobe, narocito na podrucju morala i religije. To pravo mora biti gradjanski priznato i zasticeno u granicama opceg dobra i javnog reda.
1739 Sloboda i grijeh. Covjekova sloboda ogranicena je i pogresiva. Covjek je doista sagrijesio. Slobodno je sagrijesio. Odbacivsi naum Bozje ljubavi, prevario je sama sebe i postao rob grijeha. To prvo otudjenje rodilo je mnoga druga. Povijest covjecanstva od svojih pocetaka svjedoci o nesrecama i tlacenjima sto se radjaju iz ljudskog srca, tj. od zloupotrebe slobode.
1740 Prijetnje slobodi. Sluzenje slobodom ne ukljucuje pravo govoriti i ciniti sto mu drago. Krivo je umisljati da je "covjek, kao subjekt slobode, bice dostatno samom sebi i da mu je svrha zadovoljiti vlastiti interes u uzivanju zemaljskih dobara". Uostalom, uvjeti ekonomskog i socijalnog, politickog i kulturnog reda, koji se zahtijevaju za ispravno sluzenje slobodom, cesto se ne priznaju i krse. Ta stanja zaslijepljenosti i nepravde opterecuju moralni zivot te jake i slabe uvode u napast da grijese protiv ljubavi. Kad odbacuje moralni zakon, covjek se dize protiv vlastite slobode, postaje rob samoga sebe, kida bratstvo sa sebi slicnima i buni se protiv bozanske istine.
1741 Oslobodjenje i spasenje. Svojim slavnim Krizem Krist je postigao spasenje svih ljudi. Otkupio ih je od grijeha koji ih je drzao u ropstvu. "Za slobodu nas Krist oslobodi" (Gal 5,1). U njemu imamo zajednistvo s "istinom" koja nas je "oslobodila" (Iv 8,32). Dan nam je Duh Sveti te, kao sto uci Apostol, "gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda" (2 Kor 3,17). Vec odsada se ponosimo "slobodom (...) djece Bozje" (Rim 8,21).
1742 Sloboda i milost. Kristova milost nije u suprotnosti s nasom slobodom, kad je ova u skladu s osjecajem za istinu i dobro sto ga je Bog stavio u ljudsko srce. Naprotiv, kako krscansko iskustvo to posvjedocuje napose u molitvi, sto smo poucljiviji poticajima milosti, to nam vise raste nutarnja sloboda i sigurnost u kusnjama kao i pred pritiscima i prinudama vanjskog svijeta. Djelovanjem milosti Duh Sveti nas odgaja za duhovnu slobodu da nas ucini slobodnim suradnicima svoga djela u Crkvi i u svijetu: Svemoguci milosrdni Boze, odagnaj od nas zapreke sto nam stoje na putu, da se smirene duse i tijela mozemo slobodno posvetiti tvojoj sluzbi.
* * * * * * *
Ukratko
1743 Bog je covjeka "prepustio slobodnoj volji njegovoj" (Sir 15,14), da bi mogao uz svoga Stvoritelja slobodno pristati i tako doci do blazene savrsenosti.
1744 Sloboda je moc da djelujemo ili ne djelujemo i tako sami od sebe vrsimo slobodne cine. Sloboda postize savrsenost svoga cina kad je usmjerena prema Bogu, vrhovnom Dobru.
1745 Sloboda je znacajka uistinu ljudskih cina. Sloboda cini covjeka odgovornim za cine koje dobrovoljno izvrsava. Covjeku je vlastito djelovati slobodno.
1746 Neznanje, nasilje, strah i drugi psihicki ili drustveni cimbenici mogu smanjiti ili ponistiti ubrojivost i odgovornost za neki cin.
1747 Pravo na slobodno djelovanje jest zahtjev neotudjiv od covjekova dostojanstva, napose na vjerskom i moralnom podrucju. No slobodno djelovanje ne ukljucuje pravo govoriti i ciniti sto mu drago.
1748 "Za slobodu nas Krist oslobodi" (Gal 5,1).
|
