|
Mnoge osobe se čude zbog tvrdnje da se rađaju neslaganja među članovima molitvenih skupina i karizmatskih zajednica, među članovima i njihovim vođama i među različitim skupinama. Rasprave i svađe se ne sviđaju nikome, jer se nikome ne sviđa naći nasuprot nekog brata ili sestre.
Svi dobro znamo da neslaganja vode tome da se hrani bijes u susretima s drugima i ovo može roditi zavist ili mržnju: ovo su osjećaji koji mogu proizaći iz sukoba između upletenih osoba. Ponekad sukob može prouzročiti kraj odnosa ili ih teško narušiti.
Znamo svakako da su sukobi integralni dio našeg života. Kada se različite osobe redovito susreću, neizbježno je da ne izbije kakvo neslaganje. Jedna veoma zanimljiva španjolska poslovica govori: "gdje Bog gradi svoju crkvu, ondje đavao traži da izgradi najmanje kapelicu".
Stoga nas ne iznenađuje saznanje da sukob postoji otkako postoji Crkva. Pitanje obrezanja je potakao takav sukob, da su apostoli odlučili sazvati sabor. (Dj 15,1 s); činjenica da se Pavao i Barnaba nisu mogli usuglasiti oko toga da povedu Marka ili ne, izazvala je razlaz ove dvojice prvih stupova Kršćanstva (Dj 15,36-41). Pavao je bio također uvučen u još jednu raspravu s Petrom po pitanju nečiste hrane i optužio je prvaka Crkve za licemjerstvo. (Gal 2,11 s)!
Korist sukoba
Sukob nas, ako se shvati pozitivno, može dovesti do prihvaćanja i veće ljubavi jednih prema drugima. Može nam pomoći da postanemo svjesni činjenice, da iako smo različiti, ipak možemo zajedno raditi za Kraljevstvo Božje.
Sukob može također biti znak da je skupina živa i da stoji dobro. Kada se svi slažu u svakoj stvari, kada je sve što kaže voditelj (ili voditelji) uvijek dobro, onda bi moglo biti nešto ozbiljno što nije dobro u skupini.
Sukob nas može dovesti do klime sumnjičenja, koje se širi u nedostatku povjerenja. Oni s kojima se ne slažemo postaju naši neprijatelji i zaključujemo da nikad više nećemo moći imati povjerenja u te osobe. Sukob može umanjiti ili razrušiti komunikaciju. Počinjemo više tražiti našu korist, nego korist drugih i tako čineći opća vizija i duh zajedništva bivaju razrušeni. Mnogi se članovi počinju osjećati izgubljeni i demoralizirani i stoga napuštaju skupinu ili zajednicu.
Postoji mnogo razloga koji rađaju sukobe među nama. Svi imamo različita zapažanja stvari, raznih prioriteta ili uloga koje nisu dovoljno razjašnjene. Postoje također osobni sukobi - površne riječi koje ranjavaju, osjetljiv brat, drugi koji se može osjetiti odbačen.
Kako djelovati?
Postoje različiti načini da riješimo ove sukobe.
1. Možemo negirati da sukobi postoje. Netko je napisao: "Znak zajednice, pravog kršćanskog jedinstva, nije nedostatak sukoba, nego nazočnost duha pomirenja. Sukob koji ostaje pod zemljom, truje teren i na koncu ranjava sve".
2. Udaljavamo se od svega. Na najmanji znak neslaganja napuštamo zajednicu s kojom živimo sukob.
3. Sprječavamo raspravu o sukobu.
Ove nas metode očito ne vode pravom rješenju. Što, dakle, možemo učiniti?
1. Izgradimo naše povjerenje u Boga. Pavao nam govori: "Znamo pak da Bog u svemu surađuje na dobro s onima koji ljube Boga" (Rim 8,28). Sukob, zahvaljujući Božjoj intervenciji, može postati sredstvo da postanemo sveti i da ljubimo više one s kojima se ne slažemo.
2. Izgradimo naše povjerenje u druge. Bez uzajamnog povjerenja, dvije osobe neće nikad biti sposobne ljubiti jedna drugu i zajedno raditi za Kraljevstvo. Kada povjerenje nestane, nije ga lako ponovno izgraditi. Ipak je moguće!
3. Komuniciranje. Ovo znači da možemo jasno podijeliti naš način mišljenja i naše osjećaje s osobom s kojom smo u sukobu i to činimo ne koristeći teške riječi i nastojimo ne biti preosjetljivi.
4. Analizirajmo problem i prekopajmo ga do dna, tražeći pitanja i potrebe njemu podložna. Problem je kao ledeni brijeg. Mnoge su činjenice skrivene ispod površine.
5. Ispitajmo sami sebe razmatrajući naše odnose s drugima. 13 poglavlje Prve Poslanice Korinćanima će nam pomoći.
6. Pomirenje. Jedanput su me upitali: "Kada se razbije kineska vaza i svi dijelovi budu opet stavljeni zajedno, hoće li sve biti kao prije?". Naš kršćanski odgovor bi morao biti:
"Samo našim snagama ovo bi bilo nemoguće, ali s milošću Božjom sve je moguće!"
Bog nam može dati mudrosti i snage da ljubimo, prihvatimo i štoviše oprostimo ne samo osobama s kojima se ne slažemo, nego također i onima koje nam čine zlo. Isus, krvlju koju je prolio na križu, pere sve mrlje prouzročene grijesima koje činimo protiv drugih i onih učinjenih protiv nas. Ako smo sjedinjeni s Njim, možemo oblikovati i riješiti svaki sukob.
Ako bismo slučajno zaboravili, po ovome će svijet razumjeti da smo Kristovi učenici, po ljubavi koju imamo jedni prema drugima, također i kada se ne slažemo.
Nikol Baldacchino
|
