|
NOVI POGLED NA BOGA
... "Pastir koji je (ukoliko je to moguće) jedan 'ja' obzirom na krave, jest veoma nizak 'ja'; slično je i vladar jedan 'ja' obzirom na svoje podanike. Na kraju, nijedan od njih nije jedan 'ja', jer u obadva slučaja nedostaje mjera... Ali kakav naglasak dobiva 'ja' kada kao mjeru dobije Boga!" (S. Kierkegaard)
U Božjoj prisutnosti, stvorenje, dakle, konačno spoznaje samo sebe u istini. Tako se, vidimo, događa također i u Veliča. Marija osjeća da je Bog "promatra", i sama ulazi u taj pogled i vidi sebe kako je Bog vidi. I kako vidi samu sebe u tom božanskom svjetlu? Kao "malenu" i kao "sluškinju". Uočava sebe kao maleno ništa na koje se Bog udostojao pogledati.
Velika iskustva Boga dosižu dubinu i bitnost koja ih sva ujednačuju. Također Izaija, kad je imao izvanredno viđenje Božjeg veličanstva i slave, najednom je postao svjestan samog sebe, što je stvarno bio, i uskliknuo je : "Jao meni, propadoh, jer čovjek sam nečistih usana" (Iz 6,1). Nalazimo se pred osjećajem stvorenosti. Marija ne priznaje svoju "nečistoću", jer u njoj nečistoće nema, ali svakako priznaje svoju ništetnost stvorenja. Isto iskustvo susrećemo u životu Franje Asiškoga. Jedne noći, njegov intimni drug i prijatelj, brat Leon, htio ga je uhoditi da vidi kako moli, i vidio ga je kako kroz duge sate naizmjence, licem i rukama uzdignutim prema nebu ponavlja: "Tko si ti, moj preslatki Bože? Što sam ja, najnevrijedniji crvuljak i beskorisni sluga tvoj?"
Tko si ti? Tko sam ja? U tom dvostrukom pitanju nalazi se čitava kršćanska mudrost koja je u tom da spoznamo Boga i sami sebe. I sv.Augustin je također molio govoreći Bogu: "Daj da upoznam tebe i da upoznam sebe" (Noverim te, noverim me). Nijedna od te dvije spoznaje ne može zanemariti drugu: spoznaja Boga bez spoznaje sebe rodila bi preuzetnošću, spoznaja sebe bez spoznaje Boga rodila bi očajem.
... Ona (Marija) spoznaje Boga kao Boga a samu sebe kao Božje stvorenje, spoznaje neizmjernu razliku. Ona sve pridjeva Bogu a ništa samoj sebi, ne samo na području bitka, nego također na području djelovanja: Velika mi djela učini Svesilni. Bog je autor, glavna pokretna sila. Ona je samo 'mjesto' ('meni') na kojem Bog djeluje, makar je to mjesto slobodno, koje stoga sudjeluje s Bogom svojom raspoloživošću i svojim pristankom. Marija je 'priznala Bogu njegovu moć, nad Izraelom veličanstvo njegovo' (usp. Ps 68,35). Ona je doista vratila bogu njegovu vlast! Ona je 'milosti puna', jer je ispražnjena od sebe.
... Iz ove spoznaje Boga, sebe i istine proizlazi radost i kliktanje: Kliče duh moj ... Radost koja prizlazi iz istine, radost zbog Božjeg djelovanja, radost čiste i nezaslužene milosti.
"Slavim Boga i u slavljenju se radujem, uživam u njegovoj slavi. Čin ljubavi i slave neka je besplatan. A što znači 'besplatan'? Znači ljubiti i slaviti zbog njega samoga, a ne zbog nečeg drugog." (sv.Augustin)
... Marijin kliktaj je eshatološki kliktaj zbog konačnog Božjeg djelovanja i kliktaj stvorenja koje osjeća da ga Stvoritelj ljubi, stvorenja koje je u službi Svetoga, ljubavi, ljepote i vječnosti. To je punina radosti.
... Sveti Boneventura koji je imao izravno iskustvo preobražavajućih učinaka Božjeg posjeta duši, govori o dolasku Duha Svetoga u Mariju, u času Navještenja, kao o vatri koja ju je svu zapalila: "Siđe na nju Duh Sveti kao vatra koja je zapalila njenu pamet i posvetila njeno tijelo dajući joj najsavršeniju čistoću ... O, kada bi ti bio kadar osjetiti, u nekoj mjeri, kakva i kako velika je bila vatra koja je sišla s neba, i kakvo doneseno osvježenje ... Kada bi mogao čuti kliktajući hvalospjev Djevice ..." (sv.Boneventura, Lignum vitae)
I znanstvena, najzahtjevnija i najstroža egzegeza, uviđa da se ovdje nalazimo pred riječima koje se ne mogu shvatiti naravnim sredstvima filološke analize i priznaje: "Koji čita ove retke pozvan je da učestvuje u kliktanju. Jedino zajednica onih koji vjeruju u Krista, koja slavi ta otajstva, i koji su mu vjerni mogu shvatiti te tekstove" (H. Schrmann).
To je govor "u Duhu", koji se može razumijeti samo u Duhu. To je kao zvuk koji se prenosi valovima zraka i koji ne čuje tko je uronjen pod vodom, gdje vladaju drugi fizički zakoni prenošenja zvuka.
Raniero Cantalamessa
|
