Shvatiti, vjerovati i prihvatiti, različito je, u svih, i za sva, ma koliko se posebni u bilo čemu osjećali. Ljubiti, i sebe, i Boga, i druge ljude, i sve, i sva, isto je, barem u čistoći izvora, i smjeru nakane :)
20.12.2008. (17:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"...spoznaja Boga bez spoznaje sebe rodila bi preuzetnošću, spoznaja sebe bez spoznaje Boga rodila bi očajem..." OSTADOH NIJEMA PRED ISTINITOŠĆU OVIH RIJEČI, a posebno pred onim "... a spoznaja sebe bez spoznaje Boga rodila bi očajem ..." - spoznati svu svoju bijedu a ne spoznati snagu Božjega milosrša - strašno! P.S. Hvala Bogu dragom, i ti konačno progovorio o slavljenju Boga, a znam da si sav u tome. Ah, ne kažu ljudi uzalud: "Tko čeka taj i dočeka!" Jedva čekam nastavak! Majušni pozdrav i VELIKI BOŽJI BLAGOSLOV ti ostavljam!
20.12.2008. (17:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
20.12.2008. (19:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
@dražeN:), ljubav je dar. Ona nije rezultat naših zasluga. Njoj se ili otvaramo ili zatvaramo. Kad bi mi netko pokazao na Darovatelja koji je vjerodostojnije svjedočio svoju ljubav prema svojim stvorenjima, ja bih mu se poklonio i priznao bih ga za svog Boga. Tako i primjer Ghandija koji si ti nedavno naveo ne govori u prilog istine jer je njegova izjava u sebi kontradiktorna. On priznaje Isusa kao najsavršeniji lik u povijesti čovječanstva, ali ne pristaje da bude njegov sljedbenik. Njegova izlika da je to zbog nevjerodostojnog života kršćana u sebi nema istinskog opravdanja, nego u sebi nosi samoosudu. Ispada da je i on svog bližnjeg promatrao u odnosu na sebe, a ne u odnosu na savršenu ljubav koja ljubi sva svoja stvorenja bez obzira bila ona dobra ili zla. Ghandijeva poruka zapravo glasi: Vjerujem da si Ti od istine, tj. da si Istina, ali ne mogu (ili neću) učiniti taj iskorak i nasljedovati te na način na koji ti to od mene tražiš. Istinski razlog zašto Ghandi nije prihvatio da bude kršćanin jeste u činjenici što nije mogao prihvatiti tu činjenicu da mora ljubiti svoje 'neprijatelje' bezuvjetno (bez povratne loptice). Ili da pojednostavimo, ljubim brata zato što je on moj brat, a ne zato jer je on dobar; ljubim svoje djete zato jer je ono moje dijete, a ne zato jer je dobro i poslušno. U konačnici, sasvim je razvidno da Ghandijev 'pasivni otpor' (pasivna pobuna) ima više veze s 'ostvarenjem SVOJIH CILJEVA , nego što je to bio čin ljubavi. Nije svaka pasivnost, u isto vrijeme i mirotvornost. To može biti i prikrivena mizantropija. Kao sredstvo na društvenom planu, dakako da je 'poželjno' da bude što više u primjeni, jer se na taj način pruža otpor širenju zla u društvu, no u suštini istinska promjena se nalazi u preobraženom srcu, a ne u promjeni okolnosti. Susrevši se sa Istinom Ghandi se našao na raskršću: krenuti prema unutra (u središte svog bića i tu biti revolucionar) ili nastaviti putem kojim je do tada koračao. On se odlučio za ovo drugo, a za taj čin on je , prije svega pred svojom savješću, morao pronaći opravdanje, izliku. I to je učinio. Uostalom, kao i mnogi drugi. Poruka Ghandijevog života je vezana uz SREDSVA društvenog djelovanja, ali ni u kojem slučaju on nije za mene figura koja predstavlja svjedoka vjere. Mnogi će se pozvati na njega i njegovu izjavu glede kršćanstva, no zašto se ti isti ne pozovu na majku Terezu, njena uvjerenja i njeno djelovanje kad govore o temeljnim životnim opredjeljima. Naravno, reći će kako i oni podupiru sve ono što je ona činila, no zašto onda ne prihvate kršćanstvo i postanu svjedoci vjere. Kad su već Ghandijevu izjavu uzeli kao valjano opravdanje, zašto onda i svjedočanstvo i riječju i životom jedne majke Tereze ne uzmu kao valjan argument kako bi 'opravdali' zašto jesu vjernici. Mogu se voditi rasprave i polemike na ovu temu u nedogled, no u konačnici sve se svede na to: hoćemo li se poniziti i priznati da je On Bog, jer nema istine nad ovom Istinom. Kažu da na ulazu u pakao stoji natpis okrenut prema nebu: NEĆU TI SLUŽITI! Naravno, da nije sve riješeno s formalnim i javnim priznanjem ustiju. Ono što se od onih koji povjeruju traži jeste nasljedovanje Puta i prihvaćanje njegove zahtjevnosti, tj. umiranje sebi, gubitak 'svog' života, poslušnost Istini i ljubav prema bližnjem kao prema samom sebi. Kao što rekoh: NAD OVOM ISTINOM NEMA ISTINE, te s toga ne prihvatam da se kršćanstvo stavlja u isti 'fajl' s drugim 'istinama'. To što je istina o kršćanstvu izrelativizirana i svijetu ponuđena kao 'jedna od istina', to je stoga jer je današnji mladi 'nuklearni čovjek' odsječen od tradicije i duhovnih vrijednosti pomoću Ballove ponude komformizma, hedonizma, potrošačkog mentaliteta i dr. egoističkih ponuda koje nemaju nikakve dodirne veze s ljubavlju. U ovoj magli relativizma, tako je moguće da nam se pod istinom i ljubavlju nudi štošta, što niti u vrijeme Sodome i Gomore nije bilo moguće. Ne razumijem kako neki uporno, iako znaju i vide, Crkvu podižu na stup srama i još je pri tom demoniziraju, cijede neugodnog komarca crkvenog, a pri tom proždiru devu. Zapravo, razumijem... traže opravdanje za svoju bezbožnost, svoju pohotu, svoj nemar i nered, svoju sodomiju, svoju anarhiju, samovolju i neposluh, svoj otpad, apostaziju... svoju pobunu, po kojoj su se svrstali u red onih koji su se pobunili još u nebu i krenuli za Pobunjenikom (koji reče NEĆU TI SLUŽITI).
21.12.2008. (11:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
@majušna, drago mi je vidjeti da ove Cantalamessine riječi imaju odjeka i u tvom srcu. Doista, ljudi čine neke zle stvari samo zato jer nisu upoznali milosrđe Božje. A na njega najveće pravo imaju najveći grešnici. Često puta pravednost koju dajemo sami sebi -dokazujemo se pred ljudima- (pokušavamo od njih kupiti malo ljubavi, simpatije, razumijevanja, poštovanja, a neki i slave.. )razlog je zašto nemamo ispravan doživljaj samih sebe. Promatramo drugog u odnosu na samog sebe, a ne u odnosu na Boga, tako da povratna lopta od ljudi rezltirat može samo nezadovoljstvom i očajem, jer ljudska ljubav jest ograničena i često puta uvjetna. Ukoliko svoje čine usmjerimo na to da dobijemo 'aplauz' svijeta morat ćemo se suočiti s činjenicom da taj mir traje samo onoliko koliko traje taj aplauz. To je samo trenutno zadovoljstvo, koje nakon što prođe samo ostavlja još veći osjećaj praznine i nemira. Zato je jako važno zauzeti stav 'javnog priznavanja' grijeha. Kad kažem 'javnog' onda mislim na 'ponižavanje samog sebe' u svom životnom oikusu... počevši od svojih najbližih. Tu ne istjerivati pravdu, ne tražiti svoja prava, a držati više do svoje dužnosti, dužnosti ljubavi.. recept je koji će sigurno dovesti do skrušenosti srca i pokajanja. Uvijek ćemo imati toliko toga za okajati. Veliki je problem kad srce dođe u to stanje da više ne osjeća žaljenje zbog svojih pogrešeka, grijeha i propusta. Do tog žaljenja se stiže preko spoznaje svoje bijede, i to je JAKO poželjno... i to je nešto od čega toliki bježe. Zašto? Zato jer nemaju iskustvo Božjeg milosrđa! Nemaju spoznaju da je Bog Ljubav, da je Isus Onaj koji je došao da spasi, a ne da osudi; da je On onaj trpi muku milosrđa, da On nije neki daleki Bog koji će nas suditi zbog pogrešaka i koji nije prisutan. Oni nemaju spoznaju da je On Emanuel, što znači: S nama Bog. On je obećao da će ostati s nama do konca vjekova. Bliži nam je od samog pojma blizine. On je u nama. On nije ideja, nego osoba s kojom možemo uspostaviti bliski odnos u povjerenju. S njim možemo razgovarati kao s najintimnijim prijateljem i iskusiti oproštenje, milosrđe, utjehu, blagoslove .. milost, milosrđe, njegovu bezuvjetnu ljubav. Mi ne moramo biti dobri da bi nas on volio. On nas ljubi i prihvaća takve kakvi jesmo. Želi nam pomoći, želi nas podići ... osloboditi svojom istinom, iscjeliti i ozdraviti, okrijepiti. "U dlanove sam te svoje urezao! Ti si moj! Još prije postanka svijeta, Ja sam te imao u svojoj zamisli!" Problem koji imaju svi ljudi jeste taj 'vrući krumpir krivnje' koji manje više svi ne želimo imati u svojim rukama, no najčešće on biva prebacivan u ruke drugog. A rješenje je vrlo jednostavno. Bog nam kaže kako to ne moramo činiti, kako mi nismo svoji spasitelji, nego da prihvatimo činjenicu da je on naše patnje, boli, slabosti, bolesti... uzeo na sebe te da smo njegovim ranama oslobođeni i iscjeljeni. On je bio podignut na križ i platio je cijenu otkupljenja za nas jer nas je ljubio. Umro je za nas kako bi mi imali život. trpio je kako bi mi imali oslobođenje. Bio je popljuvan kako bi mi bili obljubljeni od Oca. Bio je odbačen kako bi mi bili prihvaćeni. Bio je prezren kako bi mi mi zadobili darovano dostojanstvo. Zato nam sv.Pavao poručuje: Što imate, a da to već niste primili!? .. Čime mi se hvaliti, osim križem Gospodina našeg Isusa Kristova, tj. njegovim zaslugama. Na nama je da samo priznamo tu istinu, tj. da smo otkupljeni i da je naša sloboda plod 'kaucije' koju je On položio za nas. A mi to povjerenje trebamo 'opravdati' svojom vjerom i djelima ljubavi, bilo duhovnim, bilo materijalnim. A vjera je jamstvo za tu stvarnost. Po vjeri dolazimo do istinskog iskustva da to jest tako. Zato k Bogu dolazimo i sa znanjem, koje sa sobom vuče odgovornost, ali i s neznanjem tj. ograničenostima. Ispravan stav pred njim jeste u poniznom priznanju svojih grijeha i svojih slabosti, u povjerenju i pouzdanju u njegovu kako MOĆ, isto tako i u njegovo MILOSRĐE. .. u to da On i može i hoće. Može se desiti da mi naglašavamo ili jedno ili drugo. Kad naglašavamo moć na uštrb milosrđa tada to može rezltirati strahom i bijegom pred odgovornošću, a ako naglašavamo samo milosrđe tada možemo upasti u preuzetnost i samovolju, samodostatnost, koja pak rađa ohološću pameti i tvrdoćom srca.
P.S. Što se tiče slavljenja ... dobro bi bilo slaviti Boga unatoč svom trenutnom raspoloženju , ta slavimo ga zbog onog što ON JEST, a ne zato jer se osjećamo dobro.
Pozdrav i tebi. Nadam se da će te idući post još više dojmiti.
21.12.2008. (12:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
@mvko, Hvala na pozdravu i blagoslovu. Rado s vremena na vrijme navratim na tvoj blog. Drago mi je da ustrajavaš na postovima o sv.Pavlu. Smjerno u Kristu!
21.12.2008. (12:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala, na trudu - željno iščekujem sljedeći post! P.S Radoznalost već ključa u meni!!!!!!!!!!! Ostadoh ja "majušna" - i iskreno - simpa mi je taj nadimak - skroz!!!!!!!!!! Majušni pozdrav i VELIKI BOŽJI BLAGOSLOV ti ostavljam!
21.12.2008. (12:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vjerujem da i ti i ja govorimo o različitim stvarima kada govorimo o ljubavi, ali dobro. Također vjerujem da savršenstvo koje prispodobljujemo pojmom Bog, niti traži, niti želi da mu se klanjam, niti kao pojmu, niti kao osobi, ako išta želi, vjerujem da želi da sam ispunjen meni najsavršenijim i najboljim mislima i osjećajima. Ja za bolje od ljubavi ne znam, stoga mi se činilo vrlo prihvatljivo izjednačiti pojmove Bog i ljubav. Uostalom, ljubav spaja ljude u svim mogućim kombinacijama, uz to je izvor svih ostalih pozitivnih osjećaja, za razliku od same religije i raznih Bogova u čije ime se počinilo toliko zla da je to strašno. Ne treba ići daleko u prošlost da bi vidjeli što se na ovim našim prostorima činilo u ime Alaha, ili Boga i svoje braće. Što se tiče Ghandija i njegovog pasivnog otpora, nadam se da mi ne želiš reći da su Englezi dobar primjer kršćanskog ponašanja. Dolazili su u tuđe zemlje i prisvajali ih silom. Puškom, mačem i nožem su širili svoju vjeru i vrijednosti ne mareći za živote, nevjernika, po njihovom, nižih ljudskih bića. Na takvo njihovo odvratno i evidentno nehumano ponašanje Ghandi im je pružio pasivan otpor i ti ga optužuješ za nedostatak ljubavi i dobrote. Prijatelju moj, ali ovo je već pomalo izvan granica mog shvaćanja. Ghandi i čitav njegov život svjedoči da je shvaćao bit kršćanstva neusporedivo bolje od onih koji su sami poučavali kršćanstvu. Taj je čovjek bio oličenje skromnosti, dobrote i čovječnosti. Kada bi sve vođe svijeta bili toliko miroljubivi koliko je bio on već bi danas živjeli u Raju na zemlji. Ne zaboravi da su i naši svećenici blagoslivljali topove i puške. Pravdaš li i to? Što se tiče Isusa. Ono što predstavlja Isus je Biblija prikazala u obliku kakvom je samo zbog toga da bi ljudi koliko toliko mogli shvatiti njene osnovne poruke. Već vrlo skoro će ljudi doći do točke razvoja svijesti na kojoj će biti normalno prihvatiti i drugačije oblike za isto, tj. istinu. I nikako ne mogu shvatiti zašto tako veliki broj kršćana želi drugima nametnuti svoj način gledanja kao neki jedini ispravan, pa bi po toj logici zapravo svi razumni ljudi trebali preći na kršćanstvo i vjerovati u to da je Isus Krist jedina istina. To što vičeš da nema istine nad tvojom istinom zorno pokazuje tvoju poziciju koja ne ostavlja ni minimalnu platformu za neku ozbiljniju raspravu. Zanimljivo je da ja nikada nisam nekom kršćaninu rekao da podcjenjujem njega osobno kao takvog, ili njegovu vjeru, ili pak dobra djela koja čini na temeljima te svoje vjere. Dapače, uopće nije teško prepoznati i prihvatiti mnoge pozitivne stvari koje kršćanstvo nudi, ali ta jedna agresivna crta koju ja vidim u kršćanstvu, čini mi se da bi ga u konačnici mogla doći glave, ali dobro, nije na meni da sudim, jer uz tolike "prijatelje" uistinu mu ne trebaju "neprijatelji". Kada god netko sebi dozvoljava kritičnost, a ne dozvoljava ju prema sebi, jednostavno gubi vjerodostojnost. Zašto ne bi pričali o negativnostima Crkve? Ako djeluje javno i služi se sredstvima javne, tj. masovne komunikacije, zašto ne bi bila predmet rasprava, pa i osuda? Ako je ispravna, kako tvrdi, čemu strah i panika? Toliko si na kraju svog komentara izvrijeđao i omalovažio sve one koje po tvom sudu treba utrpati u kategoriju nevjernika da se pomalo grozim tvoje ispravnosti? I vidiš, svojevremeno si spočitnuo nevjernicima da se služe perfidnom i podmuklom taktikom ne polemiziranja sa vjernicima. Pa ovaj tvoj zaključak komentara meni je nešto pre strašno. U najmanju ruku bezobrazno, evidentno isključivo, pa možda čak i neinteligentno (u tom smislu na sličnoj razini mog odgovora tebi). Kako s tobom raspravljati nakon ovakvih strašnih, a potpuno neutemeljenih riječi kojima si me kao čovjeka degradirao i u naprijed osudio na neki, u tvoj glavi stvoreni, vječni pakao. Ako su tvoje riječi u ovom komentaru riječi ljubavi, onda ti stvarno nisi ni blizu shvaćanja najosnovnijih zemaljskih pojmova, pa onda tek o nečem iznad toga uistinu nema smisla raspravljati. Tužan sam zbog tvoje isključivosti i evidentne netolerancije i moram priznati da ne vidim daljnjeg smisla u bilo kakvoj razmjeni razmišljanja. Ako si ti u pravu, i ako je to uistinu toliko neupitno, ne preostaje mi nego poslušati tj. pročitati tvoje riječi i ne reagirati na njih. Pretpostavljam da će tvoja kršćanska širina moći oprostiti mom neznanju i iskrenosti. Lijep ti pozdrav i svako dobro.
22.12.2008. (14:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@duhovna BLOG misao @dražeN :) U KRIŽU, PO KRIŽU, POD KRIŽEM I SA KRIŽEM i NA PUTU ZA KRIŽEM - TU SE NAJBOLJE OČITUJE TKO JE U ISTINI, TKO JE ZA ISTINU, TKO ŽIVI ISTINU, TKO LJUBI ISTINU, TKO NASLJEDUJE ISTINU, TJ. KRISTA! Sudite se međusobno! Samo naprijed - pa - tko osta-osta! Majušni pozdrav i VELIKI BOŽJI BLAGOSLOV vam ostavljam!
22.12.2008. (21:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Čestiti i radostan Božić, tebi, tvojoj obitelji i svim ljudima. Želim ti ljubav, zdravlje, sreću i mir. Ljudski je griješiti, a još ljudskije praštati. Nema ljubav i mir stoluju u tvom srcu, u sve dane tvoje. Mir s tobom.
25.12.2008. (05:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
Zahvaljujem na iskrenim željama i čestitkama. Neka radost i mir Božića ispuni i vaša srca, i nastani se trajno u vama i vašim obiteljima. Slava Bogu u visini, a mir ljudima u nizini!
25.12.2008. (10:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sretan i blagoslovljen Božić! Majušni pozdrav i VELIKI BOŽJI BLAGOSLOV ostavljam!
25.12.2008. (19:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Halil
"Apparuit gratia Salvatoris nostri omnibus hominibus!" (Tit 2,11) Blagoslovljen Božić! :)
26.12.2008. (23:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
@dražeN:) "Također vjerujem da savršenstvo koje prispodobljujemo pojmom Bog, niti traži, niti želi da mu se klanjam, niti kao pojmu, niti kao osobi, …"
- Moje razmišljanje na temu poklonstva moći ćeš uskoro pročitati, uoči blagdana ‘Tri kralja’. Poklonstvo, kao izraz dubokog strahopoštovanja pred neizmjernim Bogom, iako je on sama ljubav, nije u suprotnosti s vlastitim dostojanstvom. To može biti smetnja onome tko dostojanstvo mjeri po zaslugama, umjesto da ga doživljava kao dar. Bog ne traži od nas poklonstvo zbog sebe, nego zbog našeg dobra. Odsustvo ovog stava samo oslikava stanje jednog duha, a neke od crta na toj slici su nezahvalnost, samodostatnost, preuzetnost, samovolja…, a zajednička im je neodgovornost, zloporaba slobode.
- Najgora zla 20 st. nisu učinjena u ime Boga, nego upravo suprotno… I nacizam I komunizam su učinjeni u ime čovjeka.
- Niti želim, niti sam rekao da su Englezi primjer kršćanskog ponašanja. Dapače, osobno mislim upravo suprotno... generalno gledajući, što pak nimalo ne umanjuje doprinos brojnih pojedinaca u inkulturaciji i misionarenju. Ja pak ne razumijem kako ti neke stvari trpaš u isti koš. Tako po tebi ispade da je kolonijalistički cilj Engleza bio isto što i vjerski cilj, i još ga k tomu dovodiš u vezu s Ghandijevom izjavom koja je pitanje osobnog životnog opredjeljenja. Isto bih napisao za bilo koga tko izjavi slično, bez obzira u kakvim političkim okolnostima se nalazio. Ghandi je priznao da 'nad ovom istinom nema istine', no isprika koju je naveo nije valjana. Ja sam u tom kontekstu (a ne u nekom drugom) govorio o njemu, te rekao sljedeće: 'Mnogi će se pozvati na njega i njegovu izjavu glede kršćanstva, no zašto se ti isti ne pozovu na majku Terezu, njena uvjerenja i njeno djelovanje kad govore o temeljnim životnim opredjeljima. Naravno, reći će kako i oni podupiru sve ono što je ona činila, no zašto onda ne prihvate kršćanstvo i postanu svjedoci vjere. Kad su već Ghandijevu izjavu uzeli kao valjano opravdanje, zašto onda i svjedočanstvo i riječju i životom jedne majke Tereze ne uzmu kao valjan argument kako bi 'opravdali' zašto jesu vjernici.' Ovo je bila sržna misao vodilja mog komentara, a sve ostalo u nastavku uopćeno razmatranje na temu onih koji ne žele da iskreno odgovore na ovo pitanje, nego uporno ustrajavaju na diskreditaciji Crkve, izvlačeći negativne primjere kako bi je ocrnili, a zapravo nastoje umiriti svoju savjest. Svatko tko za svoju nevjeru navodi za opravdanje Ghandijevu izjavu, a u životu i djelu Majke Tereze ne pronalazi razlog svojoj vjeri, nije na tragu iskrenosti i istinoljubivosti. A što se samog Ghandija tiče, rekoh kako je on ponudio prihvatljiv model vezan uz SREDSVA društvenog djelovanja, ali da ga ne doživljavam kao svjedoka vjere kojeg bih nasljedovao u osobnom životu, jer je trenutne okolnosti stavio ispred smisla. Valjda je svakom laiku jasno da se njegova izjava vrlo lako da prevesti na sljedeći način: "Postao bih kršćanin da Englezi nisu kršćani!" , a u moderni riječnik preneseno: "Postao bih kršćaninom da oni koji se izjašnjavaju kao vjernici to doista i životom svjedoče!" Složio bih se s tobom da je danas malo onih koji imaju upisana imena u maticama krštenih a koji ne svjedoče svoju vjeru, no je li to dovoljan razlog da i ja odbacim Boga!? Ili je to pak razlog više da još čvršće, hrabrije i odlučnije svjedočim za ono što mi SAVJEST nalaže!? Kad se toleriraju u tolikoj mjeri oni koji su umislili da su stvorili 'nadčovjeka' i to biva općeprihvaćeno, ... i kad se već toleriraju ti 'nadljudi' koji tako agresivno s krovova kuća viču da je 'Bog mrtav', ne bi li i znak 'tolerancije' bio to da se prihvatiti ta činjenica da i vjernici imaju jednako pravo slobodno iznositi svoje stavove javno svjedočiti.
Iako su malobrojni, iako marginalizirani i diskreditirani, današnji svjedoci su (i još će to više biti ) oni čiji će glas sve glasnije odzvanjati u ovoj duhovnoj pustoši, a oni koji su umislili da su stvorili nadčovjeka će morati slušati taj glas ma koliko god ih to smetalo ... Niti u jednom trenutku nisam uvrijedio tebe kao osobu, nego sam samo iznosio svoje stavove i razmišljanja. Ukoliko si se u njima pronašao (a sudeći po reakciji, jesi) ne vidim razloga za ovako teške riječi
26.12.2008. (23:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
@majušna, hvala na čestitkama. Nek i u tvoje srce preplavi mir i radost Božića, a njegova svjetlost bude vodilja tvojoj nozi. Čestit i blagoslovljen Božić!
@Halil, drago mi je vidjeti da pratiš papine nagovore, riječ božju za sadašnji trenutak. Čestit i blagoslovljen Božić tebi i tvojoj obitelji!
27.12.2008. (14:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Halil
... Divno je! :)
19.12.2008. (21:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
Nastavak slijedi ... Ovo je samo Cantalamessin uvod (Veliča) u otajstvo Božića!
Pozdrav ti i :) šaljem.
20.12.2008. (11:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dražeN :)
Shvatiti, vjerovati i prihvatiti, različito je, u svih, i za sva, ma koliko se posebni u bilo čemu osjećali. Ljubiti, i sebe, i Boga, i druge ljude, i sve, i sva, isto je, barem u čistoći izvora, i smjeru nakane :)
20.12.2008. (17:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Isus je Kralj kraljeva!
"...spoznaja Boga bez spoznaje sebe rodila bi preuzetnošću, spoznaja sebe bez spoznaje Boga rodila bi očajem..." OSTADOH NIJEMA PRED ISTINITOŠĆU OVIH RIJEČI, a posebno pred onim "... a spoznaja sebe bez spoznaje Boga rodila bi očajem ..." - spoznati svu svoju bijedu a ne spoznati snagu Božjega milosrša - strašno!
P.S. Hvala Bogu dragom, i ti konačno progovorio o slavljenju Boga, a znam da si sav u tome. Ah, ne kažu ljudi uzalud: "Tko čeka taj i dočeka!"
Jedva čekam nastavak!
Majušni pozdrav i VELIKI BOŽJI BLAGOSLOV ti ostavljam!
20.12.2008. (17:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mvko
Pozdrav i blagoslov
20.12.2008. (19:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
@dražeN:),
ljubav je dar. Ona nije rezultat naših zasluga. Njoj se ili otvaramo ili zatvaramo. Kad bi mi netko pokazao na Darovatelja koji je vjerodostojnije svjedočio svoju ljubav prema svojim stvorenjima, ja bih mu se poklonio i priznao bih ga za svog Boga. Tako i primjer Ghandija koji si ti nedavno naveo ne govori u prilog istine jer je njegova izjava u sebi kontradiktorna. On priznaje Isusa kao najsavršeniji lik u povijesti čovječanstva, ali ne pristaje da bude njegov sljedbenik. Njegova izlika da je to zbog nevjerodostojnog života kršćana u sebi nema istinskog opravdanja, nego u sebi nosi samoosudu. Ispada da je i on svog bližnjeg promatrao u odnosu na sebe, a ne u odnosu na savršenu ljubav koja ljubi sva svoja stvorenja bez obzira bila ona dobra ili zla. Ghandijeva poruka zapravo glasi: Vjerujem da si Ti od istine, tj. da si Istina, ali ne mogu (ili neću) učiniti taj iskorak i nasljedovati te na način na koji ti to od mene tražiš. Istinski razlog zašto Ghandi nije prihvatio da bude kršćanin jeste u činjenici što nije mogao prihvatiti tu činjenicu da mora ljubiti svoje 'neprijatelje' bezuvjetno (bez povratne loptice). Ili da pojednostavimo, ljubim brata zato što je on moj brat, a ne zato jer je on dobar; ljubim svoje djete zato jer je ono moje dijete, a ne zato jer je dobro i poslušno. U konačnici, sasvim je razvidno da Ghandijev 'pasivni otpor' (pasivna pobuna) ima više veze s 'ostvarenjem SVOJIH CILJEVA , nego što je to bio čin ljubavi. Nije svaka pasivnost, u isto vrijeme i mirotvornost. To može biti i prikrivena mizantropija. Kao sredstvo na društvenom planu, dakako da je 'poželjno' da bude što više u primjeni, jer se na taj način pruža otpor širenju zla u društvu, no u suštini istinska promjena se nalazi u preobraženom srcu, a ne u promjeni okolnosti. Susrevši se sa Istinom Ghandi se našao na raskršću: krenuti prema unutra (u središte svog bića i tu biti revolucionar) ili nastaviti putem kojim je do tada koračao. On se odlučio za ovo drugo, a za taj čin on je , prije svega pred svojom savješću, morao pronaći opravdanje, izliku. I to je učinio. Uostalom, kao i mnogi drugi. Poruka Ghandijevog života je vezana uz SREDSVA društvenog djelovanja, ali ni u kojem slučaju on nije za mene figura koja predstavlja svjedoka vjere. Mnogi će se pozvati na njega i njegovu izjavu glede kršćanstva, no zašto se ti isti ne pozovu na majku Terezu, njena uvjerenja i njeno djelovanje kad govore o temeljnim životnim opredjeljima. Naravno, reći će kako i oni podupiru sve ono što je ona činila, no zašto onda ne prihvate kršćanstvo i postanu svjedoci vjere. Kad su već Ghandijevu izjavu uzeli kao valjano opravdanje, zašto onda i svjedočanstvo i riječju i životom jedne majke Tereze ne uzmu kao valjan argument kako bi 'opravdali' zašto jesu vjernici.
Mogu se voditi rasprave i polemike na ovu temu u nedogled, no u konačnici sve se svede na to: hoćemo li se poniziti i priznati da je On Bog, jer nema istine nad ovom Istinom.
Kažu da na ulazu u pakao stoji natpis okrenut prema nebu: NEĆU TI SLUŽITI!
Naravno, da nije sve riješeno s formalnim i javnim priznanjem ustiju. Ono što se od onih koji povjeruju traži jeste nasljedovanje Puta i prihvaćanje njegove zahtjevnosti, tj. umiranje sebi, gubitak 'svog' života, poslušnost Istini i ljubav prema bližnjem kao prema samom sebi.
Kao što rekoh: NAD OVOM ISTINOM NEMA ISTINE, te s toga ne prihvatam da se kršćanstvo stavlja u isti 'fajl' s drugim 'istinama'. To što je istina o kršćanstvu izrelativizirana i svijetu ponuđena kao 'jedna od istina', to je stoga jer je današnji mladi 'nuklearni čovjek' odsječen od tradicije i duhovnih vrijednosti pomoću Ballove ponude komformizma, hedonizma, potrošačkog mentaliteta i dr. egoističkih ponuda koje nemaju nikakve dodirne veze s ljubavlju. U ovoj magli relativizma, tako je moguće da nam se pod istinom i ljubavlju nudi štošta, što niti u vrijeme Sodome i Gomore nije bilo moguće. Ne razumijem kako neki uporno, iako znaju i vide, Crkvu podižu na stup srama i još je pri tom demoniziraju, cijede neugodnog komarca crkvenog, a pri tom proždiru devu. Zapravo, razumijem... traže opravdanje za svoju bezbožnost, svoju pohotu, svoj nemar i nered, svoju sodomiju, svoju anarhiju, samovolju i neposluh, svoj otpad, apostaziju... svoju pobunu, po kojoj su se svrstali u red onih koji su se pobunili još u nebu i krenuli za Pobunjenikom (koji reče NEĆU TI SLUŽITI).
21.12.2008. (11:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
@majušna,
drago mi je vidjeti da ove Cantalamessine riječi imaju odjeka i u tvom srcu. Doista, ljudi čine neke zle stvari samo zato jer nisu upoznali milosrđe Božje. A na njega najveće pravo imaju najveći grešnici. Često puta pravednost koju dajemo sami sebi -dokazujemo se pred ljudima- (pokušavamo od njih kupiti malo ljubavi, simpatije, razumijevanja, poštovanja, a neki i slave.. )razlog je zašto nemamo ispravan doživljaj samih sebe. Promatramo drugog u odnosu na samog sebe, a ne u odnosu na Boga, tako da povratna lopta od ljudi rezltirat može samo nezadovoljstvom i očajem, jer ljudska ljubav jest ograničena i često puta uvjetna. Ukoliko svoje čine usmjerimo na to da dobijemo 'aplauz' svijeta morat ćemo se suočiti s činjenicom da taj mir traje samo onoliko koliko traje taj aplauz. To je samo trenutno zadovoljstvo, koje nakon što prođe samo ostavlja još veći osjećaj praznine i nemira.
Zato je jako važno zauzeti stav 'javnog priznavanja' grijeha. Kad kažem 'javnog' onda mislim na 'ponižavanje samog sebe' u svom životnom oikusu... počevši od svojih najbližih. Tu ne istjerivati pravdu, ne tražiti svoja prava, a držati više do svoje dužnosti, dužnosti ljubavi.. recept je koji će sigurno dovesti do skrušenosti srca i pokajanja. Uvijek ćemo imati toliko toga za okajati. Veliki je problem kad srce dođe u to stanje da više ne osjeća žaljenje zbog svojih pogrešeka, grijeha i propusta. Do tog žaljenja se stiže preko spoznaje svoje bijede, i to je JAKO poželjno... i to je nešto od čega toliki bježe. Zašto? Zato jer nemaju iskustvo Božjeg milosrđa! Nemaju spoznaju da je Bog Ljubav, da je Isus Onaj koji je došao da spasi, a ne da osudi; da je On onaj trpi muku milosrđa, da On nije neki daleki Bog koji će nas suditi zbog pogrešaka i koji nije prisutan. Oni nemaju spoznaju da je On Emanuel, što znači: S nama Bog. On je obećao da će ostati s nama do konca vjekova. Bliži nam je od samog pojma blizine. On je u nama. On nije ideja, nego osoba s kojom možemo uspostaviti bliski odnos u povjerenju. S njim možemo razgovarati kao s najintimnijim prijateljem i iskusiti oproštenje, milosrđe, utjehu, blagoslove .. milost, milosrđe, njegovu bezuvjetnu ljubav. Mi ne moramo biti dobri da bi nas on volio. On nas ljubi i prihvaća takve kakvi jesmo. Želi nam pomoći, želi nas podići ... osloboditi svojom istinom, iscjeliti i ozdraviti, okrijepiti. "U dlanove sam te svoje urezao! Ti si moj! Još prije postanka svijeta, Ja sam te imao u svojoj zamisli!"
Problem koji imaju svi ljudi jeste taj 'vrući krumpir krivnje' koji manje više svi ne želimo imati u svojim rukama, no najčešće on biva prebacivan u ruke drugog. A rješenje je vrlo jednostavno. Bog nam kaže kako to ne moramo činiti, kako mi nismo svoji spasitelji, nego da prihvatimo činjenicu da je on naše patnje, boli, slabosti, bolesti... uzeo na sebe te da smo njegovim ranama oslobođeni i iscjeljeni. On je bio podignut na križ i platio je cijenu otkupljenja za nas jer nas je ljubio. Umro je za nas kako bi mi imali život. trpio je kako bi mi imali oslobođenje. Bio je popljuvan kako bi mi bili obljubljeni od Oca. Bio je odbačen kako bi mi bili prihvaćeni. Bio je prezren kako bi mi mi zadobili darovano dostojanstvo. Zato nam sv.Pavao poručuje: Što imate, a da to već niste primili!? .. Čime mi se hvaliti, osim križem Gospodina našeg Isusa Kristova, tj. njegovim zaslugama. Na nama je da samo priznamo tu istinu, tj. da smo otkupljeni i da je naša sloboda plod 'kaucije' koju je On položio za nas. A mi to povjerenje trebamo 'opravdati' svojom vjerom i djelima ljubavi, bilo duhovnim, bilo materijalnim. A vjera je jamstvo za tu stvarnost. Po vjeri dolazimo do istinskog iskustva da to jest tako. Zato k Bogu dolazimo i sa znanjem, koje sa sobom vuče odgovornost, ali i s neznanjem tj. ograničenostima. Ispravan stav pred njim jeste u poniznom priznanju svojih grijeha i svojih slabosti, u povjerenju i pouzdanju u njegovu kako MOĆ, isto tako i u njegovo MILOSRĐE. .. u to da On i može i hoće. Može se desiti da mi naglašavamo ili jedno ili drugo. Kad naglašavamo moć na uštrb milosrđa tada to može rezltirati strahom i bijegom pred odgovornošću, a ako naglašavamo samo milosrđe tada možemo upasti u preuzetnost i samovolju, samodostatnost, koja pak rađa ohološću pameti i tvrdoćom srca.
P.S. Što se tiče slavljenja ... dobro bi bilo slaviti Boga unatoč svom trenutnom raspoloženju , ta slavimo ga zbog onog što ON JEST, a ne zato jer se osjećamo dobro.
Pozdrav i tebi. Nadam se da će te idući post još više dojmiti.
21.12.2008. (12:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
@mvko,
Hvala na pozdravu i blagoslovu. Rado s vremena na vrijme navratim na tvoj blog. Drago mi je da ustrajavaš na postovima o sv.Pavlu.
Smjerno u Kristu!
21.12.2008. (12:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Isus je Kralj kraljeva!
Hvala, na trudu - željno iščekujem sljedeći post! P.S Radoznalost već ključa u meni!!!!!!!!!!!
Ostadoh ja "majušna" - i iskreno - simpa mi je taj nadimak - skroz!!!!!!!!!!
Majušni pozdrav i VELIKI BOŽJI BLAGOSLOV ti ostavljam!
21.12.2008. (12:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dražeN :)
Vjerujem da i ti i ja govorimo o različitim stvarima kada govorimo o ljubavi, ali dobro. Također vjerujem da savršenstvo koje prispodobljujemo pojmom Bog, niti traži, niti želi da mu se klanjam, niti kao pojmu, niti kao osobi, ako išta želi, vjerujem da želi da sam ispunjen meni najsavršenijim i najboljim mislima i osjećajima. Ja za bolje od ljubavi ne znam, stoga mi se činilo vrlo prihvatljivo izjednačiti pojmove Bog i ljubav. Uostalom, ljubav spaja ljude u svim mogućim kombinacijama, uz to je izvor svih ostalih pozitivnih osjećaja, za razliku od same religije i raznih Bogova u čije ime se počinilo toliko zla da je to strašno. Ne treba ići daleko u prošlost da bi vidjeli što se na ovim našim prostorima činilo u ime Alaha, ili Boga i svoje braće. Što se tiče Ghandija i njegovog pasivnog otpora, nadam se da mi ne želiš reći da su Englezi dobar primjer kršćanskog ponašanja. Dolazili su u tuđe zemlje i prisvajali ih silom. Puškom, mačem i nožem su širili svoju vjeru i vrijednosti ne mareći za živote, nevjernika, po njihovom, nižih ljudskih bića. Na takvo njihovo odvratno i evidentno nehumano ponašanje Ghandi im je pružio pasivan otpor i ti ga optužuješ za nedostatak ljubavi i dobrote. Prijatelju moj, ali ovo je već pomalo izvan granica mog shvaćanja. Ghandi i čitav njegov život svjedoči da je shvaćao bit kršćanstva neusporedivo bolje od onih koji su sami poučavali kršćanstvu. Taj je čovjek bio oličenje skromnosti, dobrote i čovječnosti. Kada bi sve vođe svijeta bili toliko miroljubivi koliko je bio on već bi danas živjeli u Raju na zemlji. Ne zaboravi da su i naši svećenici blagoslivljali topove i puške. Pravdaš li i to? Što se tiče Isusa. Ono što predstavlja Isus je Biblija prikazala u obliku kakvom je samo zbog toga da bi ljudi koliko toliko mogli shvatiti njene osnovne poruke. Već vrlo skoro će ljudi doći do točke razvoja svijesti na kojoj će biti normalno prihvatiti i drugačije oblike za isto, tj. istinu. I nikako ne mogu shvatiti zašto tako veliki broj kršćana želi drugima nametnuti svoj način gledanja kao neki jedini ispravan, pa bi po toj logici zapravo svi razumni ljudi trebali preći na kršćanstvo i vjerovati u to da je Isus Krist jedina istina. To što vičeš da nema istine nad tvojom istinom zorno pokazuje tvoju poziciju koja ne ostavlja ni minimalnu platformu za neku ozbiljniju raspravu. Zanimljivo je da ja nikada nisam nekom kršćaninu rekao da podcjenjujem njega osobno kao takvog, ili njegovu vjeru, ili pak dobra djela koja čini na temeljima te svoje vjere. Dapače, uopće nije teško prepoznati i prihvatiti mnoge pozitivne stvari koje kršćanstvo nudi, ali ta jedna agresivna crta koju ja vidim u kršćanstvu, čini mi se da bi ga u konačnici mogla doći glave, ali dobro, nije na meni da sudim, jer uz tolike "prijatelje" uistinu mu ne trebaju "neprijatelji". Kada god netko sebi dozvoljava kritičnost, a ne dozvoljava ju prema sebi, jednostavno gubi vjerodostojnost. Zašto ne bi pričali o negativnostima Crkve? Ako djeluje javno i služi se sredstvima javne, tj. masovne komunikacije, zašto ne bi bila predmet rasprava, pa i osuda? Ako je ispravna, kako tvrdi, čemu strah i panika? Toliko si na kraju svog komentara izvrijeđao i omalovažio sve one koje po tvom sudu treba utrpati u kategoriju nevjernika da se pomalo grozim tvoje ispravnosti? I vidiš, svojevremeno si spočitnuo nevjernicima da se služe perfidnom i podmuklom taktikom ne polemiziranja sa vjernicima. Pa ovaj tvoj zaključak komentara meni je nešto pre strašno. U najmanju ruku bezobrazno, evidentno isključivo, pa možda čak i neinteligentno (u tom smislu na sličnoj razini mog odgovora tebi). Kako s tobom raspravljati nakon ovakvih strašnih, a potpuno neutemeljenih riječi kojima si me kao čovjeka degradirao i u naprijed osudio na neki, u tvoj glavi stvoreni, vječni pakao. Ako su tvoje riječi u ovom komentaru riječi ljubavi, onda ti stvarno nisi ni blizu shvaćanja najosnovnijih zemaljskih pojmova, pa onda tek o nečem iznad toga uistinu nema smisla raspravljati. Tužan sam zbog tvoje isključivosti i evidentne netolerancije i moram priznati da ne vidim daljnjeg smisla u bilo kakvoj razmjeni razmišljanja. Ako si ti u pravu, i ako je to uistinu toliko neupitno, ne preostaje mi nego poslušati tj. pročitati tvoje riječi i ne reagirati na njih. Pretpostavljam da će tvoja kršćanska širina moći oprostiti mom neznanju i iskrenosti. Lijep ti pozdrav i svako dobro.
22.12.2008. (14:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Isus je Kralj kraljeva!
@duhovna BLOG misao
@dražeN :)
U KRIŽU, PO KRIŽU, POD KRIŽEM I SA KRIŽEM i NA PUTU ZA KRIŽEM - TU SE NAJBOLJE OČITUJE TKO JE U ISTINI, TKO JE ZA ISTINU, TKO ŽIVI ISTINU, TKO LJUBI ISTINU, TKO NASLJEDUJE ISTINU, TJ. KRISTA!
Sudite se međusobno! Samo naprijed - pa - tko osta-osta!
Majušni pozdrav i VELIKI BOŽJI BLAGOSLOV vam ostavljam!
22.12.2008. (21:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mvko
Sretan i blagoslovljen Božić!
Mir, dobro i ljubav nek vlada u tvom srcu i tvojoj obitelji !
24.12.2008. (21:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dražeN :)
Čestiti i radostan Božić, tebi, tvojoj obitelji i svim ljudima. Želim ti ljubav, zdravlje, sreću i mir. Ljudski je griješiti, a još ljudskije praštati. Nema ljubav i mir stoluju u tvom srcu, u sve dane tvoje. Mir s tobom.
25.12.2008. (05:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
Zahvaljujem na iskrenim željama i čestitkama. Neka radost i mir Božića ispuni i vaša srca, i nastani se trajno u vama i vašim obiteljima.
Slava Bogu u visini, a mir ljudima u nizini!
25.12.2008. (10:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Isus je Kralj kraljeva!
Sretan i blagoslovljen Božić!
Majušni pozdrav i VELIKI BOŽJI BLAGOSLOV ostavljam!
25.12.2008. (19:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Halil
"Apparuit gratia Salvatoris nostri omnibus hominibus!" (Tit 2,11)
Blagoslovljen Božić! :)
26.12.2008. (23:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
@dražeN:) "Također vjerujem da savršenstvo koje prispodobljujemo pojmom Bog, niti traži, niti želi da mu se klanjam, niti kao pojmu, niti kao osobi, …"
- Moje razmišljanje na temu poklonstva moći ćeš uskoro pročitati, uoči blagdana ‘Tri kralja’.
Poklonstvo, kao izraz dubokog strahopoštovanja pred neizmjernim Bogom, iako je on sama ljubav, nije u suprotnosti s vlastitim dostojanstvom. To može biti smetnja onome tko dostojanstvo mjeri po zaslugama, umjesto da ga doživljava kao dar. Bog ne traži od nas poklonstvo zbog sebe, nego zbog našeg dobra. Odsustvo ovog stava samo oslikava stanje jednog duha, a neke od crta na toj slici su nezahvalnost, samodostatnost, preuzetnost, samovolja…, a zajednička im je neodgovornost, zloporaba slobode.
- Najgora zla 20 st. nisu učinjena u ime Boga, nego upravo suprotno… I nacizam I komunizam su učinjeni u ime čovjeka.
- Niti želim, niti sam rekao da su Englezi primjer kršćanskog ponašanja. Dapače, osobno mislim upravo suprotno... generalno gledajući, što pak nimalo ne umanjuje doprinos brojnih pojedinaca u inkulturaciji i misionarenju. Ja pak ne razumijem kako ti neke stvari trpaš u isti koš. Tako po tebi ispade da je kolonijalistički cilj Engleza bio isto što i vjerski cilj, i još ga k tomu dovodiš u vezu s Ghandijevom izjavom koja je pitanje osobnog životnog opredjeljenja. Isto bih napisao za bilo koga tko izjavi slično, bez obzira u kakvim političkim okolnostima se nalazio. Ghandi je priznao da 'nad ovom istinom nema istine', no isprika koju je naveo nije valjana. Ja sam u tom kontekstu (a ne u nekom drugom) govorio o njemu, te rekao sljedeće: 'Mnogi će se pozvati na njega i njegovu izjavu glede kršćanstva, no zašto se ti isti ne pozovu na majku Terezu, njena uvjerenja i njeno djelovanje kad govore o temeljnim životnim opredjeljima. Naravno, reći će kako i oni podupiru sve ono što je ona činila, no zašto onda ne prihvate kršćanstvo i postanu svjedoci vjere. Kad su već Ghandijevu izjavu uzeli kao valjano opravdanje, zašto onda i svjedočanstvo i riječju i životom jedne majke Tereze ne uzmu kao valjan argument kako bi 'opravdali' zašto jesu vjernici.' Ovo je bila sržna misao vodilja mog komentara, a sve ostalo u nastavku uopćeno razmatranje na temu onih koji ne žele da iskreno odgovore na ovo pitanje, nego uporno ustrajavaju na diskreditaciji Crkve, izvlačeći negativne primjere kako bi je ocrnili, a zapravo nastoje umiriti svoju savjest.
Svatko tko za svoju nevjeru navodi za opravdanje Ghandijevu izjavu, a u životu i djelu Majke Tereze ne pronalazi razlog svojoj vjeri, nije na tragu iskrenosti i istinoljubivosti.
A što se samog Ghandija tiče, rekoh kako je on ponudio prihvatljiv model vezan uz SREDSVA društvenog djelovanja, ali da ga ne doživljavam kao svjedoka vjere kojeg bih nasljedovao u osobnom životu, jer je trenutne okolnosti stavio ispred smisla. Valjda je svakom laiku jasno da se njegova izjava vrlo lako da prevesti na sljedeći način: "Postao bih kršćanin da Englezi nisu kršćani!" , a u moderni riječnik preneseno: "Postao bih kršćaninom da oni koji se izjašnjavaju kao vjernici to doista i životom svjedoče!"
Složio bih se s tobom da je danas malo onih koji imaju upisana imena u maticama krštenih a koji ne svjedoče svoju vjeru, no je li to dovoljan razlog da i ja odbacim Boga!? Ili je to pak razlog više da još čvršće, hrabrije i odlučnije svjedočim za ono što mi SAVJEST nalaže!?
Kad se toleriraju u tolikoj mjeri oni koji su umislili da su stvorili 'nadčovjeka' i to biva općeprihvaćeno, ... i kad se već toleriraju ti 'nadljudi' koji tako agresivno s krovova kuća viču da je 'Bog mrtav', ne bi li i znak 'tolerancije' bio to da se prihvatiti ta činjenica da i vjernici imaju jednako pravo slobodno iznositi svoje stavove javno svjedočiti.
Iako su malobrojni, iako marginalizirani i diskreditirani, današnji svjedoci su (i još će to više biti ) oni čiji će glas sve glasnije odzvanjati u ovoj duhovnoj pustoši, a oni koji su umislili da su stvorili nadčovjeka će morati slušati taj glas ma koliko god ih to smetalo ...
Niti u jednom trenutku nisam uvrijedio tebe kao osobu, nego sam samo iznosio svoje stavove i razmišljanja. Ukoliko si se u njima pronašao (a sudeći po reakciji, jesi) ne vidim razloga za ovako teške riječi
26.12.2008. (23:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
@majušna, hvala na čestitkama. Nek i u tvoje srce preplavi mir i radost Božića, a njegova svjetlost bude vodilja tvojoj nozi. Čestit i blagoslovljen Božić!
@Halil, drago mi je vidjeti da pratiš papine nagovore, riječ božju za sadašnji trenutak.
Čestit i blagoslovljen Božić tebi i tvojoj obitelji!
27.12.2008. (14:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dražeN :)
U pravu si, nema potrebe za teške riječi. Oprosti još jednom. Lijep ti pozdrav i svako dobro :)
28.12.2008. (16:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
... ma, u biti svaka kritika dobro dođe, bilo pozitivna, bilo negativna. Sve je na izgradnju, ukoliko stojimo u ljubavi. Mir ti i dobro :)
28.12.2008. (20:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...