|
Osjetila sam oštru bol u cijelom tijelu, kao da me netko reže...
Pokušala sam zavrištati, ali nemam toliko snage. Kad sam udahnula zrak, osjetila sam miris nekih jakih lijekova od kojih me zapekao nos...
Bol je bila tako jaka...
Sa onom mrvicom snage što sam je još imala, napola sam otvorila oći i zaškiljila u strop.
Ma, gdje sam ovo, i što mi se dogodilo. Jedino čega se sad mogu sjetiti je to da sam umrla.. Ili nisam?
Bol se povećala..
Netko pokraj mene je jecao. Zapravo, nije samo jedna osoba jecala. Bilo ih je više. Otprilike 5 ili 6, ne znam...
"Fleur, dušo, da li me čuješ?"-Netko je prepuklim glasom šapnuo u moje uho. Odmah sam prepoznala taj glas: to je bila moja mama..
Pogledala sam u smjeru odakle je dopirao njen glas..
Oči su joj bile nateknute od suza, a lice joj je imalo mučenićki izraz..
Njezin glas mi je dao snage da progovorim.
"Mama...gdje sam..."-Nekako sam uspjela izreći te riječi.
Nakon što sam to rekla, neka žena mi je gurnula čašu sa crvenkastim napitkom u ruke.
"Popij to, bit će ti bolje!"-Strogo je rekla ta žena..
Poslušno sam iskapila cijeli napitak. Bio je vrlo ugodna okusa, a i ona oštra bol se malo povukla, tako da sam sada mogla normalno gledati i bar donekle normalno govoriti..
"Dušo, u bolnici si.."-Mama mi je odgovorila na pitanje.
"Zašto? Što mi je bilo, i zašto me sve boli?"-Imala sam toliko pitanja na koje sam trebala odgovore..
"Spotaknula si se i pala niza stube.. Zadobila si mnogo ozljeda.."-Rekla je te poćela plakati..
Spotaknula se niza stube?
Hmm... Sad se sjećam da sam padala, ali zašto?
Pokušavala sam se sjetiti, ali izgubila sam osjećaj za vrijeme..
Koliko sam već ovdje?
"U nesvijesti si bila nešto duže od mjesec dana.."-Mama je odgovorila na moje neizrečeno pitanje.
"Molim?!"-Zgranuto sam upitala..
Mjesec dana?! Kako to?
Nešto je u meni puklo, i odjednom sam se svega prisjetila, od čega mi nije bilo bolje, nego mnogo gore.. Što je sa Jasperom, Genesis, Odajom Tajni, a profesoricom Sprout?!
Poćela me obuzimati panika...
Što ako je mrtva?
Napokon sam pogledala druge osobe koje su stajale oko mog kreveta..
Do mame je stajao tata, a s moje desne strane su stajale Rossel, Peyton, i Mary-Kate..
One su se, tako reći, kupale u suzama..
"Zašto toliko plačete?"-Zbunjeno sam ih upitala
"Za sve...smo..mi krive..."-Peyton je propentala te riječi kroz suze..
"Ma za što ste vi krive?"-Sad su me već poćele i živcirati..
Mary-Kate je bila nešto pribranija pa mi je sve objasnila.
"Sječaš se kad sam ti rekla za iznenađenje?"-Upitala je, a ja sam potvrdno kimnula glavom."E, pa iznenađenje je bilo takvo da se Rossel pretvorila u Jaspera, misleći da će te to u najmanju ruku barem nasmijati jer smo vidjele kako si prvi dan zurila u njega.. Ali očito smo se prevarile..."
"Nije mi jasno zašto si se tako preplašila?"-Rossel se prvi put oglasila..
"Ma niste vi krive, ja sam trebala u tom trenutku misliti glavom. Pa on je iz Hufflepufa, a i dečki ne smiju u ženske sobe!"
Sad sam tek skužila kako sam glupa, i da sam na te ćinjenice tada mislila, ne bi mi se desilo ništa od ovoga...
Rossel je otvorila usta da još nešto kaže, ali ja sam je prekinula.
"A gdje je Jasper? On i njegova sestra su oteli profesoricu! Možda su je dosad već i ubili?! Trebamo to reći Dumbledoreu!!"-U jednom dahu sam izgovorila sva pitanja koja su me mučila..
"Sve se razriješilo, Fleur.."-Poćeo mi je objašnjavati tata..-"Ono uopće nisu bili pravi Jasper i Genesis McNair. Fenrir Greyback i njegova žena Rosetta su koristili višesokovni napitak tako što su oteli pravog Jaspera McNaira i njegovu sestru. Uzeli su njihove vlasi kose, a njih su držali zatočene u Odaji Tajni zajedno sa profesoricom Sprout. A što se tiće njihovog plana, ćim su popili VeritaSerum, priznali su da su imali namjeru ubiti Albusa Dumbledorea. Nemam pojma odakle im ta luda ideja. Fenrir i Rosetta Greyback su vukodlaci i služe čarobnjacima koji se bave crnom magijom..."
Zblenuto sam zurila u njega.
"Aha, sad znam zašto si se prepala kad sam se ja pretvorila u Jaspera.. Ti si već znala da je on, dobro, ne pravi on, ali znala si da su oteli prof. Sprout..."-Zaključila je Rossel..
"Dušo, pokušaj malo odspavati.. Mi ćemo te sad ostaviti, moramo ići"-Rekla mi je mama, i poljubila me u čelo..
"Ok, kako želite.."-Odvratila sam joj i prevrnula se na bok..
Opet me zaboljelo pa sam prostenjala..
* * *
Kad sam se probudila, bila sam sama u sobi..
Madame Pomfrey je najvjerojatnije bila u svom uredu..15-ak minuta sam samo ležala i razmišljala o svemu što su mi rekli...
>>Knock-knock<<-Netko je pokucao na bolnička vrata..
Madame Pomfrey je izašla iz svog ureda i otišla otvoriti vrata..
Nisam vidjela tko je tamo jer Madame Pomfrey nije otvorila vrata do kraja..
Čula sam samo da je rekla "Ah, kad već moraš.."
Otišla je od vrata i ponovno ušla u svoj ured..
Netko je polako otvorio vrata.. Pokraj njih je stajao netko koga nisam ni najmanje oćekivala-Jasper...
Blago sam se lecnula ugledavši ga.
Zatvorio je vrata za sobom i prišao mi.
"Hej.."-Tiho je rekao.
" 'si ti pravi Jasper McNair?"-Prekasno sam skužila kako glupo zvučim..
Tek mi je sad došla do glave ćinjenica da ja uopće ne poznajem pravog Japsera McNaira..
"Aha, jesam..Došao sam ti se ispričati..."
Sad sam se smela..
"Ispričati mi se? Zašto?"
"Pa, zbog mene si se spotaknula, a onaj Fenrir, ili kako već, je sigurno bio grub prema tebi--"
"On bi se trebao ispričavati a ne ti.. Ti mi nisi ništa napravio!"-Upala sam mu u riječ..
"Ok... Nadam se da je tebi bolje.."
"Ahaa.. Je."
Sad sam ga već napola slušala..
Promatrala sam njega. Visok je, ima brončanu kosu, dobro građeno tijelo,zaglađene crte lica, blijedu kožu... Ukratko- Prelijep je, ali nešto na njemu je bilo najuočljivije, ujedno i najljepše, a to su njegove oči.. Učinilo mi se kao da mijenjaju nijanse. Kad je došao bile su zelene boje, a sad su se ćinile nekako plave...
"Oči ti mijenjaju boju?"- Izravno sam ga upitala..
"Khm, da..."- Izgledao je kao da mu je neugodno.
"Jako je lijepo.."- Rekla sam mu.
"Stvarno?"- Zvučao je iznenađeno..
"Da.."
Osjećala sam se neobično ugodno uz njega... Kao da ga godinama poznajem..
Nekih pola sata smo pričali o sebi, prijateljima, školi i ostalom, a onda je došla Madame Pomfrey do nas i rekla da je vrijeme posjeta gotovo..
Pozdravili smo se i on je otišao..
"Kad ću ja moći izići iz bolnice?"-Upitala sam Madame Pomfrey.
"Za 10-ak dana."-Odgovorila mi je..
Prostenjala sam.. Uopće mi se ne stoji još 10 dana u bolnici..
* * * Nakon 10 dana * * *
Napokon izlazim.. U bolnici je užasno dosadno..
Posjećuju me prijatelji(Čak i Jasper, s kojim sam u posljednje vrijeme postala super prijateljica!), ali svejedno, nisam u bolnici proživljavala neko super iskustvo.
Skočila sam iz kreveta(Sad me ništa nije boljelo), presvukla se i otišla pozdraviti Madame Pomfrey.
Poppy Pomfrey je stroga ali jako brižna dama..
Došla sam do njezina ureda..
"Idem ja, hvala vam na svemu, i doviđenja.."-Rekla sam joj.
"Doviđenja"-Hmm.. Nije bila baš rječita..
Na izlazu me čekala Donna..
"Ah, napokon si izašla!"-Rekla je i zagrlila me.
"Da, napokon!"-Uzdahnula sam.
"Čula sam da si se vrlo dobro sprijateljila sa Jasperom.."- Izjavila je dok smo šetale hodnicima do velike dvorane.(Subota ujutro je pa idemo na doručak..)
Pravila sam se da nisam ćula kako je naglasila riječ "sprijateljila".
"Ma nemoj.."- Odvratila sam joj.
Došle smo pred Veliku Dvoranu..
"Stvarno sam se zaželjela malo ljudske hrane.."-Rekla sam Donni dok smo ulazile.
"Ne brini, ja sam jela za tebe."- Iscerila mi se.
Pogledala sam prema Hufflepuffskom sotlu, sa nekom čudnom nadom da ću vidjeti Jaspera..
Želja mi se i ostvarila. Ćim me je ugledao, Jasper mi se nasmiješio..
Mahnula sam mu..
"OoOoo.."- Čula sam Donnin zvižduk iza sebe..
Bubnula sam je laktom i otišla sjesti..
Nekako mi se ćinilo da će od sada sve krenuti na bolje...
  
Post je gotov...
Oni koji nešto nisu skužili u prošlom postu, nadam se da je sad sve razriješeno..
Ovo nije kraj, bit će i nastavaka..
Sad moram smišljati nešto napetije..xD
Bye..
|
