MISLI I PRIMISLI
četvrtak, 29.04.2021.
PSEĆA GOVNA
Ok. Imam psa. Imam psa tzv. kaučara, tj onu vrstu koja je za stan i 90
....................
napisala sam o ovome barem karticu teksta i onda mi se sve obrisalo...ostala samo ova gore polovična rečenica....
sad sam ljuta i bijesna i bez posta ...
i nema šanse da pišem sve ispočetka jer naprosto nemrem to ponovo tako divno i krasno natipkati
a joooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooj
ufffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffff i grrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr
da pijem, sad bi trgnula rakiju il dvije
ponedjeljak, 26.04.2021.
ugodno omamljena
sinoć sam se vratila s puta i osjećam se tako ugodno omamljena. Baš mi je trebalo otići daleko i pobjeći!
toliko sam ugodno slomljena i ispražnjena da nemam snage ni o čemu pisati. I misli su mi prazne i ispražnjene. Ne znam je li to dobro stanje, divno je ne misliti ni o čemu, ali o čemu ću onda pisati!?' Možda samo da još uživam dok traje. Ova divna ispražnjenost.
Jer sam već bila postala kao drvo. Posadila se na jedno mjesto i ostala zakopana. Vezana. A mjesto i nije baš top za mene. Previše vlage , premalo sunca. Klima koja mi ne odgovara. Ali tu sam.
I zato je dobro otputovati. Uvijek je dobro. Pogotovo za mene. Ima tome mnogo razloga. Daleke destinacije bile bi san snova, ali ako nisu moguće , dovoljno je katkad samo izaći iz kuće, prošetati na drugi kaj grada, provozai se autom uz dobru glazbu.
Bitno se samo kretati!
idem sad ugodno tupiti. Oči mi se same zatvaraju. Pisat ću sutra.
petak, 23.04.2021.
dan je započeo i završio katstrofalno
Rekla sam da neću pretvrati ovaj blog u kantu za smeće i ustrajem u tome. Neću! Ali to svakako ne znači da mogu zaobići i loše stvari koje mi se događaju, i koje će mi se , o kako sam divno navikla na to, neprestano događati u životu...
ajmo sada svi u glas...ali M. trebaš biti pozitivna, trebaš se fokusirati na lijepo i dobro, prestani biti fokusirana na negativno, život je lijep, sve je tako divno i krasno...da , je! Sve je divno i krasno!!!
Prvo što me dočekalo kad sam se ujutro probudila ( a imala sam divan plan kako ću divno provesti dan ), s tim da sam sanjala kako su policajci došli po mene i vode me u zatvor ( simboliku sna sam potražila u on- line sanjarici i svakako ne znači ništa dobro, recimo ne živim puninu života, vrlo sam sputana i ograničena nekim izvanjskim okolnostima), dakle već sam ružno i sanjala, drugim riječima dan mi je počeo loše i prije nego što sam se probudila!!!!
e pa nakon buđenja iz takvog ružnog sna , imala sam hitan poziv i posjet mog starijeg brata , koji je btw totalni luzer i idiot. Otkad znam za sebe izvlačim ga iz njegovih problema u koje stalno upada, a trenutno prolazi razvod od jedne grozne grozne spodobe . u svakom slučaju upao mi je poluuplakana lica, još sam se jednom osvjedočila o užasima koji su ljudi sposobni raditi jedni drugima, a nekoć su se voljeli( čitaj: ona njemu), dala mu nešto novaca koje je trebao skuhala napokon prvu kavu , odlučila je popiti u miru i greškom
otvorila vijesti!!!!
odluka službenih institucija koja kaže da u slučaju malene Nikoll( čiji slučaj zasigurno svi znate)nema prospusta , kao i slučaj premlačivanja 15 godišnjaka u Zadru od strane 4 druga dječaka( moj sin ima 12), potpuno su mi zagadile i kavu i dan.
Kakav je to svijet u kojem živimo?
Naježim se kad mi kažu , a baš mi je nedavno jedna osoba rekla: željela bih da nisi toliko fokusirana na negativno! Kaže: želim ti pomoći ( možda se moli za mene ne znam, jer neke "pomoći" pa čak ni normalnog ragovora od nje nemam), ali uglavnom u najmanju ruku po njoj: ja imam problem. Jer da..napisala sam neke pjesme( i objaviila u nekom časopisu) ali su previše crne i mračne! Nije poezija kriva što je meni teško i neka prestanem koristiti poeziju kao apaurine!To mi je rekla. Što samo o tuzi i jadu pišem( a uopće nisam!), život je prepun drugih osjećaja , a ja sam očito sposobna samo za one najjadnije!
????? Možda je i u pravu!
???...Eto snervala me pošteno ...jjooooj, kad mi ljudi kažu, daj budi malo pozitivna!
jer što znači biti pozitivan? Uživati zatvorenih očiju pred svim nepravdama ovog svijeta?Praviti se da je sve divno i savršeno i da zlo koje se svakodnevno događa oko nas, pogotovo oko nas u ovoj našoj tužnoj i dužnoj državi, ne postoji! Napravimo umjetne nokte i sve je ok
?
Druga stvar koja me nanervirala je konstantna zvonjava mog mobitela od strane jedne muške osobe , poznanika, kojeg znam iz viđenja, onako simpa je momak, dobar materijal za frenda, podsjeća me na mlade dane kad sam ispijala pive na zidiću, pa sam tako i snjim ispila nedavno dvi pive na zidiću i nazdravila mu rođendan,glupirali smo se i smijali i super mi je došlo maknuti se malo iz kuće i muža, s kojim sam tog dana imala ne znam koje po redu nerazumijevanje u komunikaciji. Na kraju smo polupijani bauljali po groblju, posjetili mog pok, oca i njegovu pok, babu i to mi je baš bilo fora. Kao dvije pubertetlije. Znam udane žene i majke se ne bi trebale tako ponašati, ali baš mi je dobro došlo. Vratila sma se u mladost, a kako možete vidjeti, nije bila mnogo ekstravagantna, odvijala se uglavnom na zidiću.
Ali odonda me lik stalno zove. Još sam mu rekla stari slušaj, bilo je fora, ali ja sam ti ozbiljna žena , iman doma muža i dicu, ovo je bio predah, baš ti hvala!
A on meni: jaaavi se kad mogneš ikad si slobodna.
ja kažem hoću.
I ja zaista bi mu se javila kad bi bila slobodna da ponovimo pubertetsko kreveljenje na zidiću, ali još nisam odonda uhvatila toliko slobode , a on konstantno zvonjava! On slobodan! Još mu rekla, jasno i glasno, ne zovi me. Ne trebaju mi ispadi onog mog ljubomornog kretena doma! Jasno i glasno! AL neeeeee, opet zvonjava!
U čemu griješim?
Jesam ja kasnije odradila vježbu meditacije i odslušala čitav jedan duhovni video da me spasi od potpunog potonuća , kako je taj video divno objasnio, odbila sam sve one emocije koje su proizlazile iz negativnog, prošetala psa uz more , a bio je uistinu lijep i sunčan dan, ali unatoč svemu nisam uspjela pobijediti u potpunosti taj splet tužnih i negativnih emocija koji me danas obuzeo.
Ocjena za današnji dan : +2
četvrtak, 22.04.2021.
stara se baba dohvatila kompjutera i interneta( uvodni blog)
Već mi je dosadilo tipkati sama sebi, neke tekstove koje nitko nikada ne čita...ja sam vam , ah bože, mogu slobodno reći, starija generacija...ja sam od onih koji su pislai dnevnike u rokovnike što im ga otac ili mater dobili od firme za Božić i Novu godinu, i onda bi , čak i naliv perom, u tu dragocjenu tekicu ispisivali svoje velike tajne, svoje misli i primisli, i tu bi tekicu čuvali negdje , na nekom tajnom mjestu, moje je bilo ispod madraca mog kreveta.
eto ta sam. koliko imam godina onda? Rođena sam godine kad je umro drug Tito. Pomogla sam.
Blog sam odbijala pisati jer sam smatrala da je to neka površna spika ( oprostite svi blogeri). Uvijek sam htjela nešto više, više od pisanja. Najveća , najgluplja i najnerealnija ambicija koju sam ikada imala u svezi pisanja bila je
1. da ću pisanjem promijeniti svijet
2. da ću se pisanjem obogatiti
i jednu i drugu mogunost tužna sam srca morala odbaciti kao neostvarive, nemoguće i neizvedive.
Onda dugo vremena nisam ništa pisala. Udala sam se i rodila dvoje djece i bavila se praktičnim, običnim svakodnevnim stvarima. Nisam imala o čemu pisati, tako sam mislila , jer sam pisanje oduvijek povezivala sa vrlo dubokim promišljanjima i u najmanju ruku visokim duhovnim stanjima.
Ali onda sam shvatila da ovaj svijet ne trpi visoku duhovnost, da je ona upravo dio života jako sitnog broja ljudi, a da ja sama sam ustvari u nekoj čudnoj poziciji , koju ni danas ne mogu razrješiti: ni tamo ni ovdje .
Da od pisanja nemam ništa, jer kruha si njime neću zaraditi, ali opet da pisati moram, jer jedino kad pišem osjećam se živom.
Prošlo je već 14 godina otkako sam diplomirala kroatistiku i filozofiju na Filozofskom fakultetu,bilo je to za mene doba velikog zanesenjaštva i zaista je šteta što sam bila tako tvrdoglava i vjerna nekim staromodnim idejama , pa blog nisam pisala tada. Sigurno bi bio puno zanimljiviji, prepun visokih ideala i ideja i velikih intelektualnih promišljanja, citata i knjiga. Bio bi to uistinu divan blog.
Ovaj danas...koji pišem ne znam kakav će biti.
Ne znam ni o čem ću pisati. O crnjacima i problemima i raočaranjima neću. Ne želim da ovaj blog bude kanta za smeće.
Ali evo, želim sebi i ovome blogu da zažive, da budu zanimljivi o čem god da bude u njemu riječi i da nađu nekog vjernog čitatelja.
Toliko za uvod.
M.
Oznake: uvod
