Već mi je dosadilo tipkati sama sebi, neke tekstove koje nitko nikada ne čita...ja sam vam , ah bože, mogu slobodno reći, starija generacija...ja sam od onih koji su pislai dnevnike u rokovnike što im ga otac ili mater dobili od firme za Božić i Novu godinu, i onda bi , čak i naliv perom, u tu dragocjenu tekicu ispisivali svoje velike tajne, svoje misli i primisli, i tu bi tekicu čuvali negdje , na nekom tajnom mjestu, moje je bilo ispod madraca mog kreveta.
eto ta sam. koliko imam godina onda? Rođena sam godine kad je umro drug Tito. Pomogla sam.
Blog sam odbijala pisati jer sam smatrala da je to neka površna spika ( oprostite svi blogeri). Uvijek sam htjela nešto više, više od pisanja. Najveća , najgluplja i najnerealnija ambicija koju sam ikada imala u svezi pisanja bila je
1. da ću pisanjem promijeniti svijet
2. da ću se pisanjem obogatiti
i jednu i drugu mogunost tužna sam srca morala odbaciti kao neostvarive, nemoguće i neizvedive.
Onda dugo vremena nisam ništa pisala. Udala sam se i rodila dvoje djece i bavila se praktičnim, običnim svakodnevnim stvarima. Nisam imala o čemu pisati, tako sam mislila , jer sam pisanje oduvijek povezivala sa vrlo dubokim promišljanjima i u najmanju ruku visokim duhovnim stanjima.
Ali onda sam shvatila da ovaj svijet ne trpi visoku duhovnost, da je ona upravo dio života jako sitnog broja ljudi, a da ja sama sam ustvari u nekoj čudnoj poziciji , koju ni danas ne mogu razrješiti: ni tamo ni ovdje .
Da od pisanja nemam ništa, jer kruha si njime neću zaraditi, ali opet da pisati moram, jer jedino kad pišem osjećam se živom.
Prošlo je već 14 godina otkako sam diplomirala kroatistiku i filozofiju na Filozofskom fakultetu,bilo je to za mene doba velikog zanesenjaštva i zaista je šteta što sam bila tako tvrdoglava i vjerna nekim staromodnim idejama , pa blog nisam pisala tada. Sigurno bi bio puno zanimljiviji, prepun visokih ideala i ideja i velikih intelektualnih promišljanja, citata i knjiga. Bio bi to uistinu divan blog.
Ovaj danas...koji pišem ne znam kakav će biti.
Ne znam ni o čem ću pisati. O crnjacima i problemima i raočaranjima neću. Ne želim da ovaj blog bude kanta za smeće.
Ali evo, želim sebi i ovome blogu da zažive, da budu zanimljivi o čem god da bude u njemu riječi i da nađu nekog vjernog čitatelja.
Toliko za uvod.
M.
Post je objavljen 22.04.2021. u 20:48 sati.