pišem što osjećam i mislim, možda volim

petak, 17.10.2014.

B-funnyland

Bježimo, skrivamo se. Zaogrnuti nevidljivim plaštem, sjajnim i primamljivim, čak i neodoljivim. Pogleda punih i praznih, ruke ispružene prema kartama, onim dnevnim ili primamljivijim tjednim. Uvode se one mjesečne i godišnje (sve više je onih bližih, više nisu ni neznani u licu, tijelu, kosi), povoljnije i sigurnije su. Doći ću i sutra, ako prekosutra ne stignem, ili nekim slučajem nešto me navede u neki drugi dio svijeta, znaš ali ne samo ti ili on ili ona, to su tek jed/an/na (i nevrijedno je sve dok ostaje u takvim jedninama) dolazim dan poslije prekosutra (ili kako zgodno bi to naša bivša predsjednica vlade izrekla na tečnom engleskom jeziku, zgodnim i uhodanim mađarskim naglaskom, a sve u stilu njemačke vlado-vladarice lady) i s godišnjom članskom kartom (mogućnostima igre i igrica čak, od onih lego jednostavnih, pa do zamršenijih Alfreda dobro-znanog) najavljujemo: Tu jesmo, biti ćemo i ostajemo!
Ovo sada već skoro pa i ponosno gordo zvuči. Poput ratnog pokliča slavnog legendarnog poglavice plemena Chiricahua Apača Geronima, i onda ništa odjednom zvuk „puffff“ i nestaneš, suze neke se pojave. Što je ostalo od gordosti, odlučnosti svakog udisaja i izdisaja? Tek trag ne-postojanja, onog što je bilo zbog sebe i mene. Duljina, o ima ih ne-izbrojanih, ni da se vratiti nekom iskonu i krenuti staloženo i odgovorno, bez zabušavanja i izbjegavanja dužnosti (prava nikada se ne zaboravljaju). Buđenje poput srpanjskih (stare nam države) ustaničko-blagdanskih budnica, ranom zorom, ljetnim suncem već visoko na nebu, kiša nigdje. Već odavno nisu primijećene, zemlja kao deva naučena da skuplja dragocjene kapljice za vremena i vrijeme kao ono mog djetinjstva. Prvi svibanj, prvi dan kupanja, funny-land i tu i tamo. Gdje god da se okreneš sve funny, smijeh. Zatvoreni prostori ne postoje, Dalmacija diše i živi. Ne trebaju nam natkriveni štekati, zatvaranja i skrivanja. Uživamo u zrakama sunca, neki malčice manje oni drugi nešto više. Navikli na iste, boja ne plava ni crvena, ni zelene nigdje nema, ona crna boja bijele kože ljeta.
Sretna i zabavna područja svuda oko nas, negdje na plaži, u parkovima, visokim toboganima. Tuš s hladnom vodom na plaži od kojeg se koža i mlada i starija malo, naježi i sva na pogled opasna od nje dobiva izgled. Trk do mora kao „lušija“ pravog i istinskog ljeta, ljeta koja su kiša ostavljala u proljećima, čak ni prvih onih više dana jeseni ih nije poznavala.
Sada, što radimo? Zatvoreni, skučeni, okrutni prema sebi ali uvijek i ipak puno više prema drugima. Okrutni, zbog vlastitog ne-zadovoljstva ka zadovoljstvu, izrugujući se istinski. Ružne i grube uvijene i polu-direktne (kao polupravac) riječi, ironično nasmijani (tako dobro izgledaju, kao da ih je Michelangelo sam klesao), da Vincijevskim kistom osmijeh usiljenosti.
Privid je, ali ne zabave. Zabava ne prestaje, a posebno one koje su rezervirane za korisnike godišnjih članarina. O, da samo te vidite! Jednom kad čujete samo djelić tih zabava, isti tren poželite (ne obazirući se na mogućnosti vlastite) zadobiti (i ne birajući sredstva, rat i mir, ljubav i mržnja, dirigentskom palicom određuju ritam) pravo na takve ulaznice. Ne propustiti promatračem biti, ako već nije dozvoljeno i učestvovati u tim zabavicama. Uloge podijeljene poznanstvima milim talentom nazvanim, ponekom znanom bojom, linijom i crtom.
Smiješni u svojim zloćama, istinski smiješno odigravajući. Vlasnici mjesečnih karata, kako im uzvratiti?! Dostići mogućnost približavanja trenutno nedostižnim godišnjacima (ne zbog vrijednosti velike, tek vlastitim ukiseljenim egom u sir pretvorene), cilj je. Uzvratiti istim, ironiju pojačati sarkazmom, neistinite riječi uzvratiti lažima kvadriranim prema kretnji na treću, lažne osmijehe prekrivene zaštitom od svjetla u sivo kišno jutro odvesti.
Smijeh tako dobar, ljubavi i srodne duše, pjesme od kojih i plač postaje blizak i drag. Dobro je to, pričati s dragim imenima, biti jedna s dvije, dvije s jednim.
B-funnyland, smiješna, zabavna i nikad dosadna zemlja i kiše i sunca, i smijeha i plača, laži bez istine, duša bez srca. Nikad ne reci istinu, na pitanja ne odgovaraj, na ozbiljno se nasmiješi, na duhovito zaplači. Preskoči i uskoči, u svaki novi vagon, životinje sve obiđi, u brodice sjedni i u pustolovinu kreni. Ne očekuj previše, jer dobit ćeš čak i neočekivano. Dođi i posjeti nas, slogan je 2015.
Ljepše su riječi koje bole jer istina su, laž je tvoja sva ostala svakodnevica, ne dijeli je sa mnom. (A.M.F.)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv