Satirične su riči dragog Meštra iz butige na pjaci, kad iz kontre pribacija bi mijur oliti ga posli balun, onako po svoju i ozbiljno i nasmijano. Ka pravi meštar o baluna, koji dribla tako da ga nikor ne more uvatit.
I nije ta dobra satira umrla i ostala nigdir u velome varošu, getu i isprid fontane, ima je i danas, ima je i više nego prije. I svaki pravi dalmatinac krije tu satiru svoju, ispod tog dišpeta, ispod šesnih i smišnih riči.
Kad god mu zatriba proć što bezbolnije, sa što manje uvriđenih i povriđenih, onda uzme balun isprid nogu i zadribla koliko god put triba (baš onako kako je dobri meštar to radija).
Satira nan je u svakom genu od kojeg smo sastavljeni. Satira koja ne riže ka šta to neke rade, ovo je satira za koju ni ne znate da je to. Plesna klizi priko podija, zavrti vas na sredini, šušur u glavi i ništa više ni ka prije.
Ostali bi na sredini, ali satira vas vuče tamo di ona oće. I nije važno je li van bilo lipo, bili ostali. Satira vodi igru, cinizmom do kraja.
I kad pomislimo svi kako mi odlučujemo o kraju, kako riči će biti naše. O kako dobro grišimo. Satira nas vodi za ruku, nevidljivo povlači svaki prst končićem drugim. Pokažemo ovo našim prstom, ispričamo i pozdravimo onog našim ričima. Laž, ništa nije voljom našom tek scenarista satira odredila nam uloge.
I onda nam kaže zbogom, i nema me više.
Ali nitko toliko sebi voljen ne može ostaviti djecu svoju. Onu koju voli i onu izvanbračnu nikad željenu.
Ostaje tu, u javljanju jednakom kao i ne-javljanju.
Satira nikad ne odlazi, čak ni na trenutak.
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Što bih poželjeti više mogla
tribute to dorothy of oz
otpustila sam noćas sve moje godine
i one u kojima me srna rodila
i one u kojima me otac napustio
sve moje godine
u kojima sam lobotomiju izvršila
i središte svoga srca
štiklom gnječila
godine
u kojima sam ljubav u navodnike obukla
i bila
i svetica
i grješnica
otpustila sam noćas sve moje godine
u kojima sam sebe crnim akvarelom
slikala
i glumu svojim izborom
nazivala
sve moje godine
na rashodovanje predane
usputnim protuhama
sve godine
praznih nabora haljine u kojima
sam nekad
kupine skupljala
i prečula
majčine molitve
opsjednuta
raspoređivanjem suza vlastitih po
dlanovima – košaricama
(ponedjeljkom)
jer
ustrebati bi mogle
(u petak opet)
sve
baš sve
moje godine
da bih izjutra ponovojavascript:%20void(0);
da dušo
ponovo
u crvenim cipelama
žutom cestom prošetala
nije li to
sasvim dovoljno
da te probudim
i u oči pogledam
moja
malena
dorothy of oz
Ana Maria: poklanjam ovu pjesmu mojoj t.f.-sis i mojem cy-braci - tek da ih podsjetim da ništa nije uzalud, da ih podsjetim (jer znaju oni to) - da ponajprije treba voljeti sebe, da bi mogli voljeti druge, da ponajprije treba oprostiti sebi, da bi mogli oprostiti drugima i da ponajprije treba probuditi dijete u sebi da bi se susreli s dorothy....ili s petrom panom braco, ako hoćeš:)
u prijevodu - da bi se susreli sa samima sobom:)
voli vas vaša sister:) (18.08.2014. 09:48)I
tianaf@net.hr
Datum i vrijeme kreiranja bloga:21.04.2014. (22:36)
JL&JC