"Nekad osjetim kako vrijeme neumitno je proteklo. Nije to onaj osjećaj kako sam izgubila neke trenutke, događaje neostvarene u tom trenutku. One ostvarene i one koji su se dogodili bez mene, vlastitom odlukom neizabrane.
Nije to taj osjećaj, to bi bilo jednostavno čak i za mene. Proteklo kao vode u rijeci koje se više nikad uzvodno vratiti neće, došle su neke nove a ja zajedno s onima otišla. Taj osjećaj koji ne samo što nije ponekad prešao je u uvijek. To je kompliciranost. Najjednostavnije je bilo kad sam mogla donositi pogrešne odluke, i bez zaustavljanja krenuti ka postaji nove pogreške.
Komplicirano je postalo kad su se udaljenosti smanjivale, korak postao težak i zaustavljen. Novi grad, ljudi nije ni bilo. Novo mjesto ne toliko dobro. Pogreška, uzdah tek poneki jecaj u sebi, tih i nečujan.
Više se ni okrenuti oko sebe nisam znala, nisam smjela. Zaustavljena ovaj put tek za dočekati kraj. Sutra je bilo sutra, završavalo u početku sutra, izmjenjivala se sutra nikad proživljena. Odjednom poput začaranog kruga našla se u onom prvom sutra, onom kojeg sam preskočila u htjenju da se ne ponovi."
Drugima opraštaj uvijek (čak i onda kad im nemaš što oprostiti) a sebi nikad.- možda sam samo privid nakon toliko vremena između nas
Prijateljice moja draga, kako da si oprostim sve ovo vrijeme!? Sumrak je bio tvoj (i ovaj u kraju, i proljetni, jesenski s oblacima. a zimski si naprosto gutala očima boje duge). Kao slikar glasu si davala boje, riječima konture a pjesma uvijek ista. Vjetar u tvojim prstima prepuštenim visinama. - sjećam se u pitanju tebi
Sada kada pričam (ako uopće i govorim), ne razgovor (zaboravila sam tu vještinu, osim u nekim trenucima u kojima se sjetim) objašnjenje koji ne služi ničemu,………..- tiho izgovoriš
Ništa te pitati neću, baš kao što nikad te ni pitala nisam. Reći ćeš mi upravo onoliko koliko želiš, riječi koje smijem čuti (ostale ću pronaći negdje između njih). – još tiše da te ne probudim.
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Što bih poželjeti više mogla
tribute to dorothy of oz
otpustila sam noćas sve moje godine
i one u kojima me srna rodila
i one u kojima me otac napustio
sve moje godine
u kojima sam lobotomiju izvršila
i središte svoga srca
štiklom gnječila
godine
u kojima sam ljubav u navodnike obukla
i bila
i svetica
i grješnica
otpustila sam noćas sve moje godine
u kojima sam sebe crnim akvarelom
slikala
i glumu svojim izborom
nazivala
sve moje godine
na rashodovanje predane
usputnim protuhama
sve godine
praznih nabora haljine u kojima
sam nekad
kupine skupljala
i prečula
majčine molitve
opsjednuta
raspoređivanjem suza vlastitih po
dlanovima – košaricama
(ponedjeljkom)
jer
ustrebati bi mogle
(u petak opet)
sve
baš sve
moje godine
da bih izjutra ponovojavascript:%20void(0);
da dušo
ponovo
u crvenim cipelama
žutom cestom prošetala
nije li to
sasvim dovoljno
da te probudim
i u oči pogledam
moja
malena
dorothy of oz
Ana Maria: poklanjam ovu pjesmu mojoj t.f.-sis i mojem cy-braci - tek da ih podsjetim da ništa nije uzalud, da ih podsjetim (jer znaju oni to) - da ponajprije treba voljeti sebe, da bi mogli voljeti druge, da ponajprije treba oprostiti sebi, da bi mogli oprostiti drugima i da ponajprije treba probuditi dijete u sebi da bi se susreli s dorothy....ili s petrom panom braco, ako hoćeš:)
u prijevodu - da bi se susreli sa samima sobom:)
voli vas vaša sister:) (18.08.2014. 09:48)I
tianaf@net.hr
Datum i vrijeme kreiranja bloga:21.04.2014. (22:36)
JL&JC