pišem što osjećam i mislim, možda volim

petak, 15.08.2014.

Tratinčica u ljetnoj školi kod dr F&A – 100.

Odrasla brzo, prevelikom količinom sunca uvjetovano, pogledima i dodirima posjetitelja mnogih, riječima u pjesmama i glazbom violončela. Prerasla livadu na koju tek još poneki leptir ili bumbar svrati, i list bačenog papira nemarne ljudske ruke. Oglas za ljetnu školu, predivnu staru zgradu pored mora. Čempresima i tulipanima okružena, stepenicama tek nekoliko do plaže šljunkom i ponekim zrncem pijeska ispunjene. Plima i oseka, mjesečeve mijene, zvijezde sjajne ni mjesec im nije smetnja. Suncem koje kapljice mora uzme sebi da ih vratim noćnom rosom i maglicom nad plavetnim morem. Punoljetna svoj potpis stavi, vjetru poruči pošiljku svoju i dok još ni sve spakirala nije, poziv plavom tintom pera zlatnog napisan, stigne.

Putovanje kroz krajolike zelene, poljane promicale pred znatiželjnim i široko upijajućim očima tratinčice, prepune žute boje divne maslačka dragog cvijeta. Povuče je želja da kočnicu pokrene, na livade znane vrati se, ali ona druga veća i nova zadrži ručice njene, uz vitku zelenu stabljiku privijene.

Škola ljetna – zamisli malo Tratinčica da li će to ona moći?! Promišljanja i razmišljanja biti će puno, što voli ona. Raduje se Tratinčica saznanjima o ljudima, zašto i zbog čega žele sve to, što je to što ih (kao da ih neka šiba ponekad tjera) tjera dalje i više. I dobro je više i znati i otkriti, ali kad ta otkrića ne žele dobro (što onda s njima?). Razumjeti bolje htjela je, jer oduvijek svaki odnos koji je gradila s drugima nikad nije bio površan, nije bio samo prolaz kroz maglu. Razumjeti i nesvjesno, i podsvjesno i svjesno.

Miris mora i soli, žamor netom preplanulih turista osmijeh novog na licu se pojavi. Pločica s imenom njenim i glas koji kaže:
- Vi, Tratinčica M. da li ste? Žuta kosica i bijelo lice, i haljinica šarenih boja prepoznali su vas.
- To ja sam, osmijehom i glasom zadovoljstva uzvratih lijepim riječima tim.
Iznenađenja tu prestala nisu, jer vespa zelena i plava čekala nas je da povede me do doma novog, što zvati će mjeseci nekoliko se. Ceste gradića gdje i zgrada stara se nalazi, prepune veselih i razigranih vespi, bojama raznim kao da pozdravljaju u prolazu svakog. Poput dobrodošlice svakom tko s dobro namjerom je stigao. Promicale pred očima tratinčice, lijepe kuće i veseli ljudi, rascvjetali đirani i ružičaste kugle hortenzija. I kad pomislila je već da mjesto će njeno biti daleko od lijepog grada vespa uspori i skrene u dvorište zelenom ogradom šimšira okruženo.
Ljepoti samoj kao da kraja u ovom danu nema, sve ono što ostaviti htjela pred odlazak nije, pronašla opet tu je. Zgrada od kamena bračkog građena, stepenice isklesanom ogradom zaštićene i tulipani žuti u neznano neizbrojivom broju nasmijani dočekuju.
Prijavak brzo prošao je, ruksak na rame stavljen da ručice slobodno ponesu knjige za početak učenja novog. Pogledima polaznici pristigli upravo kao i ona, zagledavali se i pogledavali, možda u traženju poznatih lica ili treptajem oka i pokretom glava u pozdravu upoznavanja. Sretni i još više sretni, jer stigli su tu.
Tik do nje, stajala je bugenvilija bijela, pomalo tiha u raskošju svoje ljepote. Pogledaju se tratinčica (mala i skromne ljepote prema lijepoj bugenviliji) i bugenvilija i prepoznaju se odmah kao da su dodirom toplih duša znale da dodijeljene su jedna drugoj za cimerice. I pustolovina ljetne škole krene.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv