pišem što osjećam i mislim, možda volim

petak, 08.08.2014.

Petak

Klimatske prilike na cijelom teritoriju lijepe i drage naše države, je i promjenljivo i više tamo nego ovdje. Ali baš zato što je takvo, odnosi ili donosi sa sobom i podosta ovoga od onoga. I zbog klime i zbog godišnjeg doba, i zbog novoniklih biljaka divnih boja, čudnovatih pogleda i ne samo u očima već i na svijet i ljude, (sad bi bilo ne-anomalistički napisati suša, jer pobogu zar nije mjesec kolovoz i dalmacija bi odavno trebala imati sasvim dovoljno osušene trave za zaštitu korijena biljaka) zavladala je atmosfera niskih oblaka, koji u preletima nad zemljom, mokrom i natopljenom više od moći upijanja ne vide ispaćeno korijenje. Korijenje koje se trudi uzimati samo dostatno za preživjeti ljeto, ali poneko neumitno vodom više nego ne-potrebnom, ubijajućom u tamnoj tišini odlazi.

- Tražila si me?
- Ne, tek pogled i misli u žabokrečini zaposleni.
- Trebaš li me?
- Da. Upravo je nestalo plina i nisam skuhala kavu.
- Idem ja onda!
- Donesi nam i dva capuccina, molim te!

More tek što ga rukom ne dotaknem s terase. Nekoliko skalina i noge zaranjaju a onda ubrzo i glava se nađe ispod plave i kristalne slanoće. Grize mi oči, crvene od soli i sunca. Obožavam to. Još kad bi i ona prava kolovoška kiša se pokazala. To je kupanje, i kao takvo treba biti zaštićena nematerijalna baština. I onda ćemo je mi pokazati i drugima, i kao i svi pametni turistički i ini radnici u području ekonomija baziranoj na ljetnim guštima i zabavi, iz nekih susjednih, ne-susjednim i onim još daljim i puno daljim državama rade, naplatiti uživanje u toj nematerijalnoj baštini, koja je k tome još i zaštićena.
I naravno, zbog specifičnosti nematerijalne baštine (jer nema veze sa paškom čipkom, štruklima, licitarskim srčekima i ne znam sve već ne što, ah da prošek) ne mogu to uzeti lijepo 1 primjerak pa se sljedećih 15-20 godina prisjećati gdje su to bili i kupili, već ako i ukoliko opet i opet to želi, mora se stalno vraćati.
A zavoljeti će , vjerujte meni a i svakom djetetu.

- Malena, molim te dodaj mi cigarete.
- Znaš da sam i ja upravo tek prvu zapalila?!
- Gužve na i na cesti, i na benzinskoj i u gradu.
- Idemo li večeras do Zadra?
- Joj, pa to je oko dva sata vožnje.
- Znam, ali možemo prespavati jer sutra je subota!
- Malena, želim te.
- Veliko brundasto ljutkasto moje, i ja tebe.

Civilizacijska diplomacija je kad bi je materijalizirali, bila poput venecijanske maske. Gledaš, pomisliš da vidiš, ali čak i podsvijest je uočila da ništa ni vidljivo a ni znano nije. Ni na površini, na onom vidljivom dijelu maske, a ispod nje je sama praznina. Upravo takve su sve odlike i svi sadržaji koje mi ljudi 21. stoljeća koristimo u svrhu, pa sad nabrajam:
- bolje komunikacije
- boljeg razumijevanja
- ljepšeg izgleda
- većeg i značajnijeg prosperiteta
- nezaboravnog dijaloga
Jednostavno postoje situacije za koje kažemo da bile bi smiješne da nisu tragične. Jednako i u obrnuto proporcionalnoj situaciji. Civilizacijska diplomacija je tek izmišljotina (ali na kao ogledni primjerak na izložbi INOVA 2014.) već ona prava izmišljotina, ublaženi oblik grube riječi laž.
Djelovanjem i upotrebom, aktiviranjem svih poznatih, a svakim danom pristižu nove i nove odlike svepriznatog oblika ponašanja ljudi upravo se događa sva suprotnost od nabrojenog. Niti se više uopće razumijemo, tek ljutnje, podbadanja, bjesnoće i gorkasti okusi nakon pokušaja organiziranja razgovora između dvoje, koje već neslavno završava. Zamislite tek samo kako to onda izgleda kad se radi o tri nonice, pa četiri i dok ne završimo na punjenim paprikama konferencije za ljudska prava.

- Nikad ti nisam rekao da te volim, zbog osjećaja da te riječi ne želiš.- slušam riječi u njegovom zagrljaju
- Mi ni nismo nikad bili zaljubljeni, ali ja tebe volim. Volim te ne ono pjesničiki. Samo volim te.
- Malena, volim i ja tebe.

Skaline i nožice, more i ovaj put zajedno u zagrljaju ja u tvom i ti uz mene,
a more nas čeka..........

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv