Točke na zadnje, točke na prve stavljene poslije punog trbuha nakon ručka, baš kako i treba biti. Sita upravo koliko treba, malo više tekućine (ljudi ljeto je i vrućine su i pije se od vode do ........) duša i srce mirni, i vrijeme za novo. Možda baš ne za novu ljubav, ali ma i kakva ljubav to je za našu djecu, mladost. Ma ostavimo se tih gluposti, zaljubljivanje, ma umrit ću od smijeha. Nisu snovi, već čista matematika koja me prati od 2004. godine, a uvijek sam bila u dobro s matematikom. Jako dobre čak mogu reći i odlične, za razliku od recimo materinjeg jezika i mene. Tu sam se više kao švercala (sa ostalima sam više manje bila ili u vrlo dobrim ili čak odličnim odnosima) i onda kako maloj kvariti ostale, progledati ćemo kroz prstiće. Slavne školske zadaće, to su bile dnevne blok sat more. Kako ispisati toliko riječi pa da to bude dovoljno da sa pristojnom veličinom slova ispisanih olovkom kemijskom (nalivpero nije bilo u upotrebi, a olovke grafitne zbog mogućnosti špijunskog mjenjanja teksta je bila zabranjena) nekako popunim prvu stranu od naslova naniže. I naravno koristila sam uvijek i vizualne efekte budućeg teksta nazvanog školska zadaća, sa temama na zadani naslov. Tako bih ja krenula sa ispisivanjem slova jedva ih spajajući u neke smislene riječi, i sad zamislite još povrh svega toga trebalo je postići da sve te riječi se slože u rečenice, koje će oblikom i sadržajem zadovoljiti najvažniji i cilj ovog zadatka. Sve napisano da bude u smisleni niz koji se proteže od samog naslova pa naniže do kraja zlokobno dugačke prve stranice lista br. 1. Pogled bi mi znao odlutati do moje cimerice iz školske klupe, koja je dok bi pisali test iz kemije buljila u plafon i prstićima mi davala signale da obradim zaokruživanje i rješavanje njenih slova i zadataka, sada bez dizanja pogleda sa svoje slavne plave školske zadaće ispunjavala stranu, pa drugu čak prelazeći na list br. 2 bez ikakve muke i zastajkivanja. Priznajem, moj pogled je krajičkom oka bio i ljubomoran. Vrijeme nikako nije prolazilo, kao da sam zatvorena i nikad neću biti puštena, a onda u nekom trenutku bi se začuo glas profesorice koja je najavljivala da je ostatak vremena za dovršavanje: 10,9,8..........0! Zatvorite svoje zadaće i predajte ih tu na stol. Uspjela sam, i skoro da sam uzviknula: Pobjeda!! I naravno, više mi nije ni bilo važno kakav će rezultat biti, Očekivanja nisu bila bog zna što, te će svaki matematički rezultat biti više od....
Prošlo je i to vrijeme školskih zadaća, i prošla su i neka druga vremena. Vremena življenja i neka malo manje. Točke napisane, podebljane i vrijeme je (ne baš kao ono kad sam s osmijehom gledala u ono nešto plavo pa malo poslije zeleno do bezobrazluka), idem dalje. Ne previše daleko, tek tu iza ugla (kantuna moje stare kuće, na kojem sam brojila dok smo se kao djeca skrivali iza tek procvalih šipaka). U budućnost, za ugrijati stare kosti, kad sunčeve zrake nisu tako jake da te griju same po sebi, kad ona desna strana leđa nije pokrivena jer iza nje nema nikoga. Turizam, bazeni, zabave, ljetne terase. Zašto ne? Pogled na beskraj dva plavetnila, ljepotu koju ti samo priroda može pružiti. Pogled od kojeg ne samo što bi dah zastao već i kolona automobila u dolasku na more. Idemo na feštu, ima novih godišnjih ako smo sve stare potrošili.
Za početak može ovo:
pa onda:
slijedi bez stajanja:
nešto kao:
vino bijelo, vino crno, pivo...............i život je samo jedan.....
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Što bih poželjeti više mogla
tribute to dorothy of oz
otpustila sam noćas sve moje godine
i one u kojima me srna rodila
i one u kojima me otac napustio
sve moje godine
u kojima sam lobotomiju izvršila
i središte svoga srca
štiklom gnječila
godine
u kojima sam ljubav u navodnike obukla
i bila
i svetica
i grješnica
otpustila sam noćas sve moje godine
u kojima sam sebe crnim akvarelom
slikala
i glumu svojim izborom
nazivala
sve moje godine
na rashodovanje predane
usputnim protuhama
sve godine
praznih nabora haljine u kojima
sam nekad
kupine skupljala
i prečula
majčine molitve
opsjednuta
raspoređivanjem suza vlastitih po
dlanovima – košaricama
(ponedjeljkom)
jer
ustrebati bi mogle
(u petak opet)
sve
baš sve
moje godine
da bih izjutra ponovojavascript:%20void(0);
da dušo
ponovo
u crvenim cipelama
žutom cestom prošetala
nije li to
sasvim dovoljno
da te probudim
i u oči pogledam
moja
malena
dorothy of oz
Ana Maria: poklanjam ovu pjesmu mojoj t.f.-sis i mojem cy-braci - tek da ih podsjetim da ništa nije uzalud, da ih podsjetim (jer znaju oni to) - da ponajprije treba voljeti sebe, da bi mogli voljeti druge, da ponajprije treba oprostiti sebi, da bi mogli oprostiti drugima i da ponajprije treba probuditi dijete u sebi da bi se susreli s dorothy....ili s petrom panom braco, ako hoćeš:)
u prijevodu - da bi se susreli sa samima sobom:)
voli vas vaša sister:) (18.08.2014. 09:48)I
tianaf@net.hr
Datum i vrijeme kreiranja bloga:21.04.2014. (22:36)
JL&JC