pišem što osjećam i mislim, možda volim

četvrtak, 03.07.2014.

Volim bloganje

Od kada spoznah sebe, voljela sam riječi. Slova ona mala tek naučena, mala pisana pa velika pisana, štampana da idu od crte gore do crte dolje, što urednija kako bi bila lijepa. Nikad nisam imala neki lijepi odmah uočljiv i vidljiv rukopis (to je dok smo još dnevno znali potrošiti i olovku grafitnu i olovku kemijsku) ali uredan. Dosta o rukopisu, jednostavno volim riječi od spoznaje spajanja slova u riječi do prelamanja riječi u rečenice. Matematičar dušom, poeta glasom, opijena već od pola ispijene čaše uhu glazbenih stihova. Pjevala strofe, recitirala stihove dok se ljubav dijelila ručicama nevinim. Udisala noćne opsjene plime, izdisala osekom oblutke razgolićene.
Volim riječi ne ljetne, tek laganom maramom zaogrnute. Volim riječi zatvorene, tajnovite, pod teretom kaputa pomalo zgrbljene. U rečenicama obrnutim redoslijedom napisane, vidljivom tintom obojane, tek ponekad nekom drugom bojom doli plava i zelena. Riječi koje te hrane i ispucale usnice liječe.
Jednostavno volim riječi, kao što volim slušati njegov glas koji tek što nije rekao riječi volim tebe m........
Posljednjih mjeseci udarcima života otkrivena, kapitalistima ustupljena kao nosač križa vlastitog, uzdržana i suzdržana pronađoh u sebe u riječi. Ne onoj izgovorenoj, ne onoj ispjevanoj, napisanoj.
I otkrih neku drugu sebe. Ili pronađoh sebe onu koja ne razmišljala unaprijed, pita i odgovara. Otkrih sebe sa olovkom novom i poput djevojčice očiju otvorenih od radosti, pišem. Kako bih voljela napisati tek stih dva, one lijepe rimane riječi složene upravo tako kako treba. Sluhu mile, srcu drage.
Riječi su predivne. Volim ih jednostavno.
Smiješe mi se riječi, a možda mi se s osmijehom onim kojeg srce pokazuje smiješka i ljubav. Ili mi se samo želja čini.
Pričali smo o snovima, oni koji nas usmjere na nešto, tek događanjem sjetimo se takvih snova. Imala sam neke ali ne upečatljive, ne neke pričljive. Ali imam nešto drugo. Kao da mi se od život ciklično prelama svakih pet godina. Od jednog događaja, od jednog rođendana. Nešto ružno, pa onda nešto lijepo. I ovo je godina nove ljubavi. Volim riječi, one komplicirane i one koje ne čita svatko.........

03.07.2014. u 23:14 • 24 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Nisu to samo riječi, to je osjećaj i misao

Što bih poželjeti više mogla
tribute to dorothy of oz

otpustila sam noćas sve moje godine
i one u kojima me srna rodila
i one u kojima me otac napustio

sve moje godine
u kojima sam lobotomiju izvršila
i središte svoga srca
štiklom gnječila

godine
u kojima sam ljubav u navodnike obukla
i bila
i svetica
i grješnica

otpustila sam noćas sve moje godine
u kojima sam sebe crnim akvarelom
slikala
i glumu svojim izborom
nazivala

sve moje godine
na rashodovanje predane
usputnim protuhama

sve godine
praznih nabora haljine u kojima
sam nekad
kupine skupljala

i prečula
majčine molitve
opsjednuta
raspoređivanjem suza vlastitih po
dlanovima – košaricama
(ponedjeljkom)
jer
ustrebati bi mogle
(u petak opet)

sve
baš sve
moje godine

da bih izjutra ponovojavascript:%20void(0);
da dušo
ponovo
u crvenim cipelama
žutom cestom prošetala

nije li to
sasvim dovoljno
da te probudim
i u oči pogledam
moja
malena
dorothy of oz

Ana Maria: poklanjam ovu pjesmu mojoj t.f.-sis i mojem cy-braci - tek da ih podsjetim da ništa nije uzalud, da ih podsjetim (jer znaju oni to) - da ponajprije treba voljeti sebe, da bi mogli voljeti druge, da ponajprije treba oprostiti sebi, da bi mogli oprostiti drugima i da ponajprije treba probuditi dijete u sebi da bi se susreli s dorothy....ili s petrom panom braco, ako hoćeš:)
u prijevodu - da bi se susreli sa samima sobom:)
voli vas vaša sister:) (18.08.2014. 09:48)I



u dobroj namjeri - uvijek odgovorim

tianaf@net.hr

link, link .....i link

Kada sam rekla da!!!!!!

Datum i vrijeme kreiranja bloga:21.04.2014. (22:36)

JL&JC