pišem što osjećam i mislim, možda volim

srijeda, 02.07.2014.

Repriza

I spomenuh reprizu, a da premijeru nismo ni odgledali. Čudno, što bi to bilo tako dobro odigrano u reprizi, toliko bolje od premijere?! I malo bolje prolistam današnje novine, kad ono članak na duplerici dnevnih novina sa najavom na prvoj strani. I opet čuđenje (toliko da bih ovaj tekst mogla nazvati „ISČUĐAVANJE!!!!!!!?“, a kako nisam smisla dobar naslov a PR mi je na godišnjem odmoru za koji je naravno dobio slavni regres ili naknadu za odmaranje, za razliku od državnih službenika) „predstavica“ i to tamo neka reprizica (primjećujete opet ali sad vi sa čuđenjem u vašim očima do mozga nešto malo kasnije, nešto malo učestaliju uporabu deminutivića ili hrvatskih umanjenica) pa naslovnica, pa duplerica!?
I upravo kad se spremih pisati o bitku ovog posta bez obzira na smislenost, ne-objavljenost i ne-PR-om uzvišen , prije svega toga se dovedoh u razmišljanje uručenja rješenja o otkaznom roku, pravima za vrijeme trajanja tok roka i svih ostalih prava i obveza koje se pojavljuju tijekom tog navedenog vremena. Naravno to bi se trebalo odnositi na mog PR-a privremeno nedostupnog zbog korištenja jednog od svojih prava iz ugovora o radu, te zapošljavanja gore navedenog uspješnika u svom djelokrugu rada. Izuzetne nad-sposobnosti i što drugo reći, već da netko samim rođenjem ispod zvjezdanog neba vile i vilenjaci upale „sretnu zvjezdicu“ neobično dugotrajnog sjaja i sve uspjehe pa i teškoće i prepreke jednostavnošću puta dobre namjere (bez posutog trnja) i lakoćom umijeća, eksplozijom totalnog praska prelazi i zaobilazi. Bjelina neispunjena, izborom pravog vremena, suzicom tek jedva vidljivu u skrivenom kutku oka. Ipak, na početku smo rekli a dnevni tisak najavio, sve je to samo predstava i što je još važnije repriza.
Taksativna nabrajanja, to znam. Čista petica, bez predznaka! Životno logično ispravnim rasporedom, ne dozvoljavajući izostavljanje pa čak i do najmanje čak i neke ne-važne stvarčice (jer da se radi o činjenici onda se ni u kom slučaju ne bi mogla nazvati ne-važna, već se forenzičkoj znanosti prepustilo utvrđivanje stvarnosti, dokazljivosti i svim znanim istinama) nabrojeno je s ugrađenom kapaljkom u oku lijevom bližem početnim marginama, i ugrađenim tajmerom za unaprijed određen ritam iskapavanja kapljica vode nazvanih suze.
Napokon ono o čemu sam htjela napisati nekoliko redaka. Nisam poeta, nisam pezajžista. Nisam čak ni duša topline, tek ljudski bitak čudom ljudskog ljubavnog spoja, trenutka nepripremljenosti, ali sada tu. Neizbježna čak i kad poželite, jer jedan je svod za sve, istočnije ili zapadnije jednog dana će opet biti tamo gdje upravo sad nije, južnije ili sjevernije pri okretu preko glave okrenut za 180 ili 360 došao sam gdje nije bio. Svi smo mi korisnici istog zraka, kupci kisika za udisaj života. Riječi nam različito zvuče samo u prividu glasa, pokretima plesom nazvanim očima obojanim gledani. Neki na kiši s rukama u zraku visine dodirivali, a drugi po zelenoj travi mravcima put oslobađali. Isti smo ispod gole kože, krv ista crvena venama i žilama teče. Tek komadić platna razliku napravi, toliko veliku da ni prepoznati se više ne možemo.
Ipak, istina je jedna pa kojim riječima pisana. Istina je istina tvoja ili moja. Bolna ili radosna, tek jedna i jedina. Imena može pregršt imati ali prezime je samo jedno, i zove se istina.
Jednom sam davno čula od nekog, da ljudi su kombinacija kokoši i ovce. Uzalud potrošene riječi u stavu mirno za šišanje, vođo samo naprijed. I tako predstava je u našem gradu, i kartu su kupljene. Repriza će biti gledanija i nazvat ćemo je premijera……………

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv