Nisi tražila ništa više od onog što sam ti htio dati, nisi očekivala, nisi pitala. - nakon dugo vremena njegove izgovorene riječi.
Nisam ni pomislila da je to zbog toga, uvijek mi je bilo u redu da ljudi kažu i pružaju jedno drugome ne zbog traženja već zbog želje. - odgovorim iako hrapavim glasom (ali ipak je to od cigareta).
Sve što sam od tebe htjela na kraju, za kraj je bila istina. Bez objašnjenja jer to nikom nije trebalo. Bez imena, jer ni to nikome ništa nije značilo. Znam da bila sam tajna, ali ti zbog toga nisi bi usamljen. Ti bio si moja istina, ali bila usamljena.
U svim onim danima i noćima, onim čudnim brojkama koje su ti određivale način života (12, 24, 48) a onda i moj, kojima sam se prilagođavala kako bih ti olakšala, nikad ni pomislila nisam da će kraj biti takav. Puno toga sam te možda pitala, ali nikad ono što sam uistinu i htjela. I zbog toga ni sad te pitati ništa neću, čak ni pretpostavljati jer znam da to nikad nisi volio. Uzeti ću i ovaj put samo ono što ćeš mi dati, samo onoliko koliko je moje.
Čak i ništa biti će puno više od prije, i sasvim dovoljno da ti zbogom za uvijek reći mogu.
Sjećaš li se M.......... kako smo prije bez riječi znali jedno drugome ispunjaviti želje iz pogleda? - upitao si me za kraj
Pogledala sam te i znao si odgovor.
Kao da smo M........ osjećali kraj, ili još više ti, ni dok smo ljubav vodili nismo se gledali u oči. Izbjegavali si moje oči, kao da si znala da ćeš u njima pročitati sve. Ljubav smo duljili zbog navike, i nisam ti mogao održati obećanje.
Samo jedno si me molila, da ti nikad ne sklanjam pogled iz kojeg ćeš vidjeti istinu. Da ne želiš ljubav iz milosti i sažaljenja.
Znam P......, ovaj put je moja pretpostavka bila točna.
Tišina, kao da više nemamo što reći. Toliko sam toga htjela ali onda, a ne sada. Poljubac, dodir prstiju
Ustaješ, zakopčavaš košulju, tražiš hlače i cipele. Oblačiš se, poljubac i zvuk zatvorenih vrata.............
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Što bih poželjeti više mogla
tribute to dorothy of oz
otpustila sam noćas sve moje godine
i one u kojima me srna rodila
i one u kojima me otac napustio
sve moje godine
u kojima sam lobotomiju izvršila
i središte svoga srca
štiklom gnječila
godine
u kojima sam ljubav u navodnike obukla
i bila
i svetica
i grješnica
otpustila sam noćas sve moje godine
u kojima sam sebe crnim akvarelom
slikala
i glumu svojim izborom
nazivala
sve moje godine
na rashodovanje predane
usputnim protuhama
sve godine
praznih nabora haljine u kojima
sam nekad
kupine skupljala
i prečula
majčine molitve
opsjednuta
raspoređivanjem suza vlastitih po
dlanovima – košaricama
(ponedjeljkom)
jer
ustrebati bi mogle
(u petak opet)
sve
baš sve
moje godine
da bih izjutra ponovojavascript:%20void(0);
da dušo
ponovo
u crvenim cipelama
žutom cestom prošetala
nije li to
sasvim dovoljno
da te probudim
i u oči pogledam
moja
malena
dorothy of oz
Ana Maria: poklanjam ovu pjesmu mojoj t.f.-sis i mojem cy-braci - tek da ih podsjetim da ništa nije uzalud, da ih podsjetim (jer znaju oni to) - da ponajprije treba voljeti sebe, da bi mogli voljeti druge, da ponajprije treba oprostiti sebi, da bi mogli oprostiti drugima i da ponajprije treba probuditi dijete u sebi da bi se susreli s dorothy....ili s petrom panom braco, ako hoćeš:)
u prijevodu - da bi se susreli sa samima sobom:)
voli vas vaša sister:) (18.08.2014. 09:48)I
tianaf@net.hr
Datum i vrijeme kreiranja bloga:21.04.2014. (22:36)
JL&JC