Marketing
Razgovor
Nisi tražila ništa više od onog što sam ti htio dati, nisi očekivala, nisi pitala. - nakon dugo vremena njegove izgovorene riječi.
Nisam ni pomislila da je to zbog toga, uvijek mi je bilo u redu da ljudi kažu i pružaju jedno drugome ne zbog traženja već zbog želje. - odgovorim iako hrapavim glasom (ali ipak je to od cigareta).
Sve što sam od tebe htjela na kraju, za kraj je bila istina. Bez objašnjenja jer to nikom nije trebalo. Bez imena, jer ni to nikome ništa nije značilo. Znam da bila sam tajna, ali ti zbog toga nisi bi usamljen. Ti bio si moja istina, ali bila usamljena.
U svim onim danima i noćima, onim čudnim brojkama koje su ti određivale način života (12, 24, 48) a onda i moj, kojima sam se prilagođavala kako bih ti olakšala, nikad ni pomislila nisam da će kraj biti takav. Puno toga sam te možda pitala, ali nikad ono što sam uistinu i htjela. I zbog toga ni sad te pitati ništa neću, čak ni pretpostavljati jer znam da to nikad nisi volio. Uzeti ću i ovaj put samo ono što ćeš mi dati, samo onoliko koliko je moje.
Čak i ništa biti će puno više od prije, i sasvim dovoljno da ti zbogom za uvijek reći mogu.
Sjećaš li se M.......... kako smo prije bez riječi znali jedno drugome ispunjaviti želje iz pogleda? - upitao si me za kraj
Pogledala sam te i znao si odgovor.
Kao da smo M........ osjećali kraj, ili još više ti, ni dok smo ljubav vodili nismo se gledali u oči. Izbjegavali si moje oči, kao da si znala da ćeš u njima pročitati sve. Ljubav smo duljili zbog navike, i nisam ti mogao održati obećanje.
Samo jedno si me molila, da ti nikad ne sklanjam pogled iz kojeg ćeš vidjeti istinu. Da ne želiš ljubav iz milosti i sažaljenja.
Znam P......, ovaj put je moja pretpostavka bila točna.
Tišina, kao da više nemamo što reći. Toliko sam toga htjela ali onda, a ne sada. Poljubac, dodir prstiju
Ustaješ, zakopčavaš košulju, tražiš hlače i cipele. Oblačiš se, poljubac i zvuk zatvorenih vrata.............
Post je objavljen 07.06.2014. u 23:50 sati.