pišem što osjećam i mislim, možda volim

utorak, 03.06.2014.

Sve samo ne bljesak

Ljubav mene da sruši na koljena, da pokleknem pred jednom rječju usitnjenih broja slova. K tome, riječ koja još sadrži slovo koje niti samo ne zna biti pa se sljubilo i priljubilo, kao u onim serijalima o kuhanju. I dobro sam se sjetila, vratiti ću se na ljubav, o kojoj su napisane pjesme, romani, scenarija za kazališne predstave i filmove. Sve ono što su čovjek i žena, svaki ponaosob, pa onda opet i još sve ono što zajedno njih dvoje su mogli smisliti i osmisliti.
Ipak da završim s ljubavlju, kad sam već počela (kuhanje za neku drugu prigodu, jer u tom žanru sam kao riba u jezeru misao, nakon uragana i bez vode). Ljubav bi mogla ići pod upit što je to, ali bez onog nekog ili neke nema ni tog upita, pa onda može ići i pod tko je to?
I miješa se sa svim i svačim, i sa čistoćom nevinog srca, koje prije nego ga dotakne ta nevidljiva nit satkana od svilenih poljubaca, I sad bih kao trebala nastaviti pisati nakon što me je, a lijepo sam upozorena od 20 do asa, da smo špijunirani, da nam se otimaju i riječi i slova. I neka mi kad ne vjerujem. Izgubila sam i nit i pola teksta...........
U svakom slučaju, manje nabacanih slovaca će biti za čitanje.
Mene ljubav nije mogla srušiti, jer jača sam od nje. Jednom sam joj dala šansu i uspjela nije. Poslije nikad više, jer čemu ponavljati greške, rekli su pametniji od mene.
I pila bih ja kad bih znala i kad bih mogla. Ali ni piće me neće......

03.06.2014. u 22:55 • 4 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Nisu to samo riječi, to je osjećaj i misao

Što bih poželjeti više mogla
tribute to dorothy of oz

otpustila sam noćas sve moje godine
i one u kojima me srna rodila
i one u kojima me otac napustio

sve moje godine
u kojima sam lobotomiju izvršila
i središte svoga srca
štiklom gnječila

godine
u kojima sam ljubav u navodnike obukla
i bila
i svetica
i grješnica

otpustila sam noćas sve moje godine
u kojima sam sebe crnim akvarelom
slikala
i glumu svojim izborom
nazivala

sve moje godine
na rashodovanje predane
usputnim protuhama

sve godine
praznih nabora haljine u kojima
sam nekad
kupine skupljala

i prečula
majčine molitve
opsjednuta
raspoređivanjem suza vlastitih po
dlanovima – košaricama
(ponedjeljkom)
jer
ustrebati bi mogle
(u petak opet)

sve
baš sve
moje godine

da bih izjutra ponovojavascript:%20void(0);
da dušo
ponovo
u crvenim cipelama
žutom cestom prošetala

nije li to
sasvim dovoljno
da te probudim
i u oči pogledam
moja
malena
dorothy of oz

Ana Maria: poklanjam ovu pjesmu mojoj t.f.-sis i mojem cy-braci - tek da ih podsjetim da ništa nije uzalud, da ih podsjetim (jer znaju oni to) - da ponajprije treba voljeti sebe, da bi mogli voljeti druge, da ponajprije treba oprostiti sebi, da bi mogli oprostiti drugima i da ponajprije treba probuditi dijete u sebi da bi se susreli s dorothy....ili s petrom panom braco, ako hoćeš:)
u prijevodu - da bi se susreli sa samima sobom:)
voli vas vaša sister:) (18.08.2014. 09:48)I



u dobroj namjeri - uvijek odgovorim

tianaf@net.hr

link, link .....i link

Kada sam rekla da!!!!!!

Datum i vrijeme kreiranja bloga:21.04.2014. (22:36)

JL&JC