Ljubav mene da sruši na koljena, da pokleknem pred jednom rječju usitnjenih broja slova. K tome, riječ koja još sadrži slovo koje niti samo ne zna biti pa se sljubilo i priljubilo, kao u onim serijalima o kuhanju. I dobro sam se sjetila, vratiti ću se na ljubav, o kojoj su napisane pjesme, romani, scenarija za kazališne predstave i filmove. Sve ono što su čovjek i žena, svaki ponaosob, pa onda opet i još sve ono što zajedno njih dvoje su mogli smisliti i osmisliti.
Ipak da završim s ljubavlju, kad sam već počela (kuhanje za neku drugu prigodu, jer u tom žanru sam kao riba u jezeru misao, nakon uragana i bez vode). Ljubav bi mogla ići pod upit što je to, ali bez onog nekog ili neke nema ni tog upita, pa onda može ići i pod tko je to?
I miješa se sa svim i svačim, i sa čistoćom nevinog srca, koje prije nego ga dotakne ta nevidljiva nit satkana od svilenih poljubaca, I sad bih kao trebala nastaviti pisati nakon što me je, a lijepo sam upozorena od 20 do asa, da smo špijunirani, da nam se otimaju i riječi i slova. I neka mi kad ne vjerujem. Izgubila sam i nit i pola teksta...........
U svakom slučaju, manje nabacanih slovaca će biti za čitanje.
Mene ljubav nije mogla srušiti, jer jača sam od nje. Jednom sam joj dala šansu i uspjela nije. Poslije nikad više, jer čemu ponavljati greške, rekli su pametniji od mene.
I pila bih ja kad bih znala i kad bih mogla. Ali ni piće me neće......
Post je objavljen 03.06.2014. u 22:55 sati.