pišem što osjećam i mislim, možda volim

utorak, 03.06.2014.

Plan C

Sreli smo se u podnožju stepenica na drugom katu trgovačkog centra. Koje sreće, naravno s tvoje strane što voljena žena nije bila u blizini, na moju žalost, koja se samo djelomično ocrtavala na mom licu (pomno sređenom upravo onako kako je nalagao plan A). Ovakav susret sam tisuću puta premotala u svojoj glavi dok sam čekala autobus koji kasni, ili u snovima kad sam to još bolje mogla do u najsitnije detalje razraditi.
Ali dobro, ako je već propao plan A i B, mudra žena (naravno poput mene, nadam se da ni na trenutak niste posumnjali u to) uvijek ima do svih potrebnih detalja razrađen plan C.
Iako u sasvim dovoljno potrebitim količinama, moj izgled, moje držanje i osmijeh zadovoljstva na predivnom licu, pokretne stepenice su dodatno pojačale dojam dostojanstveno poželjne žene.
Kao da sam sama izabrala dan susreta nakon povećeg broja godina (koje naravno ni u kom slučaju ne brojim, jer jedino što znam je da prošlo okvirno gledajući, a ni u kom slučaju prema točno provedenoj analizi iz dobro poznatih činjenica; 5 godina 1 mjesec 11 dana). Društvo mu je pravilo jedno predivno djetešce, pretpostavljam njegovo , jer moje pronicavo oko bi reklo da je djetešce za koje sve više, što me stepenice približavaju njemu, mogu potvrditi da se radi o sinu od nekih 5 godina. Kao da bi ovih dana trebao proslaviti svoj rođendan.
Četiri, tri, dvije i posljednja stepenica se skrila u svoje skrovište kako bi opet negdje na vrhu se ukazala, noga jedna a potom druga na čvrstom tlu, pogled očiju uperen u njegove usne (zbog visinske razlike) s udaljenošću za duljinu njegove ruke. Prije nego je uspio izreći previše riječi o tome koliko mu je drago da smo se sreli nakon toliko dugo vremena, preduhitrila sam ga pokretom glave u znak pozdrava, pomilovala djetešce u prolazu i svoj korak usmjerila u pravcu osobe koja me je čekala u dnu pokretnih stepenica u trgovačkom centru i čije usne su šapatom izgovarale mi riječi: volim te.................

03.06.2014. u 16:26 • 18 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Nisu to samo riječi, to je osjećaj i misao

Što bih poželjeti više mogla
tribute to dorothy of oz

otpustila sam noćas sve moje godine
i one u kojima me srna rodila
i one u kojima me otac napustio

sve moje godine
u kojima sam lobotomiju izvršila
i središte svoga srca
štiklom gnječila

godine
u kojima sam ljubav u navodnike obukla
i bila
i svetica
i grješnica

otpustila sam noćas sve moje godine
u kojima sam sebe crnim akvarelom
slikala
i glumu svojim izborom
nazivala

sve moje godine
na rashodovanje predane
usputnim protuhama

sve godine
praznih nabora haljine u kojima
sam nekad
kupine skupljala

i prečula
majčine molitve
opsjednuta
raspoređivanjem suza vlastitih po
dlanovima – košaricama
(ponedjeljkom)
jer
ustrebati bi mogle
(u petak opet)

sve
baš sve
moje godine

da bih izjutra ponovojavascript:%20void(0);
da dušo
ponovo
u crvenim cipelama
žutom cestom prošetala

nije li to
sasvim dovoljno
da te probudim
i u oči pogledam
moja
malena
dorothy of oz

Ana Maria: poklanjam ovu pjesmu mojoj t.f.-sis i mojem cy-braci - tek da ih podsjetim da ništa nije uzalud, da ih podsjetim (jer znaju oni to) - da ponajprije treba voljeti sebe, da bi mogli voljeti druge, da ponajprije treba oprostiti sebi, da bi mogli oprostiti drugima i da ponajprije treba probuditi dijete u sebi da bi se susreli s dorothy....ili s petrom panom braco, ako hoćeš:)
u prijevodu - da bi se susreli sa samima sobom:)
voli vas vaša sister:) (18.08.2014. 09:48)I



u dobroj namjeri - uvijek odgovorim

tianaf@net.hr

link, link .....i link

Kada sam rekla da!!!!!!

Datum i vrijeme kreiranja bloga:21.04.2014. (22:36)

JL&JC