Sve je krenulo kao mala šala, sa brojem 36. I za početak je bilo dobro, ne tako umorno, ne tako teško. Ali već nakon nekoliko sati osjećaj kako nije dobro, predosjećaj da bi možda bilo bolje pomaknuti se s brojkom gore. Veće mogućnosti, više opuštenosti i manje potrebe za prisebnošću. I onda uvijek ono slavo "ali". Što ako to bude malo više od opuštenosti? Da li se pomaknuti s brojkom +1 ili malo više? Puno pitanja a malo vremena za odlučivanje. Ni vremena ni ikoga s kim bih mogla razmijeniti dileme!! I onda se nekako samo po sebi nametne +3 i zaustavim se na brojci 39.
Odjednom počinjem osjećati blagi osjećaj vrućine, pogled pomalo zamagljen a ruke i noge opušteno kao da lebde pored tijela. Odavno se nisam ovako dobro osjećala. Uvijek sam vjerovala da je pravi doživljaj negdje oko brojke 42 ali prevarila sam se. I sad mi je drago da ovaj put nisam poslušala sebe i neka svoja nepokolebljiva mišljenja, i prepustila se sad to već mogu reći sa velikom sigurnošću ZLATNOJ 39!!!!!
Istina je da neće dugo trajati, jer kao i svaki puta do sada prepala se brojka. I kako da onda za sebe onako figurativno da ne kažem "Srce kameno".
Ipak moram priznati da sam ovaj put imala malu pomoć, nekoliko tableta aspirina.
Jer temperatura zna biti dosadna..........
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Što bih poželjeti više mogla
tribute to dorothy of oz
otpustila sam noćas sve moje godine
i one u kojima me srna rodila
i one u kojima me otac napustio
sve moje godine
u kojima sam lobotomiju izvršila
i središte svoga srca
štiklom gnječila
godine
u kojima sam ljubav u navodnike obukla
i bila
i svetica
i grješnica
otpustila sam noćas sve moje godine
u kojima sam sebe crnim akvarelom
slikala
i glumu svojim izborom
nazivala
sve moje godine
na rashodovanje predane
usputnim protuhama
sve godine
praznih nabora haljine u kojima
sam nekad
kupine skupljala
i prečula
majčine molitve
opsjednuta
raspoređivanjem suza vlastitih po
dlanovima – košaricama
(ponedjeljkom)
jer
ustrebati bi mogle
(u petak opet)
sve
baš sve
moje godine
da bih izjutra ponovojavascript:%20void(0);
da dušo
ponovo
u crvenim cipelama
žutom cestom prošetala
nije li to
sasvim dovoljno
da te probudim
i u oči pogledam
moja
malena
dorothy of oz
Ana Maria: poklanjam ovu pjesmu mojoj t.f.-sis i mojem cy-braci - tek da ih podsjetim da ništa nije uzalud, da ih podsjetim (jer znaju oni to) - da ponajprije treba voljeti sebe, da bi mogli voljeti druge, da ponajprije treba oprostiti sebi, da bi mogli oprostiti drugima i da ponajprije treba probuditi dijete u sebi da bi se susreli s dorothy....ili s petrom panom braco, ako hoćeš:)
u prijevodu - da bi se susreli sa samima sobom:)
voli vas vaša sister:) (18.08.2014. 09:48)I
tianaf@net.hr
Datum i vrijeme kreiranja bloga:21.04.2014. (22:36)
JL&JC