Sve je krenulo kao mala šala, sa brojem 36. I za početak je bilo dobro, ne tako umorno, ne tako teško. Ali već nakon nekoliko sati osjećaj kako nije dobro, predosjećaj da bi možda bilo bolje pomaknuti se s brojkom gore. Veće mogućnosti, više opuštenosti i manje potrebe za prisebnošću. I onda uvijek ono slavo "ali". Što ako to bude malo više od opuštenosti? Da li se pomaknuti s brojkom +1 ili malo više? Puno pitanja a malo vremena za odlučivanje. Ni vremena ni ikoga s kim bih mogla razmijeniti dileme!! I onda se nekako samo po sebi nametne +3 i zaustavim se na brojci 39.
Odjednom počinjem osjećati blagi osjećaj vrućine, pogled pomalo zamagljen a ruke i noge opušteno kao da lebde pored tijela. Odavno se nisam ovako dobro osjećala. Uvijek sam vjerovala da je pravi doživljaj negdje oko brojke 42 ali prevarila sam se. I sad mi je drago da ovaj put nisam poslušala sebe i neka svoja nepokolebljiva mišljenja, i prepustila se sad to već mogu reći sa velikom sigurnošću ZLATNOJ 39!!!!!
Istina je da neće dugo trajati, jer kao i svaki puta do sada prepala se brojka. I kako da onda za sebe onako figurativno da ne kažem "Srce kameno".
Ipak moram priznati da sam ovaj put imala malu pomoć, nekoliko tableta aspirina.
Jer temperatura zna biti dosadna..........
Post je objavljen 27.05.2014. u 21:14 sati.