pišem što osjećam i mislim, možda volim

petak, 16.05.2014.

Kuharica

Vrijeme je bilo kao stvoreno za kuhanje. Sve namirnice su se našle na okupu, ja sam bila spremna za pripremu omiljenog jela (u kojem sam stvarno spretna) a svi pozvani i nepozvani gosti su sa oduševljenjem očekivali uživanje u mojoj gastronomiji. I krenulo je da bolje nije moglo, polagano sam sjeckala povrće svježe tek ubrano, slagala ga pažljivo u novom posuđu (nije delimano, dosta reklama), dodavajući mu začine koji će ga lagano omekšavati, vatrica lagana (da ne bi došlo do naglog pregrijavanja). I onda dolazi trenutak kada sve to skupa treba posoliti. I bojažljivo kako se uvijek u tim trenucima osjećam, s velikom pažnjom dodajem samo nekoliko zrnaca soli. Ponosna na sebe kako mi sve do sada dobro ide, prinesem žličicu usnama da probam moje omiljeno jelo, da se okus stopi u ustima i odjednom sav taj ponos se raspline. Opet nije dovoljno slano. Što sad da uradim? Da li da ostavim sve tako kako je, da li mu dodam još malo one divne morske soli? Morska sol, divno čudo prirode. Morska sol bez koje ni jedno jelo ne bi imalo onaj predivni okus u ustima. Ali strah, onaj jako dobro poznati strah svih dosadašnjih neuspjeha (naravno u svakom slučaju se radi o gastronomskim neuspjesima), zaustavlja me u pomisli da dodam još malo morske soli. I sjetim se, zašto ne potražiti malo savjeta! Uzmem s police jednu od inih kuharica koje imam, i prolistam nekoliko stranica, tražeći pomoć. Nezadovoljna dobivenim savjetima, sjetim se internetske tražilice za pitanja o svemu i svačemu. Ali ni to nije bilo od bog zna kakve pomoći.
Vratim se do štednjaka, i pogledom punim straha od ponovnog neuspjeha, od susreta sa gostima koji iščekuju užitke za svoja nepca, i odoljevajući porivu koji mi je govorio:"Ostavi sve tako kako je!", zahvatim žličicom još malo morske soli i dodadam svom omiljenom jelu.
Sekunda, dvije ili možda nekoliko više je bilo dovoljno i bez probanja da znam da sam opet PRESOLILA.................

16.05.2014. u 22:57 • 7 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Nisu to samo riječi, to je osjećaj i misao

Što bih poželjeti više mogla
tribute to dorothy of oz

otpustila sam noćas sve moje godine
i one u kojima me srna rodila
i one u kojima me otac napustio

sve moje godine
u kojima sam lobotomiju izvršila
i središte svoga srca
štiklom gnječila

godine
u kojima sam ljubav u navodnike obukla
i bila
i svetica
i grješnica

otpustila sam noćas sve moje godine
u kojima sam sebe crnim akvarelom
slikala
i glumu svojim izborom
nazivala

sve moje godine
na rashodovanje predane
usputnim protuhama

sve godine
praznih nabora haljine u kojima
sam nekad
kupine skupljala

i prečula
majčine molitve
opsjednuta
raspoređivanjem suza vlastitih po
dlanovima – košaricama
(ponedjeljkom)
jer
ustrebati bi mogle
(u petak opet)

sve
baš sve
moje godine

da bih izjutra ponovojavascript:%20void(0);
da dušo
ponovo
u crvenim cipelama
žutom cestom prošetala

nije li to
sasvim dovoljno
da te probudim
i u oči pogledam
moja
malena
dorothy of oz

Ana Maria: poklanjam ovu pjesmu mojoj t.f.-sis i mojem cy-braci - tek da ih podsjetim da ništa nije uzalud, da ih podsjetim (jer znaju oni to) - da ponajprije treba voljeti sebe, da bi mogli voljeti druge, da ponajprije treba oprostiti sebi, da bi mogli oprostiti drugima i da ponajprije treba probuditi dijete u sebi da bi se susreli s dorothy....ili s petrom panom braco, ako hoćeš:)
u prijevodu - da bi se susreli sa samima sobom:)
voli vas vaša sister:) (18.08.2014. 09:48)I



u dobroj namjeri - uvijek odgovorim

tianaf@net.hr

link, link .....i link

Kada sam rekla da!!!!!!

Datum i vrijeme kreiranja bloga:21.04.2014. (22:36)

JL&JC